Početkom rujna ljetne gužve na hrvatskoj obali postupno jenjavaju, a s njima se mijenja i struktura turističke potražnje. Nakon srpnja i kolovoza ostaje pitanje može li Hrvatska zadržati goste i potrošnju te kakav će biti konačni rezultat sezone. Kako riješiti manjak radne snage i promijeniti model turizma koji se previše oslanja na ljetne mjesece?

O tome smo, među ostalim, razgovarali s nagrađenim znanstvenikom, redovitim sveučilišnim profesorom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, znanstvenim savjetnikom na Institutu za turizam te urednikom časopisa Turizam, drugog najstarijeg znanstvenog časopisa iz tog područja u svijetu, prof. dr. sc. Josipom Mikulićem.

Premijer Andrej Plenković ocijenio je da je ovogodišnja turistička sezona bolja od prošlogodišnje rekordne pozivajući se na podatke iz sustava eVisitor za prvih sedam mjeseci – 12,4 milijuna dolazaka i 59,1 milijun noćenja, jedan posto više nego lani, uz veće prihode i pojačan cestovni, zračni i pomorski promet. U kolovozu je vrijednost fiskaliziranih računa porasla za 17 posto, odnosno 955 milijuna eura, dok je u ugostiteljstvu i turizmu broj računa povećan za šest posto, na 65,7 milijuna, a njihova vrijednost za 10,3 posto, na 1,8 milijardi eura. Je li turistička sezona ispunila očekivanja?

Gledamo li sve te pokazatelje, sezona je očekivano standardno dobra, kao i posljednjih godina. Rast od jedan posto u fizičkom prometu možemo nazvati prirodnim rastom. Općenito, u ovoj smo se sezoni dobro snašli. Što se tiče podataka o broju fiskaliziranih računa, jedan od čimbenika koji je na to utjecao je činjenica da su mnogi poduzetnici ipak zakočili rast cijena i korigirali ih, što je vjerojatno povećalo količinu potrošnje. Posljedica je to i zahvata znatno većeg broja poduzetnika zbog uvođenja fiskalizacije 2.0. Također, ove je godine došlo do pojačanog inspekcijskog nadzora, zbog čega je fiskalizirano više računa nego prethodnih godina.

Četvrti čimbenik je inflacija – s većim cijenama raste i ukupan iznos fiskaliziranih računa. Kada se sve to zbroji i oduzme, vjerojatno govorimo o realnom rastu u odnosu na prošlu i pretprošlu godinu, što je dobro. Tada smo, naime, imali realan pad, odnosno u trećem kvartalu pad prihoda od međunarodnog turizma, što upućuje na to da smo se nakon eksplozije cijena posljednjih godina uspjeli stabilizirati. Ipak, pravi pokazatelj stanja bit će podaci HNB-a o prihodima od međunarodnog turizma u trećem kvartalu, koji će biti objavljeni krajem godine. Treći kvartal predstavlja glavninu našeg turizma i upravo njega treba posebno pratiti.

Unatoč tome, strani mediji pišu o slabijoj sezoni u Hrvatskoj. Navode otkazivanje rezervacija u zadnji tren, prazne sobe od Vrsara do Dubrovnika, visoke cijene koje su, prema procjeni glavnog ekonomista češke Trinity Banke Lukáša Kovande, od 2015. porasle za 70 posto te pad broja njemačkih gostiju za više od 30 tisuća lani, što se nastavilo i ove godine zbog gospodarske situacije u toj zemlji. Dio turističkih djelatnika i gostiju ima dojam da je sezona u Istri, Dalmaciji i na Kvarneru ‘podbacila’. Ljetovali ste na Jadranu, jeste li primijetili manje gostiju?

Srpanj i kolovoz, odnosno špicu sezone, i ove su godine obilježile velike gužve. Mislim da je problem u tome što se turistički rezultati medijski prate u prekratkim razdobljima, maltene tjedan po tjedan u vrhuncu sezone i mjesec po mjesec u predsezoni, a to nema previše smisla. Prirodno dolazi do premještanja potražnje, a nakon rekordnog travnja i lipnja prošle godine već se moglo očekivati da će ove doći do promjena u rasporedu dolazaka. Ove godine došlo je do pada broja dolazaka i noćenja u lipnju zbog školskih praznika u Njemačkoj, našem najvažnijem emitivnom tržištu.

