U skladu s izrekom da se povijest nikada ne ponavlja, ali se često rimuje, sumnjam da bismo uskoro mogli svjedočiti razvoju događaja u međunarodnoj makroekonomskoj politici za koji postoje jasni presedani.

Kao što je 1985. sklopljen Sporazum iz Plaze, kada su se Sjedinjene Države i četiri njihova glavna trgovinska partnera dogovorila o koordiniranom slabljenju američkog dolara, tako je i danas sve potrebniji novi dogovor kojim bi se riješile današnje globalne neravnoteže.

Nagli rast viškova

Razlog leži u kineskim trgovinskim podacima za kolovoz, koji pokazuju golem rast izvoza od 25 posto na godišnjoj razini, naspram 23,9-postotnog povećanja zabilježenog u srpnju. Unatoč jednako snažnom rastu uvoza (s manje osnovice), Kina je zabilježila još jedan golem mjesečni trgovinski višak, ovaj put od 119,1 milijarde dolara. Time je demantirana teza da je globalizacija dosegnula svoj vrhunac.

Kao i kod drugih velikih trgovinskih sila, kinesku trgovinu obilježava brz rast proizvoda vezanih uz umjetnu inteligenciju. No, i mnogi drugi kineski izvozni proizvodi nastavili su bilježiti rast. Zabilježen je čak i 34,3-postotni godišnji rast izvoza u SAD, što djelomično odražava nisku osnovicu iz prošlogodišnjeg trgovinskog rata. Štoviše, još i prije toga, sva retorika i komentari o deglobalizaciji promašili su ono što se zapravo događalo. Kina je povećavala izvoz u mnoge druge dijelove svijeta, a mnogi od tih uvoznika zauzvrat izvoze više u SAD. Upravo zato globalne trgovinske neravnoteže bilježe tako male promjene.

Činjenica da kineska domaća potražnja i dalje slabi znači da njezin uvoz ne raste istim tempom kao izvoz (u novčanom smislu). Posljedično, njezini trgovinski i tekući računi bilježe nagli rast viškova – što je priličan podvig za gospodarstvo vrijedno 20 bilijuna dolara. No, dok mnogi kineske izvozne rezultate vide kao znak njezine industrijske snage, to bi u Pekingu trebalo upaliti alarme. Ako su kineski kreatori politike zadovoljni situacijom, to je samo zato što im jači izvoz može pomoći da dosegnu godišnji cilj za BDP. No, trebali bi paziti što žele jer se tako velike neravnoteže ne mogu neodrživo održavati.

Najnoviji podaci također stavljaju hladan tuš na ideju da carine mogu utjecati na trgovinske bilance. Vanjskotrgovinske bilance i bilance tekućeg računa neke zemlje zrcalo su njezinog računa kapitala, a oboje su kvantitativni odraz odnosa između domaće štednje i ulaganja. Ako imate manjak štednje, kao SAD, trebat će vam više kapitala iz inozemstva, što će se odraziti kao deficit tekućeg računa. No, ako imate visoku domaću štednju i slabije povjerenje potrošača, kao Kina, rezultat će biti još snažniji izvoz.

Štoviše, najnoviji mjesečni podaci upućuju na slabljenje domaće ekonomske aktivnosti u Kini – trend koji je jasnije vidljiv u podacima o maloprodaji i BDP-u u drugom kvartalu. To slabljenje dijelom je posljedica kineskog nestabilnog tržišta nekretnina, gdje su kreatori politike dopustili stvaranje golemog mjehura prije nego što je on pukao 2021. godine. Zaslužuju određene pohvale jer su spriječili potpuni financijski kolaps kakav smo vidjeli u SAD-u 2008. i u Japanu kasnih 1980-ih.

nije znanstvena fantastika

Kuća koja sama zna što trebate: U Zagrebu otvoren centar za pametni dom

Strateško partnerstvo

Hyundai ulazi u Ligu prvaka na pet sezona i otvara novo poglavlje svoje europske priče

Golemi višak

Posljedica je, međutim, da mnoge kineske obitelji koje su nekada bile ambiciozne više nemaju toliko povjerenja u budućnost. Izgubile su optimizam koji pokreće društvenu mobilnost, a ta promjena dolazi uz već visoku stopu štednje među Kinezima rođenima na selu, koji ne mogu računati na snažnu socijalnu mrežu. U međuvremenu, kineska godišnja realna (od inflacije očišćena) stopa rasta BDP-a usporila je na 4,3 posto u drugom kvartalu (naspram 5 posto u razdoblju od siječnja do ožujka). Ako se ne dogodi preokret u trendu, šanse vlade da ostvari svoj cilj od 4,5 – 5 posto za 2026. godinu izgledaju tanko. Ako se domaća potražnja ne oporavi, za poboljšanje brojke o BDP-u bit će potreban još snažniji rast izvoza.

Nakon uračunavanja trgovinskih podataka za kolovoz, kineski kumulativni višak od početka godine sada iznosi oko 805 milijardi dolara, a postoji velika vjerojatnost da će premašiti lanjski golemi višak od 1,2 bilijuna dolara (oko 6 posto BDP-a). Takav golemi višak nije u dugoročnom interesu nikoga, uključujući Kinu. Čak se i zemlje koje su uživale u koristima dramatično povećane trgovine s Kinom – od Njemačke i Meksika do mnogih drugih – sada nalaze na jednosmjernoj cesti. Kako je kineski izvoz rastao, njihov vlastiti izvoz u Kinu usporavao je u skladu sa slabljenjem kineske domaće potražnje.

Konačno, sve se to događa u vrijeme kada se čini da je kineski renminbi podcijenjen za oko 20 posto (ako ne i više) na osnovi trgovinskih vaga. Jača valuta kineske bi potrošače učinila bogatijima, što bi ih možda navelo da više troše, a time i više uvoze. A, ako bi to bilo popraćeno ozbiljnim fiskalnim poticajem, pravilno vrednovan renminbi mogao bi Kinu vratiti na put udvostručenja BDP-a po stanovniku do 2035. godine (u odnosu na razine iz 2020.).

Kao domaćin G20 2027. godine, bi li Ujedinjeno Kraljevstvo moglo pomoći u organiziranju novog monetarnog sporazuma? Ako bi to uspjelo, osiguralo bi prijeko potreban korektiv za sve neuravnoteženije globalno gospodarstvo.

© Project Syndicate, 2026.