TREĆI DIO: INFLUENCERI I EKONOMIJA PAŽNJE
Društvene mreže, posebno video sadržaji, iznjedrile su potpuno novo zanimanje – influencere. Tržište je to koje se ubrzano razvija, a sami influenceri se međusobno razlikuju po svom sadržaju i publici pa ih Reutersov institut u svom globalnom istraživanju zajednički svrstava u kategoriju – kreatori sadržaja. Gotovo polovina ispitanika navodi da je u zadnjih tjedan dana pratila sadržaje nekih influencera (46 %), dok je 27 posto građana pratilo sadržaje kreatora koji se primarno bave vijestima (newsfluenceri). Istraživanje, međutim, pokazuje da samo 3 posto građana u svijetu tvrdi kako sve svoje potrebe za vijestima zadovoljava isključivo putem kreatora koji se bave vijestima.
Kreatori sadržaja posebno su popularni u državama Azije, Afrike i Latinske Amerike. Njihov je utjecaj zasad najmanji u Europi i Japanu, što Reutersovi analitičari povezuju s manjim oslanjanjem građana tih država na društvene mreže i video platforme kao izvor vijesti. Ipak, zanimljivo je da je korištenje kreatora u državama poput Mađarske i Srbije približno globalnom prosjeku, što se objašnjava velikom kontrolom vlasti nad medijima (istraživanje je provedeno prije izbora u Mađarskoj na kojima je poražen Viktor Orban).
Jim Egan s Reutersova instituta za studij novinarstva na Sveučilištu u Oxfordu, analizirajući rezultate istraživanja, ističe da se rast korištenja kreatora sadržaja ne događa na štetu tradicionalnih medija. „Podaci sugeriraju da uglavnom nije riječ o zamjeni, nego o nadopuni. Većina građana koji prate kreatore sadržaja i dalje koristi tradicionalne izvore vijesti, a kreatore uključuje kao dodatni izvor informiranja“, napominje Egan.
Hrvatska spada u skupinu zemalja u kojima su tradicionalni mediji još uvijek utjecajniji od influencera – udio građana koji barem jednom tjedno prate vijesti putem kreatora sadržaja je 16 posto, što je znatno ispod globalnog prosjeka. Istodobno, rezultati upućuju na postupan rast važnosti kreatora sadržaja, osobito kao dopunskog izvora informiranja i komentiranja aktualnih događaja.
Nije teško privući pažnju nego zadržati povjerenje
Jedan od kreatora sadržaja je Andro Anić. Kao mladi novinar svojedobno je radio i na njemačkom javnom servisu ARD-u. Danas ima tvrtku registriranu u Berlinu i Zagrebu koja klijentima nudi konzultantske usluge za objave na društvenim mrežama te je vlasnik profila HeyAndro, kojeg na TikToku i Instagramu prati više od 270 tisuća ljudi. „Kada pogledam tu brojku prvo mi na pamet padne usporedba s količinom ljudi u pojedinim gradovima jer zaista taj broj reflektira jedan veći hrvatski grad. Ne obraćam pažnju koliko ću nekome ‘oduzeti’ pažnje, moj cilj je educirati, zabaviti i informirati na autentičan način. Ne opterećujem se brojevima jer algoritam nije moguće kontrolirati kao niti koliko će pojedini videozapis dobiti pregleda. Broj pratitelja također je manji od količine pregleda pojedinih videozapisa, koji nerijetko premašuju milijun. Najteže nije privući pažnju nego zadržati povjerenje. Pregled se može dogoditi slučajno, ali publika ostaje samo ako zna što može očekivati od autora“, govori nam Andro Anić.