Termini praznika za Duhove u Njemačkoj razlikuju se od pokrajine do pokrajine, posebno u Bavarskoj i Baden-Württembergu. Traju od deset dana do dva tjedna, a prošle su godine duboko zahvatili lipanj. Zato se već tada moglo očekivati da će se ove godine dio potražnje pomaknuti u svibanj, uz slabije rezultate u lipnju. Nijemci nam u svibnju i lipnju nose znatno veći udio prometa nego tijekom ostatka godine. Dok na godišnjoj razini čine oko 20 posto fizičkog prometa, u ta dva mjeseca njihov udio može dosegnuti i više od 30 posto.

Nakon rekordnog svibnja i kratkog zatišja pojavila se zabrinutost i dojam da nešto nije u redu. Međutim, moglo se očekivati da će početkom glavnih godišnjih odmora ponovno krenuti navala na Hrvatsku. U vremenima nesigurnosti ljudi i dalje biraju destinacije do kojih mogu doći automobilom, koje su im geografski bliže. Iz godine u godinu to se potvrđuje – neka od naših najvažnijih emitivnih tržišta ujedno su nam i najbliža pa gosti praktički mogu sjesti u automobil i doći u Hrvatsku.

Kemijska industrija

‘Europa bez kemijske industrije postaje ovisna i ranjiva’

Izgradnja mreža autocesta

Hrvatska na europskoj prometnoj karti: autoceste kao temelj logistike i trgovine 

Na njih uvijek možemo računati, samo moramo paziti da tu prednost ne pokvarimo. Imamo pad udjela njemačkih gostiju, i fizički i postotno, u špici sezone posljednjih godina, dok istodobno bilježimo određeni rast u predsezoni. To je prije svega posljedica sve viših cijena. Nijemci su navikli da smo relativno povoljna destinacija, ali to ne znači da moramo biti jeftini – važno je da ponudom opravdamo cijene.

S druge strane, HTZ-ovi podaci pokazuju povratak gostiju s češkog i mađarskog tržišta nakon godina pada. Češki turisti u prvih sedam mjeseci ostvarili su rast od pet posto u dolascima i noćenjima, Mađari sedam posto, dok je talijansko tržište zabilježilo skromniji rast od dva posto. U srpnju su rast predvodili Česi s 12 posto više dolazaka i sedam posto više noćenja te Mađari s osam, odnosno sedam posto. Koju ulogu ta tržišta imaju za hrvatski turizam i kako vidite buduću strukturu gostiju? Rekli ste da Hrvatska ne mora biti jeftina destinacija. Jesu li nam prioritet gosti veće platežne moći ili je cilj zadržati široku strukturu tržišta?

Naša struktura ponude, s velikom dominacijom apartmanskog smještaja, oblikuje profil gostiju koji nam dolaze. Ne treba podcijeniti važnost tog segmenta jer obiteljski turizam ima važnu ulogu u našoj ponudi i dio potrošnje usmjerava prema trgovini. Tijekom turističke sezone, s rastom broja dolazaka, raste i potrošnja u trgovačkim lancima, dok se prema kraju sezone cijene dijelom korigiraju, no uglavnom ostaju nešto više nego prije početka sezone.

Kažete da je došlo do ‘kočenja’ u rastu cijena turističkih i ugostiteljskih usluga. Znači li to da je sektor poslušao apel ministra turizma Tončija Glavine da se cijene smanje za 10 do 20 posto kako bi Hrvatska ostala konkurentna?

Nemamo potpuno objektivne podatke, ali po osjećaju bih rekao da jesu. Ako gledamo stope inflacije po različitim djelatnostima, vidi se svojevrsno usporavanje rasta cijena. Nakon vrlo snažnog rasta cijena unatrag tri godine sada smo se, uvjetno rečeno, stabilizirali na višoj razini. Pitanje je samo kome je ta razina prihvatljiva. Bilo je dosta popusta i akcija u smještaju, a moj dojam je da su se ostale cijene uglavnom zadržale na razini prošle godine. Ne možemo realno očekivati da će cijene padati jer je turističkim poduzetnicima to teško izvedivo s obzirom na visoke ulazne troškove uzrokovane općom inflacijom. Sezona je kratka i poduzetnici u tom razdoblju moraju ostvariti glavninu poslovnih ciljeva, ili će biti primorani staviti ključ u bravu. Jedan od glavnih ciljeva naše turističke strategije zato mora biti jačanje predsezone i posezone.

Glavna sezona u mnogim popularnim destinacijama već je poprilično zasićena pa je pitanje možemo li dalje značajnije širiti kapacitete, a da to ne naruši turistički doživljaj i kvalitetu života lokalnog stanovništva. Ako želimo napraviti iskorak u turizmu, moramo raditi na tome da sezona traje dulje. Kod nas ona uglavnom počinje s Uskrsom, ali treba biti svjestan strukturnih ograničenja hrvatskog turizma. Ako nemate sadržaj koji će nekoga privući izvan sezone kupanja, nema ni motiva za dolazak.

