Bauk umjetne inteligencija širi se eterom. Jedan dan čitamo o tome kako će ukinuti milijune radnih mjesta, drugi dan o tome kako će preuzeti masu poslova, a treći o tome kako će ljudski život u budućnosti zaslugom AI-a postati bolji jer, eto, gotovo nitko više neće imati potrebu raditi i svi ćemo uživati s koktelom u ruci ispod neke palme koju je, jasno, također kreirala umjetna inteligencija.
Ovdje završava šaljivi uvod u ovaj tekst. Priča o umjetnoj inteligenciji postala je vrlo ozbiljna investicijska priča u proteklih nekoliko godina. Ogromne količine novca uložene su u projekte koji se većinom bez pardona mogu nazvati startupima. U prijevodu – mnogi od njih vjerojatno se neće nikad realizirati ili će se realizirati u daleko manjem opsegu nego što se planiralo i očekivalo. No, ulazimo u zrelije, ozbiljnije razdoblje te priče.
O tome nam zorno govori i sezona objave poslovnih rezultata za prvo tromjesečje koja je jasno pokazala distinkciju između pojmova “radimo” i “isporučujemo”. Kapitalni izdaci za umjetnu inteligenciju sve se više prebacuju iz priče o rastu u priču o profitabilnosti, bilancama i tržištu obveznica. Povrat na investiciju (ROI) više nije samo pitanje rasta cijene dionica, već i pitanje troškova financiranja.
AI više nije samo priča o budućnosti, već sve više test trenutnog povrata na investicije. To su jasno pokazali Alphabet i Meta. Alphabet je izdao gotovo 17 milijardi dolara novih obveznica, uključujući dosad najveću emisiju u eurima i prvu emisiju u kanadskim dolarima. To znači da umjetna inteligencija više nije samo priča o burzi, već sve više i priča o tržištu obveznica.
Ulagači u Alphabetove obveznice za sada očito vjeruju u to jer vide vezu između ulaganja, budućih prihoda i postojećeg poslovnog modela. Signal je za Metu donekle drugačiji. U svojoj nedavnoj emisiji obveznica, ulagači su tražili veće premije rizika nego u prethodnoj emisiji. Tržište ne odbacuje velika ulaganja u AI, ali traži veće naknade za tvrtke kod kojih je put do profitabilnosti manje jasan. Kada povrat ulaganja nije dovoljno opipljiv, to se odražava ne samo na cijenu dionice, već i na cijenu duga. To je temeljna promjena.
Sve dok su tehnološke tvrtke financirale velika ulaganja prvenstveno iz trenutnog novčanog toka, pritisak na tržištu bio je drugačiji. Ali kako se dug sve više koristi za financiranje podatkovnih centara, čipova i energetske infrastrukture, povrat ulaganja postaje izravno povezan s cijenom kapitala. Ulagači u obveznice ne kupuju samo tehnološku viziju, već zahtijevaju stabilne novčane tokove, visoku kreditnu kvalitetu i jasnu sposobnost servisiranja duga. I makroekonomska pozadina je važna.
Ako se trošak kapitala poveća zbog viših cijena energije, veće inflacije ili veće geopolitičke neizvjesnosti, demonstracija profitabilnosti velikih ulaganja postaje još važnija. Ulaganja u AI vrijedna milijarde dolara bila su puno lakše probavljiva u okruženju jeftinog kapitala. U okruženju viših kamatnih stopa, energetskih rizika i skupljeg financiranja, put do prihoda, marži i slobodnog novčanog toka mora biti puno jasniji.
Sljedeća faza priče o umjetnoj inteligenciji će biti puno selektivnija. Tvrtke će morati pokazati investitorima da umjetna inteligencija nije samo veliki investicijski projekt, već izvor mjerljivih povrata. Oni koji mogu pretvoriti milijarde dolara ulaganja u prihode, marže i slobodni novčani tok bit će nagrađeni. Ostali – ne bih im bio u koži…
