Kako broj partnera i regulatornih zahtjeva raste, usklađenost prestaje biti administrativna formalnost i postaje zasebna poslovna funkcija koja traži ljude, vrijeme i dobro poznavanje lokalnih propisa. Iza svake dostave zato stoji mnogo više od tehnologije koja povezuje korisnika, trgovinu i partnera dostavljača – tu su provjere poslovnih partnera, kontrola radnih ugovora i prijava na mirovinsko osiguranje, praćenje poreznih obveza te suradnja s državnim institucijama.
Upravo taj dio poslovanja, koji korisnik aplikacije gotovo nikada ne vidi, pokazuje kako odgovorna platforma izgleda u praksi. Compliance nije dokument koji se potpisuje jednom niti provjera koja završava početkom suradnje nego kontinuiran sustav nadzora koji počinje odabirom partnera, nastavlja se redovitim pregledom dokumentacije i traje sve dok postoji poslovni odnos.
„Biti odgovorna platforma znači kontinuirano praćenje i podršku partnerima kroz redovite provjere dokumentacije, praćenje tržišta te stalnu suradnju s nadležnim institucijama“, kaže Marko Ilić, voditelj operativnog poslovanja za aktivaciju partnera dostavljača u Srednjoj i Istočnoj Europi u Woltu. Dodaje da je kod rada s velikim brojem partnera dostavljača prioritet osigurati primjerene i sigurne radne uvjete jer se upravo na tome grade povjerenje i dugoročno održivo poslovanje.
Kako bi taj posao dobio jasniju strukturu, Wolt je u Hrvatskoj u ožujku 2025. uveo posebnu ulogu usmjerenu na poslovnu usklađenost. Briga o usklađenosti postojala je i prije, objašnjava Ilić, ali bila je dio širih zadataka tima. Rast poslovanja i sve složenija regulativa pokazali su da je tom području potrebna osoba koja će mu se posvetiti potpuno i kontinuirano.
Praćenje usklađenosti organizirano je zasebno za svaku državu jer jedinstveni regionalni model ne može obuhvatiti sve razlike u zakonima, administrativnim postupcima i institucionalnoj praksi. Zajednički standardi pritom ostaju isti, ali njihova primjena traži lokalno poznavanje jezika, tržišta i propisa.
Koliko je posao opsežan, pokazuje raspored kontrola koje se odvijaju u nekoliko paralelnih ciklusa. Karlo Kosalec, stručni suradnik za usklađenost partner kompanija u Woltu, objašnjava da se svakog mjeseca prate stanje i trend poreznog duga partner firmi te prijave dostavljača na mirovinsko osiguranje. Kvartalno se pregledava kompletna dokumentacija nasumično odabranog dijela partnera dostavljača kod svakog partnera, dok se tijekom godine provjerava odgovara li prijavljeni prihod partnera isplatama platforme. Popis poslodavaca kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad prati se tjedno, a prema potrebi i češće.
Takva dinamika kontrola najbolje pokazuje zašto se usklađenost ne može svesti na jednokratno „stavljanje kvačice“ uz regulatornu obvezu. Dokumentacija može biti uredna na početku suradnje, ali odgovorno poslovanje podrazumijeva da se njezina valjanost provjerava i poslije – redovito, sustavno i tijekom cijelog poslovnog odnosa.
Stroga provjera partnera
Prva razina kontrole počinje prije potpisivanja ugovora. Svaka tvrtka koja želi postati partner tvrtka prolazi provjeru poslovne pozadine, a Wolt, prema riječima sugovornika, odbija znatno više tvrtki nego što ih prihvaća.
„Ako postoji i najmanja sumnja, radije ćemo tu suradnju ne pokrenuti nego riskirati da naši partneri dostavljači rade s partnerom koji ne poštuje pravila“, ističe Ilić. Broj tvrtki koje na kraju uđu u mrežu zato opisuje kao rezultat pažljive selekcije, a ne slučajnosti.
U Hrvatskoj Wolt trenutačno posluje sa 61 aktivnih partner firmi, dok su neke u postupku uključivanja u sustav. Međutim, prolazak početne provjere nije kraj nadzora. Jedan od ključnih standarda odnosi se na oblik angažmana dostavljača: prihvaća se isključivo izravan ugovor o radu između dostavljača i partnerske tvrtke, bez ugovora o djelu i posredovanja trećih osoba.
