Omiš, 13. kolovoza 2026., požar bukti u šumskom predjelu, vjetar ga nosi kilometrima dalje, ljudi bježe, oko njih buka, rotirke i vatrogasna vozila. Na mnogima od njih stoji natpis – Ziegler. Većina tih “limenih grdosija” koje spašavaju živote rađena je baš u Hrvatskoj, u dvije njihove tvornice u Zagrebu i Kutini.

Naime, najveći je to proizvođač vatrogasnih vozila s pogonom u Hrvatskoj, a dio je njemačkog Zieglera koja je od 2013. u kineskoj CIMC grupi. Osim kod nas, tvornice imaju u Njemačkoj, Nizozemskoj te Indoneziji, ali ove hrvatske su posebne.

Dvije trećine na svjetsko tržište

“Svi drugi rade standardizirana vozila, serije njih, a mi smo za ova specijalizirana. Kod nas dolaze svakakvi. Da samo znate s kojim su nam sve idejama dolazili klijenti. Radili smo vozila za tračnice, električna, s dvije kabine…”, kaže nam Mia Budišin, voditeljica prodaje i marketinga u Ziegleru dok nas je pozdravljala u podržnici u Kutini. S gornjeg kata sjajan je pogled na eskadrilu koja se upravo sastavlja u samoj tvornici. Oko niza crvenih vozila vrzmaju se radnici, svatko nosi nešto, dodaju se dijelovi, sve se spaja dok lagano svira glazba… a posla je mnogo.

Hrvatska vatrogasna zajednica, primjerice, naručila je 39 vozila za gašenje šumskih požara koji se tamo trenutačno izrađuju. Bit će isporučeni tijekom sljedeće i ove godine. Dio onih za nizozemsko tržište već je spremno, a na svoj red da se posloži čeka i ogromna zelena šasija koja će uskoro biti funkcionalno vatrogasno vozilo njemačke vojske.

Inače, u obje hrvatske tvornice godišnje se napravi stotinjak vatrogasnih kola, a dvije trećine njih ide na europsko i svjetsko tržište, dok manji dio ostaje u Hrvatskoj ili je za zemlje regije poput Slovenije te Bosne i Hercegovine. No, narudžbi ima sa svih strana, a pošiljke idu od Tanzanije, Pakistana, Ruande do Kine, Meksika i Čilea.

“Isporučujemo svugdje, osim u Sjevernu Ameriku jer oni imaju drugačiji standard. Kada bi se proizvodnja njima prilagođavala, to bi iziskivalo relativno veliko ulaganja, a za to bi tržište trebalo biti sjajno. Osim toga, ne radimo ni Australiju koja također ima neke svoje posebne standarde, a sve ostale dijelove svijeta smo pokrili”, dodaje Željko Pisk, prodajni predstavnik kompanije za našu regiju. Ono što pomalo otežava posao je činjenica da dio zemalja ima postavljenje standarde i norme kako takvo vozilo mora izgledati, kakvo što na njemu mora biti, dok u Hrvatskoj to nije propisano jer nema tipizacije. Klijenti stoga sami daju ideju što bi i kako htjeli pa svaki nacrt inženjeri moraju raditi od nule.

“Nama kao proizvođačima bi bilo lakše da imamo norme i da olakšamo posao u tom segmentu, a ovako naručitelji u natječaju opišu kakvo vozilo žele, u tehničkom duhu stave na papir što žele pa na temelju toga mi dizajniramo vozilo. Mnogo je tu posla kada iznova radimo nečiji koncept i bilo bi zgodno da postoji tipizacija”, kaže Budišin pa s nama dijeli neke od zanimljivijih ideja koje su klijenti tražili, a Ziegler ispunio.

Bez straha

Zašto pacijenti zbog zubara putuju u Hrvatsku? Ovaj domaći dentalni centar uz terapiju osigurava i smještaj

Kartično plaćanje

Što kupci danas podrazumijevaju, a dio poduzetnika još uvijek propušta?

