Enterprise Investors jedan je od najvećih private equity fondova u srednjoj i istočnoj Europi. Poslovna klima u Hrvatskoj je dobra i nije iznimka od ukupne poslovne klime u Europi, a uz optimizam i dalje planiramo nove investicije, najavili su nedavno iz tog velikog fonda.
Michal Kedzia, partner fonda Enterprise Investors za Adriatic regiju, u razgovoru poručuje da svi u Europi prolaze “trnovit put” posljednjih godina zbog geopolitičkih razloga, ali i da u cijeloj Europi, pa i Hrvatskoj ima optimizma za investiranje, i da su priče o zastarjelosti Europe pretjerane. Hrvatska im je važna, a planiraju i nova ulaganja jer imaju spreman novac. Sve je to itekako dovoljan povod za razgovor s Michalom Kedziom za PD Vikend.
Od 1990. Enterprise Investors je prikupio deset fondova koji su investirali 2,4 milijarde eura. Gledajući unatrag nekoliko godina, koji su sektori i vrste tvrtki bili u fokusu vaših ulaganja?
Mi smo fond širokog investicijskog fokusa, što znači da, jednostavno rečeno, možemo investirati u bilo koji sektor odnosno kompaniju koja je značajne veličine, brzo se širi i djeluje na rastućem tržištu. Ono što se promijenilo u posljednjih nekoliko godina jest to da je tehnologija sada u središtu gotovo svega što radimo. Kako ja to volim reći, u private equityju danas je “svaka investicija tehnološka investicija”. To ne znači da podržavamo samo softverska društva. To znači da je tehnologija presudna za vrijednost svakog poslovanja u koje investiramo: bilo da se radi o Scan Labu, laboratoriju za dentalnu protetiku izgrađenom na cloud tehnologiji i 3D printanju, Formedsu kao proizvođaču dodataka prehrani s “clean-label” certifikatom koji se brzo skalira korištenjem umjetne inteligencije u e-trgovini ili Studencu gdje se podaci digitalnog odjela koriste za mikrolokaliziranje potreba kupaca i prilagodbi asortimana. Uz navedene, imamo udjele u klasičnim tehnološkim kompanijama kao što je Advanced Protection Systems koji je proizvođač sustava za borbu protiv dronova. Pritom ovdje navodim samo investicije za koje sam osobno odgovoran.
Da rezimiram: naš idealni tip investicije i dalje su regionalni tržišni lideri sa sjedištem u srednjoj i istočnoj Europi u sektorima tehnologije, financijskih usluga, potrošačkih proizvoda, poslovnih usluga, zdravstva, maloprodaje i proizvodnje.
Studenac je lani otvorio veliki logistički i distribucijski centar, investiciju vrijednu 10 milijuna eura. Kakvi su vaši daljnji planovi za Studenac i ostaje li IPO opcija? Vidite li druge prilike u hrvatskom maloprodajnom sektoru?
Studenac nastavlja svoj put da u Hrvatskoj postane trgovac prvog izbora za brzu i usputnu kupovinu, kako za Hrvate tako i za strane turiste. Iako smo svjesni trenutnih pritisaka na lokalnu maloprodaju, ustrajni smo u našim dugoročnim ciljevima i strpljiv smo investitor. Naš kratkoročni fokus je na jačanju poslovanja, osobito logistike, i pripremi za sljedeću fazu rasta u godinama koje dolaze.
Prije dvije godine rekli ste da ste zainteresirani za hrvatski IT sektor. Možete li biti konkretniji o prilikama koje vidite i zašto ga smatrate obećavajućim?
Naš interes za tehnološke talente u regiji je iskren i nije ograničen nacionalnim granicama. Diljem srednje i istočne Europe ne vidimo manjak briljantnih ideja ili talentiranih ljudi, a ograničenje je obično skalabilnost. To je točka u kojoj fond poput našeg dodaje vrijednost: preuzimamo kompaniju koje je dokazala svoj proizvod i pomažemo s rastom, profesionalizacijom i, tamo gdje to ima smisla, konsolidacijom tržišta. U Hrvatskoj postoje obećavajuće kompanije, između ostalog i one koje razvijaju takozvani ‘mission critical software’ i koje bi jednog dana mogle postati vrlo zanimljive mete za PE fond poput našeg. Većini njih je, međutim, potrebno neko vrijeme za skaliranje i rast.