Mjesečno se provjerava jesu li partneri dostavljači prijavljeni na mirovinsko osiguranje kao zaposlenici partner firme, uz iznimku studenata za koje vrijedi drukčiji model rada. Kod nasumično odabranih partnera dostavljača traži se kompletna dokumentacija, među ostalim osobna iskaznica, vozačka dozvola, ugovor o radu, prijava na mirovinsko osiguranje i platna lista.
Ugovor mora biti potpisan s obje strane na dan početka rada, a ugovorena plaća mora odgovarati najmanje zakonskom minimumu. Tako se ne provjerava samo postoji li neki dokument, nego i je li formalno valjan te odgovara li njegov sadržaj propisanim standardima.
Kada kontrola otkrije problem
Nepravilnost ne znači automatski da je partner namjerno pokušao zaobići zakon. Kosalec kaže kako su u praksi problemi češće rezultat administrativnih propusta nego namjernog kršenja pravila. Upravljanje većim brojem dostavljača zahtijeva razvijene interne procese pa manje tvrtke, osobito tijekom bržeg rasta, mogu previdjeti pojedine obveze.
Zato ne postoji unaprijed određen broj dopuštenih pogrešaka. Promatraju se vrsta propusta, namjera i obrazac ponašanja. Ako se utvrdi nešto što se nije moglo dogoditi slučajno ili se ista nepravilnost ponavlja, pokreće se postupak prema raskidu suradnje.
U posljednje dvije godine Wolt je prekinuo suradnju s 21 partner firmom. Ilić napominje da nisu svi raskidi bili povezani s regulatornim nepravilnostima, ali smatra da taj podatak potvrđuje kako kontrole nisu samo deklarativne. Istodobno pokazuje da se tržište partnera firmi mijenja te da manjim poduzetnicima koji preuzmu veći broj partnera dostavljača treba vrijeme kako bi razvili procese potrebne za upravljanje takvim sustavom.
Kontrole su, kaže Kosalec, otkrivale kašnjenja plaća, obustave iz plaće provedene bez potpisane suglasnosti dostavljača i netočno prijavljene prihode Poreznoj upravi. Revizijama dokumentacije pronađeni su i slučajevi retroaktivne odjave s mirovinskog osiguranja koja nije odgovarala stvarnom prestanku rada te netočni podaci o radnim dozvolama.
U jednom je slučaju, dok je posudba radnika putem agencija još bila dopuštena, utvrđeno da partner surađuje s tvrtkom koja za takvu djelatnost nije bila registrirana. Upravo takvi primjeri pokazuju zašto sustav nadzora mora djelovati tijekom cijelog poslovnog odnosa.
Kada Državni inspektorat uputi upit o mogućoj nepravilnosti, Wolt pokreće internu provjeru, a partner ima obavezu dostaviti dokumentaciju i objašnjenje. Ako je riječ o težem ili ponovljenom propustu, suradnja se može raskinuti. Pritom se nastoji zaštititi partnere dostavljače koji za postupke poslodavca nisu odgovorni – daje im se vrijeme da pronađu drugog provjerenog partnera i organiziraju nastavak rada.
Pogled partner kompanije
Kako cijeli sustav izgleda s druge strane poslovnog odnosa, opisuje Valentino Marković iz tvrtke STEFMARK GLOBAL. Suradnju s Woltom vidi kao partnerski odnos u kojem svaka strana ima jasno određene obveze. Redovite isplate prema dogovorenim obračunima, kaže, partneru omogućuju održavanje likvidnosti i pravodobno podmirivanje obveza prema zaposlenicima.
Svi dostavljači u njegovoj tvrtki zaposleni su na puno radno vrijeme te imaju potrebne radne dozvole, zaštitu na radu, higijenski minimum, liječničke preglede, tečaj hrvatskog jezika, važeće vozačke dozvole i ugovore o radu. Plaće, prekovremeni sati, rad nedjeljom i blagdanima, godišnji odmori i ostala prava obračunavaju se prema važećim propisima.
No uloga partner firme ne završava obračunom plaće. Marković navodi da dostavljačima pomažu pri odlasku liječniku, rješavanju zdravstvenog osiguranja, smještaja, vozila i servisa te otvaranju bankovnih računa. Podrška uključuje i nepredviđene situacije, poput prometnih nezgoda, policijskih ili odvjetničkih postupaka, pa i spajanja obitelji.
„Želimo da znaju da za nas nisu samo broj, već ljudi kojima smo dostupni i izvan samog posla“, ističe Marković.