Kada nije riječ o glavnim godišnjim odmorima, nego o kraćim putovanjima, ljudi neće nužno voziti pet, šest ili deset sati kako bi proveli produljeni vikend uz lijep pogled – takva iskustva mogu pronaći i bliže domu. More u tom razdoblju nije presudan motiv. Zato veći gradovi, osobito oni povezani zračnim linijama, prirodno imaju dulju sezonu jer goste privlače i drugi sadržaji. Ipak, treba biti realan – predsezona i posezona nikada neće dosegnuti intenzitet glavne sezone, osim u pojedinim destinacijama. Split i Dubrovnik mogu imati značajniju potražnju izvan ljeta upravo zbog zračnih luka, a uz veći broj letova u zimskom razdoblju i adekvatnu promociju postoji prostor za dodatni rast.

Kako konkretno pojačati atraktivnost turističke ponude u kontinentalnoj Hrvatskoj?

Teško ju je aktivirati, iako se određeni pomaci događaju. Izuzmemo li Zagreb, ne smijemo biti u zabludi da kontinentalni turizam ikada može dosegnuti volumen obalnog, primorskog i maritimnog turizma. Hrvatska se brendira kao zemlja sunca i mora jer je to naš glavni turistički proizvod koji se ljeti najviše traži. No, uz taj osnovni imidž treba pokušati dodati i neke nove sadržaje i motive dolazaka. O tome se govori već 60 godina. Odavno se vidi da postoji neravnoteža i da se ukupna turistička ponuda može poboljšati, ali na tome treba sustavno raditi. Možete postaviti smjernice i ciljeve, ali na kraju su realni sektor i poduzetnici ti koji će odlučiti hoće li ih provesti. Logika je jednostavna – ako imate proizvod koji se u srpnju i kolovozu prodaje gotovo sam od sebe, zašto bi netko ulagao u razvoj kapaciteta koji imaju puno neizvjesniji ishod?

Na kraju sve često počiva na lokalnim entuzijastima i ljudima iz zajednice koji prepoznaju potencijal svojeg kraja. Tako se turizam i razvija. Možda će za 10, 20 ili 30 godina situacija biti bolja, ali ne možemo očekivati da će se kontinentalni turizam pokrenuti preko noći. Prije svega, morate imati adekvatan smještaj. Na kontinentu raste broj ležajeva, čemu pomažu i platforme poput Airb’n’bija i Bookinga, a za razliku od obale, postoji još prostora za dodatno korištenje tih kapaciteta. Važni su i poticaji lokalnih zajednica, primjerice, da se prazni stanovi u Slavoniji stave na tržište. Možete imati lijepu prirodu, šetnice i sadržaje za ugodan boravak, ali ako nemate gdje smjestiti gosta, teško ćete ga privući.

Digitalne platforme olakšale su plasman smještaja na tržište, no turizam i dalje ima problem s radnom snagom. Dok poslodavci ističu da ne mogu naći radnika, često se čuje da je zapravo problem u plaćama i uvjetima rada. Je li hrvatskom turizmu veći problem nedostatak radnika ili nedovoljna konkurentnost radnih mjesta? Jesu li poslodavci u turizmu pohlepni ili su sezonski radnici bahati i nerealni kada traže više novca?

Sve je teže pronaći ljude koji će pospremiti krevet za sljedećega gosta, zbog čega unaprjeđenje ukupnog doživljaja i kvalitete ponude pada u drugi plan. Ovisnost hrvatskoga gospodarstva, pa tako i turizma, o uvozu radne snage sve je veći izazov. Istodobno, turistička ponuda kontinuirano raste i svatko se na tržištu mora izboriti – višom kvalitetom ili konkurentnijom cijenom. Ako određene radne snage kronično nedostaje, njezina cijena prirodno raste, a radnik koji za sezonski posao, često vrlo intenzivan i uz odvojenost od obitelji, traži veću plaću ne ponaša se nerealno, već reagira na tržište rada. S druge strane, nije ni svaki poslodavac koji ne može znatno povećati plaće pohlepan. Turizam nam je ekstremno sezonalan, kratko je vrijeme poslovanja i generiranja prihoda, a i troškovi su snažno rasli. Stoga nisu svi poslovni modeli jednako profitabilni.

