Andy Burnham postao je u ponedjeljak sedmi premijer Ujedinjenog Kraljevstva u posljednjem desetljeću, a investitori i promatrači tržišta već su doveli u pitanje njegov politički program. Britansko gospodarstvo posljednjih se godina bori sa zamahom. Predviđa se da će britanski BDP porasti za samo 0,8 posto u 2026., nakon rasta od 1,3 posto i jedan posto u 2025. i 2024. godini. Visoki troškovi energije istaknuti su kao ključno pitanje, što vrši pritisak na kreatore politike da povećaju proizvodnju nafte u Sjevernom moru, čak i dok Britanija napreduje sa svojim ciljevima neto nulte emisije ugljika.
Neovisne procjene koje je prikupio britanski parlament predviđaju da bi nova bušenja i povoljni uvjeti mogli povećati domaću proizvodnju na ukupno 7,5 milijardi barela ekvivalenta nafte. Burnham nije imao protukandidata u utrci za čelnika vladajuće Laburističke stranke. Vratio se u parlament prije samo nekoliko tjedana, nakon što je pobijedio na dopunskim izborima u Makerfieldu, izbornoj jedinici na sjeveru Engleske.
Samo aktivni zastupnici u parlamentu mogu se kandidirati za čelnika Laburističke stranke. Prije povratka u Westminster, Burnham – nadimkom laburistički “Kralj sjevera” – obnašao je dužnost gradonačelnika Velikog Manchestera, jednog od najvećih gradskih područja Ujedinjenog Kraljevstva. Prije gotovo desetljeća gradonačelničkog mandata bio je laburistički zastupnik i obnašao je dužnosti u kabinetu pod premijerima Tonyjem Blairom i Gordonom Brownom.
Nakon 7 neuspjelih premijera
Izgledi da će Burnham, koji se smatra ljevičarski orijentiranim od Starmera, zamijeniti aktualnog premijera, izazvao je nervozu na tržištima obveznica ranije ove godine. Ulagači u britanske državne obveznice, poznate kao gilts, čini se da su uvelike podržavali ostanak Starmera i njegove ministrice financija, Rachel Reeves, na svojim dužnostima, zbog njihove predanosti obuzdavanju javnog zaduživanja i potrošnje.
U svom govoru u petak, Burnham je obećao popraviti “velike stvari” poput politike socijalne skrbi i kritizirao promjene koje su se dogodile u Britaniji tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, gdje je “politička moć centralizirana, a ekonomska moć privatizirana”.
U Laburističkoj stranci Burnham je dosad, kažu analitičari, bio snaga rijetkog jedinstva – simpatičan čovjek praktične ljevice. Kada preuzme dužnost, Burnham će doslovno biti jedini nacionalni vođa na svijetu koji je kompetentan progresivac s vladajućom većinom u nacionalnom parlamentu. Ipak, medijsko izvještavanje o Burnhamovu usponu bilo je depresivno cinično, čak i za britanske standarde. Neki komentari sugeriraju da je Burnham jednostavni oportunist koji se pokušava svidjeti svima. Ta se šala često ponavlja: “Blairovac, Brownovac i Corbynovac ulaze u bar. Barmen kaže: ‘Pozdrav, gospodine Burnham.’”
Ali, to je previše cinično. Burnham nikada nije bio saveznik bivšeg vođe krajnje ljevice Jeremyja Corbyna – protiv kojeg se kandidirao za vođu stranke 2016. godine. Dugo je bio kritičar neoliberalizma Tonyja Blaira. Ideološki je najbliži bivšem premijeru lijevog centra Gordonu Brownu, ali Burnham je progresivniji i politički učinkovitiji. Uz to, njegovi su izazovi stvarni. Mnogi komentatori zaključuju iz užasne povijesti sedam neuspjelih premijera u deset godina da je Britanija jednostavno neupravljiva. Tom Clark, u promišljenom članku u The Guardianu, napisao je da je “jednostavna klasna podjela poslijeratnog društva zamijenjena raznim dubokim, preklapajućim podjelama: kulturnim podjelama poput Brexita, vrijednosnim podjelama poput Gaze i generacijskim podjelama između starijih vlasnika kuća i mlađih stanara”.