Iz tvornice je tako izašlo vozilo za Kinu koje je imalo jet turbinu, to je kao “avionska turbina, a kada se samo vozilo testiralo ispred naših prozora, svi smo imali čepiće za uši jer jako buči. To sve služi za brže raspršivanje, ali tako nešto nikad prije nismo vidjeli”, prepričava. Osim toga, navela je i kako su isporučili vatrogasno vozilo koje je na sebi imalo ugrađen hidraulični čekić kako bi se mogao bušiti beton, a napravili su i vozilo koje je zapravo sustav od pet njih spojenih cijevima.

“Bilo ih je pet u nizu, tri vozila su imala cijevi od 250 do 400 milimetara u promjeru i služila su za dostavu vode iz nekog izvora na veću udaljenost, do recimo 10-ak kilometara. Jedno vozilo je imalo potopne pumpe koje se spuste primjerice u rijeku, pumpa se do prvog vozila koje je vodu guralo dalje nekoliko kilometara do sljedećeg vozila i tako do kraja dok se ne dođe do požara. To su cijevi od nekoliko stotina kilograma i to je sve teško i komplicirano. Bilo je zanimljivo testirali smo ih na Savi i ta isporuka je također bila za Kinu”, pojašnjava Pisk.

Patentirani sustavi

Za Hrvatsku su pak prije desetak godina napravili malo električno vozilo koje je trebalo snabdijevati tunel Učku. Napravljeno je tako da ima dvije vozačke kabine, svaku na jednom kraju, a služilo je za izvlačenje unesrećenih. To vozilo projektirano je i konstruirano u Zagrebu. Inače, u obje hrvatske tvornice zaposleno je oko 170 ljudi. Govorimo li o cijeloj grupaciji, ona ima oko 1200 zaposlenih, proizvodi se na devet lokacija i to oko 900 vozila godišnje. Prema posljednjim dostupnim podacima, tvrtka Ziegler iz Kutine ostvarila je neto dobit od 694.867 eura u posljednjoj dostupnoj poslovnoj godini.

Vratimo li se na same pogone, recimo da je dio u Zagrebu rezerviran za proizvodnju i servis, dok se u Kutini također rade vozila, ali i rolete, upravljačke folije te alpas po kojemu je Ziegler poznat. Naime, to je patentirani sustav aluminijskih panela i modularnih struktura koji se najčešće koristi za nadogradnju i izradu prostora za opremu na vatrogasnim i spasilačkim vozilima i njihov je izum. Paneli se spajaju na inovativan način, modularno, a ne klasičnim varenjem. I njih su nam ponosno pokazali u samoj tvornici, kao i napredne sigurnosne kabine za vatrogasce. Sve to može se ugraditi u sama vozila, ovisno o tome što naručitelji traže. Za jedno vozilo inače je potrebno oko godinu dana – od potpisa ugovora do isporuke. “Najviše vremena se gubi na crtanje kako bi to izgledalo.

Sam proces je u fazama, a unutar prva tri mjeseca radi se inženjerski dio pa slijedi naručivanje materijala po rokovima, za prvo vozilo sve najduže traje pa ako je novi nacrt, proces je 12 mjeseci, a ako je neki ponovljen projekt – može sve biti gotovo u šest mjeseci, dok sam proizvodni proces u prosjeku možda traje tri mjeseca kada dobijemo sve komponente”, kaže Budišin. Sam rok trajanja vozila je prosječno oko 15, 20 godina, a ni cijene za to nisu malene pa tako neko najosnovnije bez opreme (sjekire, pile…) ide od 300.000 eura plus PDV pa nadalje, dok su među najskupljima aerodromska vozila i specijalizirana vozila čije cijene su preko milijun eura. Da bi se sve to napravilo, potrebi su radnici, a činjenica je da se Hrvatska pa tako i Ziegler s time moraju boriti.