Woltove mjesečne i kvartalne provjere zahtijevaju dodatno vrijeme i administraciju, ali ih u STEFMARK GLOBALU ne smatraju samo opterećenjem. „Dobro je da na tržištu postoje jasni standardi i kontrole jer se na taj način razlikuju partneri koji posluju odgovorno od onih koji pokušavaju zaobići pravila“, kaže.
Tko za što odgovara?
Upravo je raspodjela odgovornosti između platforme i partner firme jedno od središnjih pitanja budućeg regulatornog okvira. Uvođenje automatske i apsolutne solidarne odgovornosti značilo bi da platforma snosi pravni rizik i za propuste partnera koji nisu pod njezinom izravnom kontrolom.
Ilić kao primjer navodi situaciju u kojoj je platforma izvršila isplatu partneru firmi, ali on potom nije isplatio partnera dostavljača. Smatra da bi izjednačavanje platformi koje kontinuirano ulažu u kontrole s onima koje partnere uopće ne nadziru moglo oslabiti motivaciju za razvoj naprednijih mehanizama usklađenosti.
Wolt zato postojeći model proporcionalne odgovornosti smatra boljim temeljem, uz mogućnost njegova daljnjeg unapređenja. To uključuje pravodobniji dijalog s državnim tijelima o regulatornim i tehničkim promjenama te bolju vidljivost statusa i dinamike izdavanja radnih dozvola.
Sličan stav ima i Marković. Smatra da bi platformama bilo teško preuzeti kompletnu logistiku, administraciju i svakodnevno upravljanje velikim brojem partnera dostavljača, a istodobno im pružiti jednaku razinu osobne podrške. Partner firme, prema njegovu mišljenju, imaju važnu ulogu u održivom sustavu dostave, ali svaki od njih mora odgovarati za vlastito poslovanje i zaposlenike.
„Najbolji je model onaj u kojem platforma provjerava i postavlja standarde za svoje partnere, dok partner odgovara za svoje poslovanje i zaposlenike“, zaključuje Marković.
Izazov je, dakle, oblikovati regulativu koja neće otvoriti prostor za izbjegavanje odgovornosti, ali će prepoznati razliku između tvrtki koje ulažu u provjere i onih koje se usklađenošću bave samo formalno. Cilj ne bi trebao biti smanjivanje odgovornosti platformi, nego preciznije određivanje što su bile dužne provjeriti, koje su mjere poduzele i kako su reagirale nakon otkrivanja nepravilnosti.
Hrvatska kao razvojno tržište
Hrvatska pritom nije samo tržište na kojem se primjenjuju rješenja razvijena u drugim državama. Prema Ilićevim riječima, ovdje je razvijen posebno fleksibilan pristup s četiri do pet aktivnih modela suradnje, ovisno o tome ima li u pojedinom modelu aktivnih partnera dostavljača. To je trenutačno najveći broj dostupnih modela za dostavljače među državama regije. Uz postojeće modele, Wolt kontinuirano istražuje i nove mogućnosti suradnje koje bi se mogle primijeniti u Hrvatskoj. Cilj je partnerima dostavljačima i partnerima omogućiti što veću fleksibilnost, ne samo u načinu rada nego i u samim oblicima partnerstva.
Iskustva iz Hrvatske poslužila su kao temelj za razvoj različitih oblika individualne suradnje, uključujući model samozaposlenih koji je trenutno aktivan u Srbiji, a postepeno se, kao i drugi modeli po uzoru na Hrvatsku, uvodi u Rumunjsku i Poljsku.
Najveća praktična prepreka daljnjem razvoju danas su složeni i teško predvidljivi postupci izdavanja radnih dozvola. Partner firma može pronaći radnika, pripremiti ga za posao i imati neposrednu potrebu za njegovim angažmanom, ali poslovanje mora čekati dok se administrativni postupak ne dovrši. To otežava planiranje zaposlenosti, osobito u razdobljima veće potražnje za dostavom.
Priča o odgovornoj platformi stoga se ne može svesti samo na aplikaciju niti na ugovorni odnos dviju tvrtki. Ona obuhvaća tehnološke sustave, radna prava, administrativne kapacitete malih poduzetnika, suradnju s institucijama i spremnost da se nepravilnosti ne samo prepoznaju nego i sankcioniraju. Tek kada su provjere redovite, odgovornosti jasno podijeljene, a dostavljači zaštićeni i u slučaju raskida suradnje, compliance prestaje biti apstraktan regulatorni pojam i postaje dio svakodnevnog poslovanja.
* Sadržaj omogućio Wolt