Fragmentiran Parlament
Fragmentirano javno mnijenje pretvorilo se u fragmentiran stranački sustav. Nekad stabilan dvostranački sustav Ujedinjenog Kraljevstva ustupio je mjesto pet stranaka, a potencijalno i više. Uz laburiste i konzervativce, tu su i liberalni demokrati, krajnje desničarska Reform UK Nigela Faragea i Zeleni.
Zahvaljujući britanskom sustavu većine, dvije vodeće stranke dobivaju daleko više mjesta u Donjem domu nego što im je glasova građana, a manje stranke dobivaju gotovo ništa. Na općim izborima 2024. godine laburisti su osvojili samo 33,7 posto nacionalnih glasova, a na kraju su osvojili 411 od 650 mjesta. S druge strane, konzervativka Margaret Thatcher nikada nije osvojila većinu glasova građana, ali je vladala gotovo 12 godina s velikom većinom u Donjem domu.
Ali, očita reforma – proporcionalna zastupljenost – dovela bi do još fragmentiranijeg Parlamenta i slabih koalicijskih vlada. Ako Burnham uspije imati uspješne tri godine kao premijer do kolovoza 2029., roka za sljedeće opće izbore, laburisti će zadržati svoju vladajuću većinu. Golem izazov je britansko gospodarstvo. Burnham je predložio da svoj manchesterski model poslovnog socijalizma preslika na nacionalnu razinu. Njegova prepoznatljiva politika deprivatizacije autobusnog sustava, dodavanja više tramvaja i autobusa te smanjenja cijena prijevoza izuzetno je popularna.
Na nacionalnoj razini ideja je vratiti nekoliko propalih privatiziranih poduzeća pod učinkovitiju javnu kontrolu. Morat će uložiti više novca u Nacionalnu zdravstvenu službu, u socijalno stanovanje i u gospodarski razvoj. Burnham je nastojao neutralizirati potencijalno neprijateljsko tržište obveznica, naznačujući da će zadržati Starmerovu fiskalnu politiku vrlo niskih deficita. Ali, to znači da će morati povećati poreze na dohodak od kapitala ili neće biti novog novca za njegove nove investicijske projekte.
Čak i ako se Burnhamove politike pokažu kao pametne i uspješne, trebat će mnogo godina da utječu na ekonomske okolnosti običnih ljudi, a Britanija ovisna o izvozu suočit će se s padom globalnog gospodarstva. Prilagodba s Europom koja vjerojatno ne dovodi do potpunog poništavanja Brexita pomoći će mu. Kao i svaki nacionalni vođa, Burnham će griješiti, ali je bolje opremljen temperamentom i političkim vještinama od bilo kojeg od nedavnih propalih britanskih vođa bilo koje stranke. Bilo bi dobrodošlo vidjeti da praktični progresivac zapravo uspije, kažu analitičari.
Iznenađujuća odluka novog britanskog premijera Andyja Burnhama da Johna Healeyja imenuje svojim ministrom financija pojačava pitanja o tome koliko dodatnog zaduživanja ili povećanja poreza dolazi na dnevni red. Healey – koji je dao ostavku na mjesto ministra obrane u prethodnoj vladi Keira Starmera zbog onoga što je kritizirao kao nedovoljnu potrošnju na oružane snage – smatra se sigurnim izborom za posao ministra financija. No, analitičari sada pokušavaju zbrojiti vjerojatna dodatna ulaganja u obranu uz obećanja koja je dao Burnham, uključujući proširenje socijalnog stanovanja. Dionice britanskih proizvođača oružja porasle su u utorak zbog očekivanja da bi potrošnja na obranu mogla porasti na tri posto gospodarskog proizvoda do 2030., što je više od oko 2,7 posto koliko je dogovorio Starmer, što bi moglo koštati otprilike dodatnih deset milijardi funti godišnje.
Burnham je također predložio da želi podići prag na kojem ljudi počinju plaćati porez na dohodak, rekao je da će zadržati mehanizam trostrukog zaključavanja za povećanje državne mirovine – koja košta procijenjenih 13 milijardi funti više od jeftinije alternative – i uhvatiti se u koštac s krizom u socijalnoj skrbi, izazovom od više milijardi funti koji su njegovi prethodnici izbjegli.
