Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) objavili su kako od 1. svibnja više nisu u članstvu skupina OPEC i OPEC+. To je značajan udarac kartelu zemalja proizvođača nafte koje učinkovito kontroliraju globalno tržište nafte postavljanjem kvota za opskrbu svojih članica. Odluka dolazi nakon što ih je također član OPEC-a, Iran, napao raketama i dronovima, a istovremeno im je onemogućio izvoz nafte kroz Hormuški tjesnac.
Veliki udarac za OPEC
Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) osnovana je 1960. kako bi “koordinirala i ujedinila naftne politike među zemljama članicama”. OPEC je imao pet osnivačica – Iran, Irak, Kuvajt, Saudijsku Arabiju i Venezuelu – i tijekom godina je narastao na sadašnju skupinu od dvanaest zemalja. UAE su se pridružili njihovim redovima 1967. Sada će napustiti skupinu 1. svibnja.
Pridružuju se nekoliko drugih zemalja koje su napustile skupinu tijekom godina, uključujući Katar (2019.) i Angolu (2024.). UAE također napušta OPEC+, skupinu od 10 zemalja nečlanica – uključujući Rusiju, Meksiko i Oman – koje surađuju s OPEC-om na koordinaciji opskrbe. Izvorno sjedište OPEC-a bilo je u Ženevi, švicarskom gradu u kojem sjedište ima i Međunarodni Crveni križ. Godine 1965. sjedište OPEC-a premješteno je u Beč, glavni grad Austrije. OPEC nije jedina velika međunarodna organizacija sa sjedištem u Beču, jer ondje sjedište imaju i Međunarodna agencija za atomsku energiju, Ured UN-a za droge i kriminal, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), kao i znatan broj drugih. Države članice OPEC-a zajedno posjeduju više od 80 posto svjetskih zaliha sirove nafte. U pozadini osnutka OPEC-a bilo je suprotstavljanje golemoj moći Međunarodnoga naftnoga kartela, koji je 1928. okupio najjače svjetske naftne kompanije (Exxon, Texaco, Standard Oil, Mobil Oil, Gulf Oil, British Petroleum, Shell) koje su diktirale cijene nafte na tržištu. Kartel je, kontinuirano kršeći koncesije, proizvodio veće količine nafte od potražnje na svjetskom tržištu pa je time održavao niske cijene. Broj članica varirao je tijekom godina. Uz pet osnivača, uključuje Alžir, Ekvatorijalnu Gvineju, Gabon, Libiju, Nigeriju i Republiku Kongo.
Godine 2016., kada su cijene nafte bile posebno niske, OPEC se udružio s deset drugih proizvođača nafte, uključujući Rusiju, kako bi stvorio širi savez OPEC+. OPEC je danas manje važan za svjetska tržišta nafte nego što je bio 1970-ih, jer sada drži manji udio međunarodno trgovane nafte. Nafta je također manje važna za svjetsko gospodarstvo. Od 2025. OPEC je proizvodio 36,7% globalne sirove nafte – što je pad u odnosu na više od polovice (52,5%) 1973., prema njegovim podacima. Zemlje koje nisu članice OPEC-a, poput SAD-a, Kanade i Brazila, preuzele su dio njegovog smanjenog udjela, kaže Carulli iz Quilter Cheviota. Globalno, SAD je glavni proizvođač nafte – i to je od 2018. – proizvodeći 13,6 milijuna barela dnevno prošle godine. Rusija – članica OPEC+, također je ključni igrač – 2025. bila je drugi najveći proizvođač sirove nafte s 9,1 milijun barela dnevno.
Što će biti s ADNOC-om?
Odluka UAE-a da napusti OPEC predstavlja veliki udarac za tu skupinu. Trenutačno je treći najveći proizvođač iza Saudijske Arabije i Iraka. Ima kapacitet proizvodnje gotovo 4,9 milijuna barela nafte dnevno, iako je stvarna proizvodnja ostala ispod te razine zbog OPEC-ovih kvota.
UAE su odlučili izaći iz OPEC-a nakon sveobuhvatnog pregleda svoje proizvodnje i budućih kapaciteta. Vjeruju da je napuštanje OPEC-a u njihovom najboljem nacionalnom interesu. Zemlja planira djelovati odgovorno postupnim uvođenjem novih proizvodnih kapaciteta u skladu s potražnjom i tržišnim uvjetima. Međutim, taj će potez skinuti lisice s naftne industrije UAE-a, omogućujući zemlji da poveća proizvodnju kako smatra prikladnim. To bi u budućnosti moglo izvršiti određeni pritisak na smanjenje cijena nafte jer OPEC više neće imati utjecaja na količinu nafte koju UAE proizvodi. UAE, putem svoje nacionalne naftne tvrtke ADNOC ulaže velika sredstva u povećanje proizvodnih kapaciteta. Postavili su cilj dosegnuti 5 milijuna barela dnevno do 2027., tri godine prije početnog cilja. Zemlja vjeruje da bi mogla povećati proizvodnju na 6 milijuna barela dnevno ako tržište bude zahtijevalo veću proizvodnju. To bi bilo oko 6% ukupne globalne potražnje, što bi UAE učinilo četvrtim najvećim svjetskim proizvođačem iza SAD-a, Saudijske Arabije i Rusije.
