Digitalizacija je danas poprilično raširena pojava, prisutna je u bankarstvu, trgovini i javnim uslugama, no sektor u kojem još uvijek nije toliko zastupljena je poljoprivreda.
Dok se o dronovima, umjetnoj inteligenciji i senzorima na poljima govori kao o budućnosti europske poljoprivrede, hrvatska polja i dalje su većinski analogna. Digitalne alate u svakodnevnoj proizvodnji koristi oko od deset posto domaćih poljoprivrednika, a u pojedinim segmentima njihov udio pada i na svega pet posto.
Jasna primjena
Za većinu proizvođača digitalizacija još uvijek predstavlja trošak, a ne investiciju. U razvijenijim članicama Europske unije slika je bitno drugačija. Približno 40 posto poljoprivrednika koristi napredna digitalna rješenja za upravljanje proizvodnjom, od dronova koji iz zraka otkrivaju prve znakove bolesti na usjevima i senzora koji mjere vlagu tla, do traktora s GPS-om koji s preciznošću od nekoliko centimetara primjenjuju gnojivo samo tamo gdje je potrebno. Naša zemlja se tako već duže nalazi na donjem kralju ljestvice korištenja digitalnih tehnologija u poljoprivrednoj proizvodnji, a razloga za to je više.
“Moramo gledati segmente digitalizacije, odnosno što točno zapravo razmatramo. Ako uzmemo klasičan primjer nekog softverskog rješenja u digitalizaciji, mislim da će svaki profesionalac na neki način implementirati rješenje koje mu donosi vrijednost. Prije svega, ako poljoprivrednici ne vide konkretnu korist u svemu tome, onda je to, nažalost, osuđeno na nekorištenje. S druge strane, ako govorimo o nečemu što spada u digitalizaciju, a pritom ima jasnu primjenu na terenu u svakodnevnom radu i praksi te rješava konkretne i goruće probleme, tada je i prihvaćanje takvog rješenja znatno veće.
Primjeri su poljoprivredni dronovi, agrometeorološke stanice i slične tehnologije”, izjavio je Igor Frljužec, direktor Agrigentum – Digital Agra, tvrtke koja djeluje u području poljoprivredne proizvodnje, proizvodnje hrane i informatike. Uz to, kao dodatni razlog, Frljužec ističe kako mali udio domaćih OPG-ova drže profesionalci, većini je dodatna djelatnost.
Digitalna poljoprivreda znači da farmu “vode” podaci, a ne samo iskustvo. Dronovi snimaju usjeve, senzori mjere vlagu tla, traktori voze s pomoću GPS-a, a umjetna inteligencija predviđa prinos i bolesti. Odluke koje su se nekad donosile “od oka” sve se češće donose na temelju analitike u stvarnom vremenu. Kao tehnologiju za koju predviđa da će joj u poljoprivredi popularnost sve više rasti Frljužec izdvaja dronove.
“Dronovi su širom svijeta jedna od najbrže rastućih industrija, a pritom vrlo brzo donose rezultate. Možemo to nazvati djelomičnom robotizacijom jer ubrzavanje i ‘micanje’ problema radne snage, da netko nešto fizički izvršava, zaista je na svakom koraku. U Hrvatskoj korištenje bespilotnih letjelica u poljoprivredi još je u začecima, no uvjeren sam da će biti puno pomaka u sljedećih pet godina”, kazao je Frljužec.
Poticaj da se primjeni veći tehnološki napredak u poljoprivredi jest i projekt Digitalno selo Strizivojna. Cilj projekta, kojeg je 2024. pokrenuo Poslovni dnevnik, je umrežavanje poljoprivrednika s tehnološkim tvrtkama i stručnjacima, kako bi im pokazali da nove tehnologije mogu unaprijediti i olakšati njihov posao.
No unatoč svemu, dio poljoprivrednika ostaje skeptičan koliko brzo mogu očekivati povrat investicije u nove tehnologije. Ipak, Frljužec pojašnjava prednosti: “Ako se fokusiramo na povrat investicije kroz primjer drona, to se najbolje vidi kod vinogradara. Kada netko ima više od tri do pet hektara vinograda, a sve je više ekoloških proizvođača koji ne koriste klasična sredstva zaštite, vinograd treba obilaziti vrlo često, otprilike svaka dva tjedna i redovito tretirati prihranama i aktivnim tvarima.
U praksi to znači stalni boravak u vinogradu. Ako se koristi klasična mehanizacija, i ako je uopće moguće ući u nasad, dolazi do gaženja, veće potrošnje sredstava, vode i vremena pa cijeli proces traje znatno duže nego uz korištenje bespilotne letjelice. Tu se javljaju tri ključne prednosti: ušteda vremena, ušteda vode te manji trošak mehanizacije i opreme, koji se već približava cijeni drona. U takvim uvjetima investicija se može isplatiti u roku od dvije do tri godine.”
Algoritmi za nepogode
O novim tehnologijama uči se i mlade. Na nedavno održanom Demonstracijskom danu precizne poljoprivrede Dragan Brkić, ravnatelj srednje škole Arboretum Opeka naglasio je da je “od izuzetne važnosti da učenici naše škole, kao i svi poljoprivrednici i stručnjaci nauče i educiraju se o novom tehnološkom napretku u poljoprivredi jer bez uvođenja inovacije i novih tehnologija nema niti veće produktivnosti i konkurentnosti hrvatske poljoprivrede.”
Uvijek je važno ne zaboraviti sve izraženije klimatske promjene koje utječu na uvjete proizvodnje i povećavaju nepredvidivost. U današnje vrijeme, suvremeni algoritmi u softverskim rješenjima mogu pravovremeno upozoriti na bilo kakve vremenske promjene ili nepogode. Kao primjer, Frljužec navodi aplikaciju iz Japana koja upozorava na vremenske nepogode, odnosno klimatske uvjete i ekstremne vremenske događaje. Takva aplikacija kontinuirano, svakih nekoliko sati, ažurira informacije i upozorava korisnika čim dođe do promjene relevantnih parametara.
“Isto tako je i u slučaju agrometeoroloških stanica, naravno onih kvalitetnih koje imaju sve potrebne senzore jer one mogu alarmirati korisnika. Ako se stvore uvjeti za pojavu peronospore (gljivična bolest vinove loze, op.ur.) u vinogradu, sustav će im javiti da na vrijeme izađu i provjere stanje na terenu”, kazao je Frljužec.
Dronovi nisu jedina novost u digitalnoj poljoprivredi, umjetna inteligencija (AI) može biti veoma korisna. Algoritmi danas mogu prepoznati bolesti biljaka na temelju fotografija, predvidjeti prinos još prije žetve te odrediti optimalno vrijeme navodnjavanja kako bi se smanjila potrošnja vode. U poljoprivredu svakako stiže transformacija poslova.
“Ako usporedimo dron i traktor, doći će do prijelaza iz uloge traktorista u ulogu operatera drona, odnosno pilota drona, ali to ne znači da će traktoristi nestati. Traktor će i dalje postojati, a s druge strane, moguće je da će se i sama mehanizacija u budućnosti dodatno automatizirati do te mjere da uopće neće biti potreban vozač”, kazao je Frljužec. “Ali ne može reći da će se to dogoditi svugdje jer, pogotovo u Hrvatskoj, riječ je o zemlji koja ima nekoliko klimatskih podneblja i različitih tipove tla, što znači da nisu sve situacije iste i ne može se reći da će isto vrijediti za sve. Postojat će i dalje jedan miks postojećih zanimanja i novih uloga koje će se razvijati.”