“Sad već govorimo o popriličnoj količini novca”, rekao je Reutersu David Zahn, voditelj odjela za europske fiksne prihode u Franklin Templetonu.
Tržišta traže brzu reakciju
Zasad je imenovanje Healeyja – umjesto bivšeg ministra energetike Eda Milibanda, čiji je prošli entuzijazam za zaduživanjem za financiranje zelenih ulaganja zabrinuo investitore – smirilo nervozno tržište državnih obveznica u Velikoj Britaniji. Troškovi zaduživanja skočili su u ponedjeljak kada je Burnham govorio o korištenju fleksibilnosti unutar fiskalnih pravila koja je naslijedio od Starmerove vlade, prije nego što su se stabilizirali u utorak nakon Healeyjeva imenovanja.
Nakon dva razdoblja na nižim pozicijama ministra financija u 2000-tima pod Gordonom Brownom, Healey ima iskustvo iz prve ruke o tome kako funkcioniraju javne financije Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, dan nakon što se Burnham preselio u Downing Street i imenovao Healeyja kao prvog kandidata za svoj kabinet, odnos između dva najmoćnija političara u zemlji tek treba razumjeti. “Morat ćemo pričekati i vidjeti hoće li Healey govoriti na isti način kao Burnham i hoće li moći ublažiti Burnhamovu fleksibilnost i poruku o visokoj potrošnji kako bi smirio financijska tržišta i porezne obveznike”, rekla je Reutersu Kathleen Brooks, direktorica istraživanja u XTB-u, brokerskoj kući.
Nigel Green, glavni izvršni direktor deVere Group, savjetodavne tvrtke za bogate, bio je kritičniji: “Healeyjevo imenovanje nije dokaz da je pritisak na potrošnju nestao. To je dokaz da Burnham zna da je tržištu potrebno uvjeravanje dok on pokušava razumjeti koliko daleko može ići.” Britansko gospodarstvo, kao i veći dio ostatka Europe, teško raste od financijske krize prije gotovo 20 godina, a vladina potrošnja za ublažavanje šokova poput Covida i rata u Ukrajini povećala je dug. Podaci objavljeni u utorak pokazali su ograničenja nove vlade kada je riječ o dodatnoj potrošnji. Dnevna potrošnja – koju vlada nastoji uravnotežiti poreznim prihodima do kraja desetljeća – iznosila je 42 milijarde funti u minusu u prva tri mjeseca porezne godine, što je 1,3 milijarde funti više od prognoza koje podupiru proračun. Te prognoze još ne uključuju utjecaj rata u Iranu na javne financije, koji “think tank” Resolution Foundation procjenjuje na oko 14 milijardi funti.
Prva najava potpore troškovima života objavljena u utorak – ukidanje PDV-a s računa za struju – potaknula je neke da dovedu u pitanje tvrdnju nove vlade da će se u potpunosti financirati ukidanjem sheme digitalne identifikacije.
“Vlada će morati utvrditi kako će platiti svoje nove politike u proračunu”, rekao je Starmerov saveznik, Darren Jones, bivši glavni tajnik Ministarstva financija. Dok je Burnham govorio o uštedama od brzorastućih britanskih izdataka za socijalnu skrb, također je rekao da će mu prioritet biti više obuke kako bi se ljudima pomoglo da se vrate na posao, sugerirajući da nema kratkoročnih smanjenja zbog nižih isplata naknada.
“Očekujemo više porezno financirane potrošnje i da će vlada povećati zaduživanje koliko god to dopuštaju fiskalna pravila”, rekao je Reutersu Rob Wood, glavni ekonomist za UK u konzultantskoj tvrtki Pantheon, dodajući da vidi veći inflacijski pritisak i moguće kamatne stope. Zahn iz Franklin Templetona rekao je da postoje opasnosti od odgađanja objave fiskalnih planova nove vlade, nakon što je neizvjesnost oko poreznih promjena Starmerove vlade opteretila gospodarstvo. “Bit će krucijalno da proračun donesu prije, a ne da čekaju do kraja studenoga. Što dulje postoji neizvjesnost, to će se tržištima manje svidjeti”, zaključuje Zahn.