A sadržaji koje isporučuje su različiti. Od angažiranih poruka poput borbe protiv privatizacije plaža preko zabavnih kao što je ironiziranje stereotipa o turistima u Hrvatskoj do sponzoriranih u kojima prikazuje ponude nekog od svojih klijenata, poput McDonaldsa ili Ine. „Ozbiljne teme često imaju dulji životni vijek, dok zabavne brže eksplodiraju. Oboje ima svoju vrijednost. Specifičnost je ta da ne izazivam gledanost tzv. ragebaitom (sadržaj koji namjerno izaziva bijes i reakciju, op. a.), već stvaram autentičan sadržaj koji se temelji na ljudskim pričama ili doživljajima. Zabavni sadržaji imaju svoju publiku kao i oni informativni“, kaže Anić. Ocjenjuje kako gledanost nije dokaz uspješnosti videozapisa jer svaki video za sebe ima svoju individualnu vrijednost.
Ljudi više vjeruju osobi koju godinama prate na mrežama nego apstraktnim institucijama
Poznatu hrvatsku influencericu Ninu Skočak šira javnost upoznala je u kampanji za izbore za Europski parlament 2024. godine na kojima je sa svojom nezavisnom listom mladih osvojila više od 4 posto glasova. Prije toga je na TikToku i Instagramu objavljivala video sadržaje iz svog života, a budući da kao diplomirana politologinja i novinarka radi u Bruxellesu u institucijama Europske unije, dio tih tema bila je i politika. Svoj rezultat na europskim izborima povezuje s time da su, prema njezinu mišljenju, mlade generacije danas dosta individualistički nastrojene. Važnim smatra to što ju je publika prije izbora preko društvenih mreža mogla upoznati kao osobu. „Vidjeli su koje su moje vrijednosti, kako razmišljam, kako pristupam različitim temama i gdje stojim po važnim pitanjima. Na kraju dana ljudi danas puno lakše mogu vjerovati osobi koju godinama prate nego nekoj instituciji ili političkoj stranci koju doživljavaju kao apstraktnu“, zaključuje Nina Skočak.
Na TikToku i Instagramu Ninu danas prati gotovo 380 tisuća ljudi, a osim političkih često objavljuje i zabavne sadržaje kao i one posvećene modi jer je zagovornica korištenja second hand odjeće. „Općenito ljude ipak više privlače neke laganije teme. Mislim da je jedini način da politika ili neka ozbiljnija društvena tema prođe na društvenim mrežama taj da bude upakirana tako da gotovo ni ne primijetiš da zapravo gledaš sadržaj o politici. Recimo, kad sam radila video o menstrualnom bolovanju, nisam samo stala pred kameru i pričala o toj temi. Kupila sam simulator menstrualnih bolova, izašla na ulicu, spojila muškarce na njega i pitala ih: ‘Dobro, biste li sad radili s ovom boli?’ Ljudi su kliknuli zbog tog eksperimenta, a usput su ostali pogledati i raspravu o samoj temi. Mislim da danas ozbiljne teme jednostavno moraju biti ispričane na način koji će ljudima biti zanimljiv, inače do njih uopće neće doći“, smatra Skočak.
Komentirajući podatke Reutersova istraživanja prema kojima ispitanici kreatore sadržaja smatraju zabavnijima i lakše razumljivijima, ali istodobno i manje vjerodostojnim i nepristranim od tradicionalnih medija, Andro Anić kaže kako ljudi danas ne traže samo informaciju nego i kontekst, objašnjenje i osobu kojoj vjeruju. „Osobno nemam povjerenje u ljude koji nisu pod zakonskom i redakcijskom ‘regulacijom’. Ne smijemo zaboraviti da su veći mediji, pogotovo javni servisi, veliki sustavi s redakcijskim timom. Za ovakav rezultat najviše su zaslužni tradicionalni mediji koji nisu skloni promjenama. Pojedini mediji kod nas nisu mijenjali format ili način izvještavanja godinama, to je najveći problem s kojim se suočavaju današnji ‘potrošači’, odnosno publika“, govori Anić.
