Petu godinu zaredom HSM je organizirao svoj ljetni kamp za darovitu djecu, ovog puta s važnom novinom koja je omogućila još kvalitetniji odabir sudionika i još bolje usklađivanje programa s njihovim potrebama. Riječ je o partnerstvu s Udrugom „Vjetar u leđa“, dugogodišnjim stručnjacima za rad s darovitom djecom, koje je omogućilo da kamp dobije još snažniju pedagošku podlogu i da mjesta popune djeca koja već pokazuju izražene interese i motivaciju. U vrijeme kada redovni obrazovni sustav često nije u stanju pratiti ritam i potrebe iznadprosječno znatiželjne djece, ovakve inicijative privatnog sektora dobivaju na značaju.

HSM kamp nije klasična ljetna škola, već intenzivno, ali kroz igru i praktičan rad osmišljeno iskustvo koje spaja edukaciju, boravak u prirodi i razvoj socijalnih vještina. Djeca nižih razreda osnovne škole ovdje pronalaze okruženje u kojem njihova radoznalost nije „previše“, već poželjna i poticana. Rezultat su vidljivi pomaci u samopouzdanju polaznika, nova prijateljstva koja traju i nakon kampa te roditelji koji svjedoče o djeci koja se vraćaju kući motiviranija i s osjećajem pripadnosti. U razgovoru za Poslovni dnevnik, voditeljica kampa Andrea Vida Lukina otkriva motive pokretanja projekta, najvažnije lekcije iz pet godina organizacije te savjete roditeljima darovite djece.

Nedavno je održano 5. izdanje HSM ljetnog kampa za nadarenu djecu. Što je ove godine bila najveća novost u odnosu na prethodne kampove?

Najveća novost ovogodišnjeg kampa bilo je partnerstvo s Udrugom Vjetar u leđa, koja programe za darovitu djecu uspješno provodi još od 2012. godine, a trenutno broji 250 članova. Prošle smo godine napravili iskorak i otvorili javni poziv za sudionike, no na samo 15 slobodnih mjesta zaprimili smo čak stotinjak prijava. Bio je to iznimno težak zadatak za odabir, a još nam je teže palo razočarati toliki broj djece.

Poučeni tim iskustvom, ove smo godine odlučili prijave primati isključivo preko partnerskih udruga. Na taj smo način osigurali da priliku dobiju djeca koja kroz rad udruge već pokazuju specifične interese.

Zašto ste se uopće odlučili pokrenuti ovaj kamp i što vas motivira da ga vodite već petu godinu zaredom?

HSM kao tvrtka duboko vjeruje u ulaganje u znanje i zajednicu, a darovita djeca su skupina koja je u redovnom obrazovnom sustavu često zanemarena jer se programi prilagođavaju prosjeku. Kamp smo pokrenuli u sklopu našeg društveno odgovornog poslovanja s vizijom pružanja sigurnog i poticajnog okruženja u kojem njihova znatiželja nije čudna nego poželjna. Ono što nas motivira već petu godinu zaredom je upravo ta nevjerojatna energija i iskra u očima djece kada shvate da su okruženi vršnjacima koji ih razumiju i predavačima koji imaju odgovore na njihova najkompliciranija pitanja.

Kome je kamp bio namijenjen? Koja djeca su bila idealni kandidati i po kojim kriterijima ste ih birali?

vrhunska prilika

Vrijedna lokacija uz Neretvu traži novog vlasnika, Grad Opuzen objavio natječaj

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Kamp je bio namijenjen osnovnoškolcima nižih razreda – ove smo godine imali skupinu od 15 polaznika, od kojih je većina (njih 10) tek završila treći razred, uz nekoliko učenika drugih i četvrtih razreda. Idealni kandidati su djeca koja pokazuju iznadprosječnu znatiželju, kreativnost u rješavanju problema i želju za širenjem vidika izvan školskih okvira. Bio nam je važan i optimalan omjer sudionika prema dobi i spolu kako bi dobili skladnu i produktivnu grupu u kojoj će svi kliknuti.

Što su djeca zapravo radila tijekom kampa? Možete li nam približiti program i aktivnosti koje su imali?

