Dok se u korporativnom svijetu posljednjih godinu dana gotovo podrazumijeva da svi koriste umjetnu inteligenciju (AI), stvarno stanje se znatno manje promijenilo njezinim dolaskom, istaknuli su panelisti na raspravi pod nazivom “The decision room – Tko je odgovoran kada AI agent pogriješi?” u sklopu konferencije HR Boardroom.
“Tvrdnja koju danas često čujemo je da svi koriste AI i sam sam to dugo ponavljao, ali pokazalo se da to nije točno. Mi koji smo u toj industriji i okupljamo se na ovakvim konferencijama lako steknemo dojam da AI koriste baš svi. No stvarni podaci govore drugačije”, rekao je Aco Momčilović, HR konzultant i AI istraživač. Momčilović tvrdi da je u istraživanju provedenom u Hrvatskoj prije šest mjeseci oko 60 posto ispitanika izjavilo je da koristi AI. No, kada se korištenje mjerilo konkretnije, na tjednoj ili dnevnoj razini, udio je pao na oko 30 posto.
“Kada pitate tko koristi plaćene verzije alata, što je možda najbolji pokazatelj ozbiljnog korištenja, dolazimo do svega 10 posto, što je otprilike i svjetski prosjek”, rekao je Momčilović.
Više razina
Sličnu procjenu iznio je i konzultant i mentor Hrvoje Prpić, upozorivši da postoji golema razlika između osnovnog korištenja AI alata i stvarne integracije umjetne inteligencije u poslovne procese. “AI ima puno više nivoa nego što većina ljudi misli”, rekao je Prpić, objašnjavajući kako se percepcija umjetne inteligencije najčešće zaustavlja na alatima poput ChatGPT-ja. Istaknuo je da se stvarna napredna primjena umjetne inteligencije tek počinje razvijati na višim razinama. Pritom se jasno vide i razlike na europskom tlu. Prema podacima koje je iznio Prpić, Njemačka ima oko 30 posto ozbiljnije AI adopcije, Italija oko 14 posto, dok zemlje koje ne koriste engleski jezik u velikoj mjeri sporije usvajaju nove tehnologije. Hrvatska upravo zbog snažnog oslanjanja na engleski u poslovanju napreduje brže od država koje nemaju široko rasprostranjenu naviku korištenja tog svjetskog jezika. No, kako AI sustavi postaju autonomniji, tehnološki entuzijazam sve češće dolazi u sukob s pitanjima odgovornosti i sigurnosti.
“Kad je riječ ‘odgovoran’ ušla u razgovor u Googleu, to je automatski postalo pravno pitanje”, rekao je Boris Debić, predavač na ZŠEM-u i Googleov tehnolog. “Pitanje tko će biti odgovoran nešto je na što vam ja ne mogu dati jednostavan odgovor. Ono što mogu reći jest što je obećanje agentskih tehnologija, a to je da ćemo imati agente kao u turističkoj agenciji”, pojasnio je Debić.
No, problem je što sigurnosni standardi ne prate brzinu razvoja tehnologije. Debić je situaciju usporedio s vraćanjem na zastarjele operativne sustave: “To je kao da vam netko kaže da zaboravite sve što smo 30 godina učili o sigurnosti i vodite financijsko poslovanje na Windowsima 98. Agenti su trenutno u toj fazi”. Unatoč tome, vjeruje da će upravo autonomni AI agenti biti sljedeći veliki tehnološki val. Kompanije će, smatra, uskoro imati agente koji prodaju, pregovaraju i odgovaraju korisnicima, ali i druge agente koji će nadzirati njihov rad. Takav razvoj otvara pitanje pravne odgovornosti, a Matea Novak, pravnica i GDPR konzultantica, upozorila je da AI sustavi sami po sebi ne mogu snositi odgovornost za štetu ili pogrešne odluke.
“Odgovornost ovisi o tome gdje je greška nastala u lancu”, rekla je Novak i dodala da je problem što će se propusti najčešće otkrivati tek na kraju procesa, kod korisnika ili zaposlenika koji koristi sustav. Upravo zato edukacija zaposlenika više nije samo pitanje produktivnosti, nego i regulatorne usklađenosti.
Val otpuštanja
Posebno osjetljivim smatra AI sustave u području ljudskih resursa jer oni koji odlučuju o otkazima, zapošljavanju ili napredovanju zaposlenika prema europskoj regulativi spadaju među visokorizične AI aplikacije. Rasprava je otvorila i pitanje hoće li umjetna inteligencija zamijeniti dio radnih mjesta. Prpić smatra da neće, no Momčilović se s tim u potpunosti ne slaže i podsjeća na val otpuštanja u američkim tehnološkim kompanijama i sve češće racionalizacije povezane s automatizacijom. Prpić uzvraća da su takvi ciklusi u SAD-u prisutni već dugo te povlači paralelu s građevinskim sektorom. “Građevinski radnici nisu nestali zato što se danas lakše kopaju kanali”, rekao je Prpić.
Kako će organizacije uopće moći pratiti tempo promjena koje donosi umjetna inteligencija i hoće li postojeći razvoj zaposlenika uopće biti dovoljan u novom poslovnom okruženju? Organizacije i dalje ulažu značajna sredstva u edukaciju zaposlenika, ali se taj trošak često ne pretvara u vidljiv poslovni učinak, upozorila je Erna Tomiša, viša konzultantica i koordinatorica za ljude i kulturu u Selectio Grupi.
“Kroz naš projekt ‘Poslodavac partner’ pratimo kompanije na tržištu, prikupljamo i strukturiramo podatke o najboljim praksama. Prema tim podacima, kompanije godišnje u prosjeku ulažu oko 600 eura po zaposleniku”, kazala je Tomiša.
Smatra da se priroda učenja značajno promijenila: dok su edukacije nekad bile povremeni, gotovo epizodni proces, današnje poslovno okruženje zahtijeva kontinuirano učenje i brzu primjenu znanja. “Promjene su česte, a očekivanja se mijenjaju u roku od nekoliko mjeseci. Ključna kompetencija postaje prilagodljivost”, poručila je Tomiša.