Influenceri ne mogu nikad zamijeniti tradicionalne medije
Ninu Skočak rezultati istraživanja ne iznenađuju, ali je u jednu ruku zabrinjavaju. „Na društvenim mrežama često eksplodiraju teme koje se obrađuju na potpuno pristran način, bez ikakvog kritičkog odmaka, bez provjere činjenica ili dokaza. Imamo pojedince koji jednostavno iznose svoje mišljenje, a ono se prezentira kao činjenica ili kao vijest. Mislim da je to dosta opasno. Postoji razlog zašto je novinarstvo profesija. Postoje ljudi kojima je posao provjeriti informacije, razgovarati s više izvora i dati kontekst. Društvene mreže mogu biti odličan početak, mogu te zainteresirati za neku temu, ali mislim da ne bi smjele biti i kraj informiranja“, ističe Nina Skočak. Smatra da kreatori sadržaja nikada ne mogu u potpunosti zamijeniti tradicionalne medije upravo zato što profesionalni mediji i novinari imaju odgovornost i obvezu dati što potpuniju sliku, provjeriti informacije i dati kontekst, a to nije posao kreatora sadržaja.
Da influenceri ne mogu zamijeniti tradicionalne medije u njihovoj ulozi informiranja građana smatra i Andro Anić. „Ne mogu, niti ikad hoće. Tradicionalni masovni mediji imaju velike redakcijske sustave koji su gotovo nezamjenjivi. Nijedan kreator sadržaja nema kapacitet novinarskog izvještavanja koje ima jedna manja redakcija. Postoji jako puno malih kreatora koji imaju kapacitet izvještavanja o pojedinim temama, dok su veći kreatori uglavnom orijentirani na priče o njihovoj osobnosti i slično. Ratovi, izbori ili velike prirodne katastrofe pokazuju koliko su velike redakcije i dalje nezamjenjive zbog mreže dopisnika, urednika i provjere informacija. Javni sustavi poput britanskog BBC-ja ili njemačkog ARD-a dokazuju da tradicionalni mediji mogu dominirati i na internetskim kanalima“, ističe Andro Anić.
Od TV novinarke do newsfluencerice
Nakon gotovo tridesetogodišnje televizijske karijere Ivana Dragičević prepoznala je važnost društvenih mreža i postala newsfluencerica. Na platformi Substack, koja se reklamira kao aplikacija za neovisne glasove, redovito objavljuje svoje političke analize i eseje. „Substack mi je dao izravan odnos s čitateljima. Između mene i publike nema uredničke hijerarhije ni algoritma portala. Ondje mogu napisati duži tekst o Europi, demokraciji, ratu, tehnologiji ili osobnom iskustvu i pretpostaviti da je čitatelj inteligentna osoba koja je spremna odvojiti vrijeme na čitanje s razumijevanjem. To mi je posebno važno jer sam desetljećima radila u formatu u kojem često imate minutu i trideset sekundi da objasnite problem koji traje stotinu godina. Substack mi je donio novu, međunarodnu publiku, veliki rast pretplatnika, prostor u kojem mogu isprobavati ideje za buduće eseje i knjige. Sjajno je svakako imati vlasništvo nad vlastitim glasom kojem vidiš stvarnu vrijednost i utjecaj“, kaže Ivana Dragičević. Velik broj pratitelja iz cijeloga svijeta (jer piše na engleskom) potaknuo ju je da od početka iduće godine prijeđe na model plaćene pretplate.
I dok se Ivana svojoj biranoj publici obraća pisanom riječju, za eksploziju kreatora sadržaja na društvenim mrežama zaslužne su kratke video poruke, često kraće od minute. Glavni autor Reutersovog Digital News Reporta Jim Egan ističe da se od završetka pandemije rast korištenja platformi trećih strana uglavnom odnosi na video platforme, a ne na tekstualne društvene mreže. „Prvi val rasta društvenih mreža najviše je pogodio tiskane medije. Drugi val sada sve snažnije utječe na televizijske i video sadržaje tradicionalnih medijskih organizacija“, analizira Egan.