Prošle godine prodali ste Pan-Pek, vodećeg hrvatskog proizvođača i distributera pekarskih proizvoda, tvrtki Inter Europol. Ostajete li zainteresirani za prehrambeni sektor u Hrvatskoj i široj regiji?
Izlazak iz jedne investicije u nekom sektoru rijetko znači da gubimo interes za taj sektor. Potrošački proizvodi i širi lanac vrijednosti u prehrambenom sektoru ostaju u našem fokusu, kako u Hrvatskoj tako i u cijeloj regiji. Ono što nam je pri tome važno, kao i u bilo kojem drugom sektoru, je slika kompanije u koju bismo investirali. Odnosno, ima li snažan brend, snažnu tržišnu poziciju i prostor za rast, bilo organski ili kroz akvizicije.
Nedavno ste najavili dodatnih 12 milijuna eura potpore za sljedeću fazu rasta Unity Carea, poljske mreže polikliničkih zdravstvenih ustanova, za financiranje daljnjih akvizicija i novih ulaganja. Vidite li i hrvatski zdravstveni sektor kao atraktivan?
Unity Care je dobra ilustracija našeg pristupa stvaranju vrijednosti. Gradimo drugačiju vrstu medicinske grupe: konsolidiramo uspješne lokalne klinike u malim i srednjim gradovima u Poljskoj gdje lokalno stanovništvo ima manji pristup uslugama, pri tome dopuštajući klinikama da zadrže identitet koji je važan lokalnim zajednicama, dok zajedno podižemo standarde umjesto nametanja krutih korporativnih procesa. U nešto više od godinu dana grupa je dosegla blizu 50 zdravstvenih objekata, 1500 zaposlenika i 50 milijuna eura godišnjeg prihoda. Poljsko tržište primarne zdravstvene zaštite je vrlo fragmentirano s više od 7000 klinika, pa je prostor za konsolidaciju ogroman, a naš kapital sredstvo da upravo to ubrza. Konsolidacija zdravstva je relevantna tema u cijeloj regiji jer su neki od temeljnih trendova, kao što su fragmentacija, starenje stanovništva i profesionalizacija skrbi, zajednički većini naših tržišta. Dakle, da, u načelu je hrvatski zdravstveni sektor jedan od sektora koji promatramo sa zanimanjem. Kao i uvijek, trebali bismo pronaći odgovarajuću investiciju s menadžmentom čiji su ciljevi usklađeni s našima.
Aktivni ste i u kratkoročnom najmu. Renters je prošle godine kupio Irundo, a Irundo se nastavlja širiti u Hrvatskoj, uključujući akviziciju Sun Spalata i planove za daljnju konsolidaciju. Zašto je ova investicija važna?
Renters je naša platforma za izgradnju najvećeg operatera kratkoročnog najma u srednjoj i istočnoj Europi, a Irundo je središnji dio hrvatskog dijela te priče. Irundo je bila Rentersova druga inozemna akvizicija. Radi se o brendu koji je na tržištu 15 godina i domaći je lider, a logika je jednostavna: donijeti tehnologiju i procese koji omogućuju skaliranje koje je Renters razvio u Poljskoj na vrlo fragmentirano, ali visokokvalitetno hrvatsko tržište. Sun Spalato na području Splita bila je Irundova prva akvizicija od pridruživanja Rentersu, a ambicija u Hrvatskoj je doseći oko tisuću smještajnih jedinica pod upravljanjem kroz mješavinu organskog rasta i daljnjih akvizicija. Zašto je to strateški važno: ovo je skaliranje na naš način – kombinacija akvizicije i integracije s organskim rastom i geografskom ekspanzijom. Također je dobro tempirano. Hrvatsko tržište kratkoročnog najma sazrijeva od jednostavnog upravljanja smještajem prema upravljanju kvalitetom. A profesionalni, tehnološki opremljeni upravitelji su ono što ta sljedeća faza nagrađuje.
EI je sve aktivniji u područjima koja su u Hrvatskoj do sada dobivala malo pažnje – svemirska tehnologija, deep tech i tehnologija dvostruke namjene (dual-use). Primjeri uključuju Advanced Protection Systems, koji razvija radarske sustave i sustave za borbu protiv dronova, te Eycore, svemirsku tvrtku koja razvija SAR radare, povezanu s APS-om. Kako je došlo do tih ulaganja i koji su vaši ciljevi?
