Rođen u skromnoj obitelji u selu Ogorje u Dalmatinskoj zagori, Željko Kerum nikada nije skrivao svoje podrijetlo. Naprotiv, imidž “seljaka iz Ogorja koji je nešto napravio” gradio je s ponosom, često ističući kako je do četrnaeste godine čuvao ovce. Nakon završene Srednje tehničke škole u Splitu 1978. godine, umjesto fakulteta odabrao je rad. Vođen ambicijom da zaradi za automobil i stvori nešto svoje, zaposlio se kao vozač bagera u splitskoj građevinskoj tvrtki “Melioracija”. Taj ga je posao odveo na put koji će mu odrediti budućnost, daleko od rodne grude, u ratom zahvaćenu iračku pustinju. Smatrao je kako je njegov uspjeh deset puta veći od nekoga tko je naslijedio biznis od oca, jer je sve stvorio sam, krenuvši od nule.

UHIĆEN NA KONCERTU ZA OLIVERA

Uhićen je Željko Kerum, policija privodi i njegove suradnike i rodbinu

Godine 1983., dok je bjesnio rat između Iraka i Irana, mladi Kerum našao se u Basri. Njegov zadatak bio je rad na izgradnji skloništa i bunkera za avione Sadama Huseina. “Nije me bilo strah, bio sam mlad i lud,” prisjetio se kasnije godina provedenih u kontejnerskim naseljima usred pustinje. Posebno su ga fascinirali borbeni avioni Mirage, koje je Sadamov režim nabavio u Francuskoj, a o čijoj je tehnologiji i danas govorio s divljenjem. Rad u ratnoj zoni donosio je solidnu plaću u dolarima, novac koji je pažljivo štedio i koji će postati ključni početni kapital za njegove prve poduzetničke pothvate po povratku u domovinu.

Nakon propasti “Melioracije” i povratka u Split, Kerum je kratko prodavao ribu na splitskoj Rivi prije nego što je povukao potez koji će ga lansirati u poslovnu orbitu. Prvog srpnja 1990. godine, u prizemlju obiteljske kuće na splitskim Brdima, otvorio je svoju prvu trgovinu. Legenda kaže da je s ceduljicom u džepu popisivao cijene u obližnjoj konkurenciji, a zatim bi u svojem dućanu iste proizvode nudio za neznatno niži iznos. Kruh, mlijeko i šećer navodno je prodavao po nabavnim cijenama, bez zarade, samo kako bi privukao kupce. Strategija je upalila, a posao je cvjetao unatoč kontroverzama koje su ga pratile. Dok su jedni govorili o poslovnoj genijalnosti, drugi su ga optuživali da na police stavlja robu iz državnih rezervi i Caritasa. Godine 1993. policija ga je prijavila zbog šverca šećerom, no nikada nije osuđen jer je zakon u međuvremenu promijenjen.

Do 1996. godine već je otvorio prvi veliki supermarket u Lori, a njegov poslovni uspon dosegnuo je vrhunac 2007. kada je na mjestu srušene tvornice Jugoplastika otvorio trgovački centar Joker, tada najveći u Dalmaciji. Njegovo bogatstvo procijenjeno je na više od 50 milijuna eura, a raskošan životni stil postao je javna stvar. Vozio je skupocjene automobile poput Maybacha, Ferrarija F430 i Ferrarija 599, posjedovao je jahtu vrijednu deset milijuna eura i najskuplji privatni mlažnjak u državi, Cessna Citation X, vrijedan oko 17 milijuna dolara. Vrhunac njegovih ambicija, ali i simbolični početak kraja, bila je kupnja kultnog splitskog hotela Marjan 2005. godine. Grandiozni planovi o pretvaranju hotela u luksuzni Hilton s pet zvjezdica zapeli su, a nedovršena betonska громада postala je spomenik njegovim neostvarenim snovima i financijskom krahu koji je uslijedio.

Od gradonačelnika do skandal-majstora

Mandat na čelu Splita, koji je osvojio 2009. kao nezavisni kandidat s 58 posto glasova u drugom krugu, bio je jednako bombastičan kao i njegov poslovni uspon. Sebe je predstavljao kao čovjeka iz naroda, no njegovi potezi često su bili na rubu apsurda. Kada ga je oporbeni vijećnik upitao o rupama na gradskim cestama, Kerum je odgovorio: “Možete misliti kako je meni voziti Ferrari po tim rupama, puno gore nego vama.” Posebno je ostala upamćena njegova reakcija na snijeg koji je 2012. paralizirao grad. Dok su stotine građana slomile ruke i noge na zaleđenim ulicama, gradonačelnik je tada nonšalantno izjavio: “Ajme, pao snijeg, pa šta? Meni je drago… Daj Bože da padne i dogodine.” Grad Split i danas plaća odštete građanima ozlijeđenima tijekom tih dana.

Javni ispadi i konačni pad

Ipak, Kerumova karijera najviše je obilježena skandalima koji su prelazili granice politike i dobrog ukusa. Gostujući u emisiji “Nedjeljom u 2” 2009. godine, šokirao je javnost izjavom da Srbi i Crnogorci “nikad nisu ništa dobro donijeli” te da nikada ne bi prihvatio Srbina za zeta. Iste godine, u televizijskom je prijenosu uživo objavio da se razvodi od supruge Anke, s kojom ima dvoje djece, kako bi bio s gotovo 25 godina mlađom trudnom ljubavnicom Fani Horvat. Taj potez razotkrio je licemjerje čovjeka koji se u politici predstavljao kao zaštitnik tradicionalnih vrijednosti. Optužbe za nepotizam kulminirale su planom da se izmijeni urbanistički plan na Marjanu kako bi se na zaštićenom području omogućila gradnja ugostiteljskog objekta tvrtki u vlasništvu upravo Fani Horvat. Politički kraj počeo je 2013., kada je na izbore za gradonačelnika krenuo uz harmonikaše, a kampanju mu je zapečatila fotografija na kojoj drži fetu pršuta na znojnom čelu. Izgubio je izbore, a njegovo poslovno carstvo se urušilo, ostavljajući iza sebe dugove, stečaj i gorko sjećanje na jedno od najburnijih razdoblja u povijesti Splita.

_{* uz korištenje AI-ja}

loše spavanje

Ako se budite umorni, možda je vrijeme da promijenite ono na čemu spavate

ubrzana digitalizacija

Jedna stvar odlučuje hoće li Europa imati sigurnu energiju i brži internet