Kratki video formati prevladavaju na TikToku i Instagramu
Kao što smo već naveli, društvene mreže i video platforme danas su najkorišteniji izvor vijesti na globalnoj razini. Međutim, među pojedinim platformama postoje velike razlike u tome koliko korisnici namjerno traže vijesti. Samo su X i YouTube platforme na kojima više od polovine korisnika kaže da ih doživljava kao koristan način informiranja. Na Facebooku, Instagramu i TikToku većina korisnika navodi da vijesti uglavnom vidi usput, dok platforme koriste iz nekih drugih razloga. Takva slučajna ili usputna konzumacija vijesti jedno je od važnih obilježja današnjeg informiranja putem društvenih mreža i video platformi. Među njima, građanima Hrvatske najčešći izvor informacija je Facebook (50 %), dok su najpopularnije platforme općenito WhatsApp (77 %), YouTube (71 %) i Facebook (70 %).
Većina takvih sadržaja plasirana je u kratkim videoformatima, a to otvara temu ekonomije pažnje, odnosno problem koncentriranja korisnika društvenih mreža na duže sadržaje, osobito kad je riječ o mladima. Postavlja se i pitanje kakva se uopće poruka može poslati u 30 sekundi i kako se u tako kratkom vremenu može kvalitetno informirati o nekom događaju. Naši sugovornici slažu se da vrijeme ne mora biti ograničavajući faktor, ako je poruka jasna.
„Kratki video može kvalitetno odgovoriti na pitanje što se dogodilo. Mnogo teže može objasniti zašto se dogodilo, što mu je prethodilo, koje su moguće posljedice i oko čega još nemamo dovoljno informacija. Problem zato nije sama duljina. Postoje izvrsne videosnimke od devedeset sekundi i potpuno prazne televizijske emisije od sat vremena. Ključni su urednička disciplina, izbor činjenica i pošten odnos prema složenosti teme“, kaže Ivana Dragičević. Smatra da kratki video format može biti koristan alat za prenošenje vijesti, da zainteresira nekoga i objasni osnovni pojam ili sruši neku neistinu. „Ali ozbiljno informiranje zahtijeva mogućnost da se ode korak dalje: prema cijelom razgovoru, tekstu, dokumentu ili izvornom podatku. Problem nastaje kada publika dobije samo zaključak, bez mogućnosti da vidi kako se do njega došlo. Ili to da živimo u svijetu gdje se mišljenje tretira kao da je činjenično utemeljen argument na kojem se gradi analiza“, poručuje Dragičević.
U 30 sekundi stane puno informacija, ali ne i kontekst
Uloga kratkih videa treba biti da ljudima približe temu i potaknu ih da saznaju više, smatra Nina Skočak. „U 30 sekundi zapravo može stati puno informacija, ali naravno da ne može stati cijeli kontekst. Ne ide se toliko u širinu, nego u srž teme i prenosi se glavna informacija. Ako nekoga taj video zainteresira, onda će ići dalje“, poručuje Skočak.
Andro Anić kaže da minutaža nije važna sve dok se poruka može poslati. „Moć slike nekada je veća od riječi. Ako je videoprilog konstruiran da može podnijeti sve potrebne informacije u 30 sekundi i ima elemente kvalitetnog izvještaja, onda nije važno koliko sekundi je potrebno da se pojedina tema obradi. Nekad jedna karta, jedna snimka ili jedna usporedba u 30 sekundi objasni više nego tekst od nekoliko stranica“, smatra Andro Anić.
Da kratki video može biti način da se zainteresira publika smatra i predsjednica Europske federacije novinara Maja Sever, ali napominje da ne može zamijeniti ozbiljno novinarstvo. „Složene teme traže kontekst, više izvora, provjeru činjenica i objašnjenje posljedica. Čak i UNESCO-ovo istraživanje pokazuje da velik broj kreatora sadržaja želi dodatnu edukaciju upravo u području provjere činjenica, etike i medijske pismenosti. To potvrđuje da postoji svijest kako odgovornost prema javnosti ne ovisi o formatu nego o profesionalnim standardima. Nije problem u TikToku ili YouTube Shortsima. Problem nastaje kada brzina postane važnija od točnosti i problem je kada pristajemo da to bude jedini izvor informiranja“, kaže Sever.