Ali, dugoročno vrijedi – ako radno mjesto po plaći i uvjetima nije dovoljno konkurentno da privuče radnika, onda problem nije samo “nedostatak radnika”, već i konkurentnost tog radnog mjesta. Uvoz radne snage taj problem može ublažiti, ali ga ne može trajno riješiti. Ako nam se poslovni model temelji na tome da stalno moramo pronaći nekoga tko će isti posao raditi jeftinije da bi sve bilo profitabilno, teško ćemo istodobno graditi turizam više kvalitete. Zapravo idemo u suprotnom smjeru. Davno je prošlo vrijeme “bahatih gazda” koji su mogli reći, ako ti nećeš raditi za tu plaću, radit će netko drugi. Turizam je radno vrlo intenzivan i, u biti, radnik stvara najveću vrijednost “gazdi”.

Mnogi koji su se u pandemijskom razdoblju počeli baviti turizmom imali su nerealna očekivanja o zaradi, dijelom zbog tada povećane potražnje za privatnim smještajem, potaknute potrebom gostiju za većim distanciranjem i promijenjenim navikama. Rekordno niske kamatne stope na stambene kredite mnoge su dodatno privukle da se upuste u “ziher” posao – ulaganje ili gradnju nekretnine u atraktivnom prostoru kojoj će s vremenom vrijednost vrlo vjerojatno samo rasti. U zemlji kao što je Hrvatska, to je u biti logičan potez, pogotovo kada se uzme u obzir koliko Hrvati vole investirati u nekretnine.

Konkurencija na Mediteranu sve je snažnija. Hrvatski restorani i hoteli skuplji su nego u Španjolskoj i Grčkoj, a najjeftinija je Turska. Tko nam najviše ‘krade’ turiste i u čemu nas konkurencija prestiže?

Posljednjih godina spominjale su se i Albanija te Crna Gora. One mogu odvući dio gostiju, no po apsolutnom volumenu turistička aktivnost nije nam značajno ugrožena. Realno, turiste nam ne krade nitko, no neki zbog rastućih cijena biraju povoljnije destinacije. Turska je oduvijek bila cjenovno konkurentnija destinacija, no treba uzeti u obzir da Turci imaju posve drukčiji model i strukturu turizma, ovise o zračnom prijevozu gdje s Turkish Airlinesom država proaktivno potiče turističku djelatnost. Ne mislim da konkurencija “jedan naprema jedan” nudi supstitut hrvatskom turizmu, no pitanje je što gosti traže.

Generacijska kohorta potrošača s vremenom se mijenja i treba voditi računa i o tome što mlađi turisti traže. Pri dugoročnom planiranju buduće turističke ponude, na umu treba imati da je broj djece generalno u opadanju u zemljama koje su nam važna emitivna tržišta. Uvođenje dodatnih sadržaja, npr. novih tehnologija, zabave i pojačanog noćnog života u trenutačnu ponudu treba pametno integrirati, no to nije moguće učiniti za svaku destinaciju. Teško je biti jedna destinacija za svakoga pa se neminovno treba specijalizirati za određeni tržišni segment. Dominantno smo orijentirani obiteljskom segmentu, no ponudu treba upotpuniti sadržajima koji su zanimljivi djeci i tinejdžerima i tako potaknuti boravak turista.

Priroda i čist okoliš jedan su od glavnih aduta hrvatskog turizma, no u Gospiću, srcu Like, suočavamo se s ilegalno odloženim desecima tisuća tona otpada koji je već onečistio tlo i podzemne vode te ozbiljno narušio lokalni ekosustav. Događaj su prenijeli i strani mediji, a šteta za percepciju hrvatskog turizma već je učinjena. Kako vratiti povjerenje gostiju u Gospić i Liku?

Nedvojbeno, riječ je o ekološkoj katastrofi. Turisti iz sjevernijih i zapadnijih zemalja puno su osjetljiviji na ekologiju od nas, koji se još uvijek navikavamo na razdvajanje otpada. Još prije deset godina tražili su odvojene kante za papir, plastiku i miješani otpad, dok mi još nismo imali razvijen sustav razvrstavanja. Loše su se osjećali jer nisu mogli učiniti ono što rade kod kuće, a što im je odmalena usađeno kroz obrazovanje i odgoj.

Pitanje je koliko će se ovakva kriza zadržati u medijskom prostoru. Takve se stvari, nažalost, vrlo brzo i zaborave. Ovaj slučaj ne bi trebao značajnije narušiti imidž Hrvatske kao ekološki očuvane zemlje, osim ako se o njemu nastavi intenzivno izvještavati ili se počnu pojavljivati slični slučajevi. Turisti i dalje vrlo visoko ocjenjuju ljepotu hrvatskih krajolika i prirode. Po tom pitanju jesmo dobri, ali to povećava našu odgovornost da tako i ostane. Iskustvo gosta i usmena predaja vrlo su važan kanal promocije i zato moramo čuvati ono po čemu nas turisti prepoznaju.