Sve je počelo s APS-om. Investirali smo 2023., preuzimajući značajan manjinski udio uz dvojicu osnivača, u kompaniju koja nudi vlastite radarske sustave za borbu protiv dronova za civilnu i vojnu upotrebu – klasičnu tehnologiju dvostruke namjene. Tijekom tih pregovora ispostavilo se da osnivači također razvijaju zaseban svemirski start-up za radare sa sintetičkom aperturom ili SAR pod brendom Eycore, izgrađen na drugačijoj tehnologiji za različite primjene, također u kategoriji dvostruke namjene. Trebao im je kapital za to, pa sam predložio da manji dio investicije planirane za APS ide za financiranje Eycorea. Tako smo završili kao značajan manjinski dioničar u Eycoreu, s mjestom u njegovom nadzornom odboru. Ta investicija se može činiti neobičnom jer start-upovi nisu naš svakodnevni posao, ali mogli smo preuzeti rizik kao dio većeg projekta koji je uključivao APS pri čemu su naši ciljevi bili usklađeni s ciljevima osnivača.
To se isplatilo: Eycore je tek druga kompanija u Europu s vlastitim satelitom koji nosi radar sa sintetičkom aperturom u niskoj orbiti, lansiranim na SpaceX misiji, i brzo napreduje prema lansiranju drugog satelita. Mogućnosti komercijalizacije su široke: od očitih obrambenih namjena do manje očitih civilnih, uključujući industrijske, infrastrukturne i poljoprivredne primjene. Sam APS također pruža vrlo opipljiv hrvatski primjer kako se regionalna tehnološka društva mogu međunarodno skalirati.
Društvo je dio konzorcija koji predvodi Končar na projektu vrijednom 125 milijuna eura za opremanje oružanih snaga RH sustavima za borbu protiv dronova. To je upravo ona vrsta prekogranične industrijske suradnje i međunarodnog skaliranja koju nastojimo podržati. Naš cilj je jasan: iznimne osnivače podržati našim kapitalom i iskustvom u skaliranju poslovanja.
Dobro smo mapirali regionalno tržište svemirske tehnologije i spremni smo za novu investiciju ako se pojavi pravi posao, iako je atraktivnih tvtki koja odgovaraju veličini naših ulaganja još relativno malo.
Zašto su tehnologije dvostruke namjene važne?
Za nas je naglasak namjerno na riječi “dvostruka”. U skladu s dogovorom s investitorima u naše fondove, ne investiramo u tvrtke usmjerene isključivo na obrambeni sektor. Zanimaju nas samo tehnologije dvostruke namjene kod kojih civilna primjena ide ruku pod ruku s vojnom odnosno obrambenom. Razlog zašto je ta kategorija važna jest taj što te tehnologije rješavaju stvarne i sve hitnije probleme s obje strane te civilno-vojne linije.
Živimo u razdoblju u kojem su europska sigurnost i njezina ekonomska otpornost postali nerazdvojni, a lanci opskrbe, kritična infrastruktura i granice sada su, zapravo, prve crte obrane. Tehnologija dvostruke namjene nalazi se točno na tom raskrižju: nedavni sukobi i hibridni napadi pokazali su da je otkrivanje i suzbijanje dronova kritično sigurnosno pitanje za svaku zemlju. No, isti radarski i senzorski kapaciteti imaju široku industrijsku, infrastrukturnu, pa čak i poljoprivrednu primjenu. Ta širina primjene je ono što dvostruku namjenu čini privlačnom investitoru poput nas.
Kakvo je vaše cjelokupno iskustvo u razvoju i skaliranju tvrtki i podržavanju njihove ekspanzije na nova tržišta?