Autor prve televizijske emisije u Hrvatskoj posvećene umjetnoj inteligenciji AI Central Point na N1 Aco Momčilović mogući problem vidi u navici publike na kratke sadržaje. „Najbolje rješenje vidim u slojevitom novinarstvu: kratki video kao ulaz, zatim poveznica prema sažetku, izvornim podacima i detaljnoj analizi. Ne trebamo tražiti od mladih da se vrate isključivo formatima prethodnih generacija, ali ne smijemo ni prihvatiti ideju da se svaka složena stvarnost može svesti na jedan reel“, poručuje Momčilović.
Prosječna pažnja ljudi traje 47 sekundi
Algoritmi društvenih mreža preferiraju kratke video poruke jer su optimizirani da traju točno onoliko koliko smo spremni održati pažnju nad nekim sadržajem, pojašnjava informacijski i komunikacijski stručnjak Marko Rakar. „Zamislite da uđete u veliki dućan šarenih balona gdje pogled bježi sam po sebi. Internet kojeg koristimo, a osobito društvene mreže, upravo su takav dućan. Istraživanja pokazuju da smo prije dvadesetak godina pažnju nad jednom temom mogli održati otprilike dvije i pol minute, prije desetak godina to je bilo 75 sekundi, dok je danas to svega 47 sekundi. Video je tip sadržaja koji može predočiti neku ideju unutar tih 47 sekundi pažnje“, navodi Rakar.
Potvrđuje to i sociologinja Dina Vozab koja upozorava da niz studija pokazuje kako iz društvenih medija zapravo slabo učimo, odnosno informacije koje dobivamo teže pamtimo. „Neke studije pokazale su da su učinci društvenih medija čak negativni za političko znanje. Pretpostavlja se da tu postoji više faktora: jedan je informacijska zasićenost (preveliki broj informacija koje mozak nije sposoban procesuirati), selektivna izloženost vijestima preko društvenih medija (ono što se spominjalo ranije, zbog personalizacije korisnici jednostavno ne prime jedan dio informacija), digitalne distrakcije (digitalni okoliš je pun distrakcija, što ometa pažnju koja je potrebna za učenje). Sve to daje dosta lošu sliku ako imamo ideju ‘idealnog građanina’ u demokraciji koji je vrlo dobro informiran i ima sofisticirana znanja o politici“, napominje Vozab.
Moguću širu društvenu opasnost vidi u mogućnosti da se ozbiljne društvene teme počnu vrednovati isključivo prema tome koliko mogu privući pažnju. „Dehumanizirajuća fraza ‘if it bleeds, it leads’ nastala je u razdoblju dok su tiskani mediji bili na vrhuncu, tako da je senzacionalizam oduvijek bio prisutan i to nije nova opasnost. Međutim, profesionalni mediji, iako većinom komercijalno orijentirani, ipak imaju mnoga regulatorna ograničenja i barem nominalnu društvenu misiju orijentiranu prema javnosti. Društveni mediji u svojoj osnovi djeluju u ‘ekonomiji pažnje’ te pažnju vrlo eksplicitno definiraju kao mjeru za monetizaciju, a s mnogo manje regulatornih ograničenja od medijske industrije i bez društvene misije koju imaju profesionalni mediji“, upozorava profesorica Vozab.
Mladi prate dulje video formate vijesti na YouTubeu
Dobra vijest je da Reutersovo istraživanje pokazuje da i mladi imaju interes za gledanje duljih video sadržaja, ali to ovisi o platformi koju koriste. Dok je TikTok dominantno platforma za kratke sadržaje, interes za dulje formate znatno je izraženiji na YouTubeu. Gotovo četvrtina korisnika YouTubea koja prati video vijesti (23 %) navodi da barem jednom tjedno gleda videozapise dulje od 20 minuta. Više od trećine (35 %) redovito gleda video vijesti koje traju između 6 i 20 minuta. YouTube se također mnogo češće doživljava kao mjesto na koje korisnici dolaze namjerno gledati video vijesti, za razliku od TikToka i Instagrama gdje na vijesti nailaze slučajno i usput.