Naša ovogodišnja baza bila je prekrasna priroda na Borčecu, točnije prostor Dedine sjenice, što nam je omogućilo idealan spoj učenja i boravka na svježem zraku. Koliko god program bio edukativan i zanimljiv, djeca su s jednakim uzbuđenjem iščekivala i slobodno vrijeme za igru u prirodi – od hvatanja kukaca i valjanja po travi do zajedničke izrade „baze“ od šiba.

Sam program bio je intenzivan, ali u potpunosti osmišljen kroz igru i praktičan rad. Svaki dan dolazili su nam različiti stručni predavači čije su radionice pokrile širok spektar područja – od kreativnog izražavanja i logičkih igara do timskih izazova. Kroz godine organizacije okupili smo stvarno sjajan tim, a neki od njih s nama su već petu godinu zaredom.

Tako su i ove godine, uz Lanu Jugović, voditeljicu likovne radionice i Luciju Stanojević, voditeljicu dramsko-glazbene radionice, s nama bili Bojan Branisavljević iz Udruge „Vjetar u leđa“ te Aleksandar i Sandra Brborović koji vode naše prepoznatljive outdoor radionice i uče djecu snalaženju u prirodi. Isto tako, djeca su sudjelovala na radionici u organizaciji članova Dobrovoljnog vatrogasnog društva, kao i na komunikacijskoj radionici. Cilj nam je bio potaknuti djecu da razvijaju kritičko razmišljanje i timski duh kroz rješavanje konkretnih, opipljivih zadataka, a boravak u prirodi na Borčecu pokazao se kao savršeno mjesto za to.

Kakve rezultate i promjene ste primijetili kod djece koja su prošla kamp u prethodne četiri godine? Imate li neku snažnu priču ili uspjeh koji vas posebno veseli?

Najveća promjena koju vidimo je ogroman skok u samopouzdanju. Nadarena djeca se ponekad osjećaju izolirano u svojoj svakodnevnoj okolini, a ovdje pronađu sebi slične. Vrate se kući s osjećajem pripadnosti i shvaćanjem da je u redu biti napredan i voljeti učiti. Naš najveći uspjeh i ono što nas posebno veseli su prijateljstva koja ovdje nastaju. Imamo povratne informacije od roditelja da se djeca s prethodnih kampova i danas intenzivno druže, zajedno rade na nekim svojim malim projektima i ostaju podrška jedni drugima. Kada vidite da ste povezali djecu koja se inače možda nikada ne bi srela, znate da ste napravili pravu stvar.

U današnje vrijeme djeca su često preopterećena školom i ekranima. Koliko ovakav kamp može pomoći nadarenoj djeci da razviju svoj potencijal?

Ključ je u tome što ovaj kamp ne nudi klasično, „školsko“ učenje napamet niti pasivno sjedenje pred ekranima. Mi djeci nudimo mentalni izazov u kombinaciji s fizičkom aktivnošću i socijalizacijom u prirodi. Nadarenoj djeci ekrani često služe kao brzi izvor informacija jer im je u školi dosadno, a ovdje taj njihov um okupiramo živom interakcijom, zadacima i raspravama. To im pomaže da shvate kako se tehnologija i znanje koriste za stvaranje nečeg novog, a ne samo za pasivnu konzumaciju sadržaja.

Koji je vaš savjet roditeljima koji misle da njihovo dijete ima izražen talent, ali ne znaju što dalje s tim?

Prvi i najvažniji savjet je – slušajte i pratite svoje dijete, ali ga nemojte preopteretiti i gurati u ambicije koje nisu njegove. Ako primijetite izražen talent, nemojte čekati da to isključivo škola prepozna jer su resursi u sustavu često ograničeni.

Povežite se s udrugama koje se bave darovitom djecom. Odličan primjer, i naš ovogodišnji partner, je Udruga Vjetar u leđa. Udruge poput njih nude stručna testiranja, savjetovanja za roditelje te sjajne radionice tijekom cijele godine koje djetetu omogućuju da raste u poticajnom okruženju sa sebi sličnima.

Također, ponudite djetetu različite sadržaje – knjige, dokumentarce, odlaske u muzeje ili istraživanje prirode i pustite ga da samo otkriva što ga najviše privlači. Najvažnije je da dijete u svakom trenutku osjeća vašu podršku i prostor za slobodnu igru.