“Radnike u proizvodnji je jako teško pronaći. S inženjerima je lakše, ali kvalitetnog bravara ili električara se jako teško pronađe”, kaže Pisk, a svjestan je toga i zamjenik direktora te voditelj poslovanja Vitas Guo koji je također došao do kutinske tvornice.

“Mnogo je izazova. Nakon inflacije svašta se mijenja, a to utječe na nabavu pa i trošak rada koji je narastao. Sve je poskupilo, a u isto vrijeme želimo zadržati sve. Pokušavamo napraviti balans, a to je izazov i za sada i za budućnost. Kada je riječ o radnoj snazi, znamo da je Hrvatska turistička zemlja, hoteli i restorani daju dobre plaće i mnogo mladih odlazi tamo. Teško je stoga nama naći kvalitetne radnike za proizvodnju. No, to je problem i drugih zemalja, ne samo Hrvatske. Sve se to može riješiti ako se daju dobri uvjeti i poštene plaće”, kaže Guo koji je u Hrvatsku prvi puta poslovno došao 2015. godine i na njega je ostavila dobar dojam.

Inovacije i novi proizvodi

“Ljudi su radišni, to je bio moj prvi dojam. To je i razlog zašto sam se vratio i prihvatio ovu poziciju. Sve ljude koje sam upoznao bili su ljubazni i radišni i to mi se svidjelo”, kaže pa dodaje da je za svaki posao najvažnija stvar, ali i najveći izazov shvatiti kulturu. “Da bi sve funkcioniralo, da spojimo kinesko vodstvo, njemački menadžment i hrvatsku proizvodnju, važna je kultura. Moramo imati ciljeve na razini grupe i znati ih prevesti na jezik one zemlje gdje se radi, da znamo da svi shvaćamo na čemu smo i tek tada ćemo napraviti dobre stvari kao tim”.

U proizvodnji vozila sve se više govori o prelasku na električno, na hibride, na zeleno – posebice u Europi. Mi pitamo je li to budućnost prema kojoj i Ziegler gleda.

“Sve ovisi o tržištu i klijentima. Neki imaju novac i takve želje, traže novu kvalitetu, nove tehnologije, a neki ne”. Kada je riječ o tome gdje se kompanija vidi za pet godina, Vitas kaže da su cilj internacionalna tržišta.

“Na europskom tržištu imamo velik dio, ali ako se želimo širiti prilike, one su internacionalno. Ne možemo se osloniti samo na Europu”. No, sama grupa uvelike se oslanja na Hrvatsku jer tu su dva važna postrojenja, a mi pitamo koliko je ta Hrvatska važna za sam Ziegler.

“Hrvatske tvornice su vrlo specifične, sve ostale proizvode standardna vozila, ono što je po normama i mogu biti brzi u dostavi toga. U Hrvatskoj se rade specijalizirana vozila i to je njena velika prednost. Tu se rade inovacije, brzo se razvijaju novi proizvodi. Ovdje je dobar tim koji ima iskustvo, zna kako se rade takve stvari, nove stvari. Osim toga, u Hrvatskoj je manja cijena rada što je također prednost u odnosu na recimo Njemačku. Možemo za manju cijenu dobiti sjajne stvari, razviti se nova vozila i to se može jedino u Hrvatskoj, ne u drugim našim tvornicama”, kaže pa se osvrće i na to kako je Ziegler važan za lokalnu ekonomiju i ljude.

“Imamo tu više od stotinu zaposlenika, što znači i mnogo obitelji koji žive od toga. Povećali smo plaće nekim radnicima jer znamo da je bitno da zaposlenici budu sretni jer tada će najbolje raditi. Oni su važni nama, ali i mi njima”. Za kraj smo razmijenili i nekoliko riječi na hrvatskom i pitali ga ima li što za dodati, a on uljudno kaže: “Ne, hvala!” Pozdravi se i odlazi dalje na posao jer raditi se mora, a posla je gomila. Sezona požara i njihova učestalost posljednjih godina pokazali su koliko su vatrogasna vozila potreba i kako se na njima ne treba štedjeti.