Dr. Craig T. Robertson, istraživač u Reutersovom institutu, zaključuje kako kod YouTubea razlike među generacijama gotovo da ne postoje. „U svim dobnim skupinama približno trećina ispitanika navodi da barem jednom tjedno prati video vijesti putem YouTubea. Situacija je potpuno drukčija kada je riječ o TikTokui Instagramu. Gotovo četiri od deset osoba u dobi od 18 do 24 godine (39 %) koriste TikTok za praćenje video vijesti barem jednom tjedno, dok je kod Instagrama taj udio 36 posto. TikTok se tako jasno izdvaja kao platforma najmlađih korisnika“, zaključuje Robertson.
Andro Anić ističe da je YouTube intimnija platforma zbog formata i horizontalnog videa. „Vertikalni video je više ‘za ponijeti’, dok horizontalni zahtijeva koncentraciju. YouTube također nudi kvalitetniju verziju sadržaja koje svakodnevno gledamo na društvenim mrežama te količinski prikazuje više kvalitetnog sadržaja nego lošeg“, govori vlasnik tvrtke i influencerskog profila HeyAndro.
Mladima ne smeta dug nego dosadan sadržaj
„Mladi nemaju problem s dugim sadržajem. Imaju problem sa sadržajem koji im je dosadan i ne daje im razlog da ostanu uz njega“, poručuje pak Ivana Dragičević. Analizirajući podatke istraživanja, naglašava kako čak 21 posto onih koji prate vijesti na YouTubeu gledaju vijesti uživo, a platforma se sve više prati i preko televizijskih ekrana, a ne samo mobitela. „To nam govori da kriza pažnje nije tako jednostavna kako je često predstavljamo. Ljudi će gledati sat vremena razgovora ako vjeruju osobi koja ga vodi, ako je tema relevantna, ako postoji jasna struktura i ako ne osjećaju da ih netko podcjenjuje. Trajanje nije isto što i dosada“, poručuje Dragičević.
Analitičari Reutersovog instituta navode da medijske organizacije nastoje detaljno razumjeti što točno objašnjava rast popularnosti kreatora sadržaja i što mogu naučiti od njih kako bi tradicionalne vijesti učinile privlačnijima, osobito mlađoj publici.
Tradicionalnim medijima lakše je prijeći u digitalni svijet nego ostalima, smatra Andro Anić, ali napominje da mnogi te mogućnosti ne iskorištavaju. „Vjerujem da je budućnost tradicionalnih medija i dalje u jednoj vrsti ‘fuzije’ dvaju kanala. Od newsfluencera mogu naučiti jednostavniji jezik, bržu produkciju, bolju komunikaciju s publikom i iskorištavanje komentara kao izvora novih tema, kao i da je prilagodba publici određenim novim vrstama narativa itekako potrebna“, poručuje Anić.
Tradicionalni mediji trebaju više investirati u novinare
„Mislim da je najveća greška kad se isti sadržaj samo ‘kopira’ s jednog medija na drugi. Vijest treba prilagoditi mediju na kojem se objavljuje. Nije isto napraviti prilog za televiziju, napisati članak za novine ili snimiti video za TikTok. Svaki medij ima svoja pravila i vijesti i informacije se trebaju stvarati prema pravilima medija na kojem se objavljuju“, smatra Nina Skočak. Što se mogućeg savjeta tradicionalnim medijima tiče, postavlja pitanje zašto ne bi postojali novinari čiji bi isključivi posao bio stvaranje sadržaja za društvene mreže. „Ne da prvo naprave televizijski prilog pa ga samo skrate za TikTok, nego da od početka razmišljaju u tom formatu. Mislim da bi to bio puno prirodniji način da kvalitetno novinarstvo dođe do publike koja danas informacije prvenstveno konzumira na društvenim mrežama“, kaže Skočak.