Skaliranje poslovanja je naša specijalnost i srž onoga što radimo. Tijekom 35 godina investirali smo u više od 160 kompanija i podržali izgradnju nekih od najpoznatijih industrijskih lidera u centralnoj Europi, uključujući LPP s brendovima Reserved i Sinsay te Asseco. Oni su prisutni i u Hrvatskoj i poznati čitateljima. Također skaliramo poslovanje izravno u Hrvatskoj, a primjeri su Studenac i odnedavno Rentersovo širenje kroz Irundo. Skaliramo na dva komplementarna načina: kroz akvizicije i discipliniranu integraciju te kroz organski rast i geografsku ekspanziju. Često se oba pristupa događaju odjednom. PragmaGO je još jedan aktualni primjer iz portfelja. Radi se o kompaniji koja je ušla u Rumunjsku akvizicijom lokalnog igrača, a zatim se organski proširila na Hrvatsku i Španjolsku, pokrenuvši vlastite lokalne operacije. Druga stvar koja nas definira je fleksibilnost u načinu na koji se udružujemo s osnivačima.
Fokusirani smo na stvaranje vrijednosti i možemo strukturirati transakciju kao stopostotni otkup vlasničkih udjela, većinsko ulaganje ili značajan manjinski udio. Ta nas fleksibilnost uistinu izdvaja od mnogih globalnih fondova koji prvenstveno žele steći 100-postotni udio i postaviti novi menadžment tim. Mi preferiramo varijantu u kojoj možemo raditi uz osnivača. Primjer je Formeds, odnosno kompanija s dodacima prehrani s clean label certifikatom, u kojem je osnivač ostao izvršni direktor i značajan manjinski dioničar. To je za nas idealni scenarij jer je usklađenost ekonomskih interesa najbolja motivacija za uspjeh.
Od lipnja je Hrvatska postala novo tržište za PragmaGO, brzorastući fintech u portfelju EI-a fokusiran na financiranje malih i srednjih poduzeća (SME). Koje mogućnosti i perspektive PragmaGO donosi na hrvatsko tržište?
PragmaGO je jedna od najjasnijih primjera da je “svaka investicija tehnološka investicija”. To je fintech koji podržava više od 26 tisuća biznis klijenata godišnje osiguravanjem financiranja ukupne vrijednosti od otprilike 720 milijuna eura. Njegova ključna prednost je model integriranog financiranja (tzv. embedded finance): s proizvodom PragmaCash partneri povezuju financiranje sa svojim sustavima putem API-ja čime tisuće e-trgovaca u njihovoj mreži dobivaju trenutačan pristup obrtnom kapitalu, dok se otplata automatski obračunava kao dnevni postotak vrijednosti transakcija. To znači da se financiranje odobrava na temelju stvarnih, uočljivih novčanih tokova, a ne projekcija. Pritom su troškovi stjecanja kupaca tek djelić onih troškova koji su prisutni kod tradicionalnih zajmodavaca, što je upravo ono što model čini tako lakim za međunarodnu replikaciju. U Hrvatskoj vidimo potencijal u segmentu kojem tradicionalno bankarstvo pruža najmanje prilagođena rješenja, a to su obrtnici i mikropoduzeća, često u manjim gradovima, kojima je potreban brz i fleksibilan obrtni kapital.
PragmaGO već objedinjuje svoje regionalne operacije pod jednim brendom na tržištima kao što su Španjolska i Hrvatska. Ulazak na hrvatsko tržište smišljen je dio međunarodne strategije rasta, a ne jednokratni potez. Priliku vidimo u modernom i digitalnom kanalu financiranja za hrvatska mala i srednja poduzeća.
Tijekom protekle godine ili dvije, kapital podrijetlom iz regije financirao je sve veći udio vlastitog rasta regije. Je li to pozitivan trend i očekujete li da će se nastaviti?
To je vrlo pozitivan trend i smjer koji regiji treba. Podaci Invest Europe za 2025. to potvrđuju: prikupljanje sredstava (fundraising) u CEE regiji doseglo je 1,9 milijardi eura, a ulagači sa sjedištem u regiji po prvi su put bili geografski najveći izvor kapitala s 56 posto, što je porast od 40 posto u odnosu na godinu ranije te njihov najveći doprinos u apsolutnom iznosu investicija od 2019. Lokalni kapital trebao bi više sudjelovati u financiranju rasta regije i konačno vidimo da se to i događa. To je također i pitanje ekonomske otpornosti i osiguravanja da regija nastavi rasti unatoč sve većoj fragmentaciji i polarizaciji globalne ekonomije te geopolitičkim napetostima. Očekujemo da će se to nastaviti iako ima još posla. Obiteljski uredi i privatne osobe sada su najveći pojedinačni izvor kapitala u regiji.