UAE i ADNOC ne djeluju sami. Partneri su s nekoliko vodećih globalnih energetskih tvrtki. Primjerice, ExxonMobil (NYSE: XOM) jedan je od najvećih američkih investitora u zemlji, kroz zajednička ulaganja s ADNOC-om i drugima. Exxonova imovina u UAE-u i Kataru trenutačno čini 20 posto njegovih globalnih proizvodnih kapaciteta. To je bio problem ove godine jer su poremećaji u opskrbi zbog rata utjecali na proizvodnju u prvom tromjesečju za 6 posto. No, Exxon bi mogao imati koristi od odluke UAE da napusti OPEC, jer bi mogao povećati proizvodnju kako bi podržao ADNOC i druge partnere.
Što izlazak donosi Emiratima?
U priopćenju agencije navodi se kako je odluka uslijedila nakon analize “sadašnjih i budućih kapaciteta” UAE-a te je “utemeljena na našem nacionalnom interesu i predanosti da učinkovito pridonesemo zadovoljavanju hitnih potreba tržišta”. Izlazak iz OPEC-a, čiji je član od 1967., omogućit će Emiratima – jednom od tri najveća proizvođača u kartelu – da se oslobode nametnutih ograničenja proizvodnje. Robin Mills, izvršni direktor konzultantske tvrtke QamarEnergy iz Dubaija, pojasnio je za CNN da su kvote OPEC-a nedavno ograničavale UAE na 3,2 milijuna barela dnevno, dok stvarni kapacitet zemlje iznosi gotovo 5 milijuna barela dnevno.
Kakav će biti utjecaj na tržišta?
Posljedice povećane proizvodnje nafte iz UAE-a na globalna energetska tržišta kratkoročno će vjerojatno biti ograničene, s obzirom na to da je Hormuški tjesnac i dalje uglavnom zatvoren. Kroz taj tjesnac u normalnim okolnostima prolazi velik dio nafte i prirodnog plina koje izvoze zaljevski proizvođači.
“Ipak, to sugerira da će globalne zalihe biti veće nego što bi inače bile jednom kada se Hormuški tjesnac ponovno otvori”, napisao je u bilješci David Oxley, glavni ekonomist za klimu i sirovine u konzultantskoj tvrtki Capital Economics. “Šira slika je da UAE jedva čeka ispumpavati više nafte”, dodao je, ističući kako je zemlja posljednjih godina značajno ulagala u proširenje proizvodnih kapaciteta. Analitičari odluku Emirata opisuju kao težak udarac za OPEC, a napose za faktičnog čelnika skupine izvoznica nafte, Saudijsku Arabiju.
“To je prije svega politička poruka, a ne gospodarska”, kaže za Deutsche Welle Marc Ayoub, energetski stručnjak iz Instituta Tahrir. “To pokazuje da Emirati nisu zadovoljni vodstvom OPEC‑a. To je poruka Saudijskoj Arabiji i pokazatelj stanja saudijsko‑emiratskih odnosa, bilo na političkoj ili gospodarskoj razini, kad je riječ o energetskim pitanjima.” Između dviju važnih zemalja Perzijskog zaljeva već dulje vrijeme postoje nesuglasice oko odnosa prema Iranu i drugim regionalnim sukobima, primjerice u Jemenu i Sudanu. Izlazak dugogodišnje članice kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati iz skupine zemalja izvoznica nafte mogao bi dodatno oslabiti tu organizaciju. “To remeti jednadžbu”, kaže Nehad Issmail, energetski analitičar katarske televizije Al Araby TV. “Time se stvara nova razina problema povezanih s Hormuškim tjesnacem, naftom iz Perzijskog zaljeva i situacijom u Iranu. Iznenadni izlazak u ovom kritičnom trenutku – u trenutku koji se, s obzirom na opasnu geopolitičku situaciju u regiji, čini neprimjerenim”, dodaje Issmail. Emirati su član OPEC-a bili još od 1967. – čak četiri godine prije vlastitog osnutka kao države. Uz Saudijsku Arabiju i Kuvajt, u posljednje su vrijeme smatrani najvažnijim akterom među 12 članica. Prema Ayoubu, posljedice izlaska ponajprije će se osjetiti dugoročno: “Kratkoročno, to nema velik učinak na tržišta jer je Hormuški tjesnac zatvoren. No u budućnosti, kada se izvoz normalizira, UAE bi mogao bez ikakvih ograničenja plasirati više barela na tržište.” To bi moglo razveseliti SAD: izlazak iz OPEC‑a smatra se uspjehom za američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je više puta kritizirao organizaciju i optuživao da “dere kožu” svijetu umjetnim podizanjem cijena nafte. Trump je vojnu potporu državama Perzijskog zaljeva povezivao s cijenama nafte i tvrdio da se SAD iskorištava. Emirati se smatraju bliskim saveznicima SAD‑a i potpisnici su Abrahamovih sporazuma kojima su normalizirali odnose s Izraelom.