Maja Sever smatra da je za razvoj u tom smjeru potrebno da nakladnici i urednici prepoznaju kako je potrebno investirati u ljude. „Budućnost nije u tome da novinari postanu influenceri, nego da profesionalno novinarstvo preuzme najbolje digitalne formate, a zadrži ono što ga razlikuje od svih drugih – provjeru činjenica, odgovornost i javni interes. Drugim riječima, format se može promijeniti, ali standardi ne smiju“, smatra čelnica Europske federacije novinara.
Razvoj umjetne inteligencije novi je izazov za medije
„Ako sam ja newsfluencer, a mnogi su me tako počeli zvati, onda, od mene konkretno, mogu naučiti da nije dovoljno samo biti zgodan i prpošan, nego da ljudi, kako bi nekog pratili, moraju vjerovati u vjerodostojnost te osobe“, poručuje Ivana Dragičević urednicima tradicionalnih medija. „Problem je danas što imamo umjetnu inteligenciju koja nije nekakva potpora novinaru ili influenceru. AI danas može potpuno samostalno napisati esej, složiti podcast, TV emisiju, a da publika uopće ne shvati o čemu je riječ. To je najveća tema. Jer ako AI može raditi sve umjesto čovjeka, pričamo o dobu koje ne poznaje ni medije, niti novinarstvo, ali ni javnost, zakonodavstvo niti politiku kakvima smo ih nekada znali“, upozorava Dragičević.
Na sve veći utjecaj umjetne inteligencije upozorava i Aco Momčilović koji smatra da nas očekuje prijelaz s ekonomije pažnje na ekonomiju predviđanja i oblikovanja ponašanja. „Sustav više ne pita samo: ‘Što će Aco kliknuti?’ nego: ‘Koju verziju priče trebamo prikazati da bi Aco ostao još pet minuta, nešto kupio ili promijenio stav?’ To otvara velike mogućnosti za zloupotrebu. Ipak, AI može djelovati i u suprotnom smjeru. Može sažeti deset članaka, ukloniti ponavljanje i pomoći korisniku da u kraćem vremenu razumije temu. Dakle, ista tehnologija može biti alat za otimanje pažnje ili alat za njezino vraćanje korisniku. To naravno može utjecati na to da ljudi manje kupuju knjige ili pretplate na časopise jer mogu sve dobiti besplatno u sažetom izdanju. Presudno je optimizira li se sustav za vrijeme provedeno na platformi ili za stvarnu informiranost i korist korisnika? Vijesti se sve češće konzumiraju u okruženju koje prvenstveno nije dizajnirano da nas informira, nego da nas zadrži“, upozorava istraživač umjetne inteligencije Aco Momčilović.
Društvene mreže otvorile su prostor za influencere, od kojih neki iznadprosječno zarađaju pa je to jedini posao kojim se bave i od kojeg jako dobro žive. Što će medijima donijeti ubrzani razvoj generativne umjetne inteligencije, vidjet ćemo vrlo brzo jer se razvija nevjerojatnom brzinom. Iako istraživanje Reutersova instituta pokazuje da samo jedan posto ljudi na svijetu koristi umjetnu inteligenciju kao jedini izvor informiranja, tjedna upotreba AI chatbotova kao izvora vijesti porasla je s prošlogodišnjih 7 na 10 posto ove godine. Riječ je o relativno malom dijelu ukupne populacije, ali taj porast predstavlja značajan relativni rast i pokazuje da umjetna inteligencija postupno postaje sve važniji kanal za informiranje, uz već postojeće načine pristupa vijestima.
A upravo utjecaj umjetne inteligencije na medije i novinarstvo analiziramo u idućem nastavku serijala. Jesu li AI chatbotovi zamjena za novinare ili njihovi pomoćnici? Kako publika koristi umjetnu inteligenciju? Kako riješiti pitanje autorskih prava novinara i medija koje koristi umjetna inteligencija? U čemu umjetna inteligencija nikad neće moći zamijeniti novinare?
* Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