U našem najnovijem fondu EIF IX, po prvi put u našoj povijesti su sudjelovali poljski institucionalni i privatni investitori uz tradicionalne zapadne investitore iz SAD-a i zapadne Europe zajedno osiguravši više od 60 posto prikupljenog iznosa fonda. Sljedeći korak svugdje, uključujući Hrvatsku, jest nastaviti širiti tu lokalnu bazu investitora kako bi uključila mirovinske fondove, osiguravatelje i banke, tako da se više domaće štednje slijeva u rast regionalnih kompanija. Hrvatska je jedan od ohrabrujućih primjera ovdje, s mirovinskim fondovima koji postupno povećavaju svoje alokacije u ovu klasu imovine.
Kako se Hrvatska i šira regija percipiraju iz poljske perspektive?
Mi to zapravo ne vidimo kao “Poljska gleda Hrvatsku”, već vidimo jednu CEE regiju sa zajedničkom ambicijom rasta, sastavljenu od tržišta koja su u različitim točkama na istom putu. Hrvatska je tržište koje poznajemo i u koje aktivno investiramo, od Studenca i nekada Pan-Peka do Rentersa/Irunda, a sada i PragmaGO-a.
Ono što je posebno važno jest da je cijela regija sazrela kao investicijsko odredište: vrijednost prodanih kompanija u CEE regiji porasla je na 1,7 milijardi eura u 2025., domaći kapital ima sve veći udio te je kvaliteta kompanija koja se razvijaju sve veća, a njihove su ambicije uistinu regionalne. Penetracija private equityja u RH, mjerena udjelom u BDP-u, i dalje je skromna, no za investitore to nije slabost već prostor za rast.
Hrvatska javnost relativno malo zna o snažnom gospodarskom napretku Poljske u posljednja dva ili tri desetljeća. Kako biste objasnili ili komentirali poljski gospodarski razvoj?
Priča o Poljskoj u posljednja tri desetljeća je, u svojoj srži, priča o konvergenciji i priča koju dijeli veći dio naše regije. Poljska je sada među 20 najvećih svjetskih ekonomija. Razmjeri te konvergencije postaju osobito jasni kada se Poljska i Hrvatska usporede s Njemačkom. Godine 1991., prve pune godine nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke i godine hrvatske neovisnosti, nominalni BDP po glavi stanovnika bio je približno 2250 dolara u Poljskoj, što je bilo manje od 10 posto tadašnje razine u Njemačkoj. U Hrvatskoj je prema procjenama iznosio oko 4000 dolara ili približno 17 posto njemačke razine.
Do 2025. nominalni BDP po glavi stanovnika porastao je na približno 28.400 dolara u Poljskoj i 27.100 dolara u Hrvatskoj, što je ekvivalentno oko 47 posto, odnosno 45 posto razine Njemačke. Prilagođeno razlikama u kupovnoj moći, usporedba je još bliža: Poljska je na približno 65 posto razine Njemačke, a Hrvatska na oko 61 posto. Mjereno u odnosu na prosjek EU u standardima kupovne moći, Poljska je na 81 posto, a Hrvatska na 78 posto. Taj napredak nije bio rezultat pojedinačnih faktora, već kombinacije tržišnih reformi i institucionalnog razvoja, članstva u EU, ulaganja u infrastrukturu i ljudski kapital, izravnih stranih ulaganja, rasta produktivnosti i duboke integracije u jedinstveno europsko tržište.
Poljska je postala važan dio europskih proizvodnih lanaca i lanaca vrijednosti u uslužnom sektoru, dok je njezino veliko domaće tržište pružilo dodatni izvor otpornosti i rasta. Private equity fondovi bili su dio tog motora, a ne promatrač. U 2024. zaposlenost u kompanijama koje podržava private equity i venture kapital u srednjoj i istočnoj Europi porasla je za šest posto, što je najveća regionalna stopa rasta u Europi. Stoga, kada me zamole da objasnim razvoj Poljske hrvatskoj publici, ne bih ga opisao kao poljsko čudo, već kao discipliniran, desetljećima dug proces ekonomske konvergencije. Usporedbe pokazuju i da Hrvatska slijedi sličnu putanju. Najzanimljivije pitanje stoga nije samo koliko je Poljska napredovala, već kako Poljska i Hrvatska mogu održati taj napredak kroz ulaganja, inovacije i daljnji rast produktivnosti.