UAE i manjak potpore susjeda
U posljednjim tjednima Emirati su zbog toga postali meta Irana: nakon izbijanja rata SAD‑a i Izraela protiv Teherana, Dubai i Abu Dhabi bili su izloženi masovnim napadima iranskih dronova i projektila, s razornim gospodarskim posljedicama za UAE koji se smatra gospodarskim i turističkim središtem Perzijskog zaljeva. Čini se da se Emirati u ovoj krizi osjećaju nedovoljno podržanima od susjednih zemalja. Diplomatski savjetnik predsjednika UAE-a Anwar Gargash početkom prošlog tjedna otvoreno je kritizirao to što su se zemlje Vijeća za suradnju u Zaljevu međusobno pomagale samo logistički, ali ne i šire.
“Godine 2000. potpisali smo zajednički obrambeni sporazum”, rekao je Gargash. “A sada moramo konstatirati da je držanje zemalja Vijeća za suradnju u Zaljevu – iako je točno da su se logistički podržavale – s političkog i vojnog stajališta bilo povijesno gledano najslabije”, dodao je. Izlaskom iz OPEC‑a Emirati vjerojatno dodatno pokazuju da se okreću američkom predsjedniku Trumpu – i to njegovim stilom: bez obzira na dugogodišnje saveznike i multilateralne organizacije, stavljaju vlastite interese u prvi plan. Možda i zato što od SAD‑a očekuju veću zaštitu. A to je težak udarac za neposrednog susjeda, inače izuzetno moćnu Saudijsku Arabiju na Perzijskom zaljevu. Izlazak UAE-a iz članstva mogao bi utrti put drugim nezadovoljnicima saudijsko-ruske dominacije.
“Ako je ikada bilo vrijeme za odlazak, sada je to vrijeme. Možda ćete vidjeti i Kazahstan kako odlazi. To je još jedan velik proizvođač koji želi rasti”, rekao je CNN-u Robin Mills, izvršni direktor konzultantske tvrtke Qamar Energy sa sjedištem u Dubaiju. Wall Street Journal urednički komentar zaključuje riječima: “Ako je izlazak UAE-a znak, OPEC bi se mogao raspasti pod teretom konkurencije.”
Suhail Muhamed al-Mazruej, ministar energetike UAE-a, u odgovoru na novinarsko pitanje rekao je da je odluka donesena “nakon pomnog razmatranja energetske strategije”, bez konzultacija s ijednom zemljom. Odnosi Irana i UAE-a su loši, pogoršani tijekom ove krize. Budući da je riječ o Bliskom istoku, ostavio bih određeni prostor, mali, oko 15 posto, mogućnost da UAE iskoristi svoju kritiku GCC-a radi dogovora s Iranom o propuštanju njegovih brodova kroz Hormuz. SAD je najavio dugu blokadu, UAE možda nađe rješenje za izvoz. Ako ide u Kinu, razlog više da ga Teheran odobri.
Povijesni poremećaj
Izlazak Emirata iz OPEC-a tek je jedan u nizu događaja koji je izazvao tektonske poremećaje na tržištima nafte koji su se dogodili od početka američkog rata protiv Irana krajem veljače. Iranski rat izazvao je jedan od najvećih poremećaja u fizičkoj opskrbi naftom u modernoj povijesti. Iako bi deeskalacija mogla ublažiti neke geopolitičke premije rizika, šteta na proizvodnji, izvozu i logistici znači da se tržišta vjerojatno neće brzo vratiti u predratno stanje. Iako diplomatski napori za zaustavljanje iranskog rata ostaju krhki, sukob i dalje remeti energetska tržišta i pojačava geopolitički rizik. Američki predsjednik Donald Trump signalizirao je da će američka pomorska blokada iranskih luka ostati na snazi “dok se ne potpiše sporazum”. Iranski dužnosnici zauzeli su slično restriktivan stav: rekli su da će Hormuški tjesnac zasad ostati zatvoren za većinu komercijalnog prometa, pojačavajući zabrinutost da se čak ni postupni diplomatski napredak možda neće prevesti u brzu normalizaciju energetskih tokova.
Usporedni podaci otkrivaju proizvodnju sirove nafte u veljači i ožujku kod glavnih proizvođača u Zaljevu, rangiranih prema apsolutnim gubicima u proizvodnji. Pokazuje se da je proizvodnja u ožujku gotovo 10 mb/d (ili 40%) niža od razine u veljači u cijeloj regiji. Više od 60 dana nakon početka sukoba, više od pola milijarde barela sirove nafte i kondenzata nije uspjelo stići na globalno tržište, prema podacima Kplera i izračunima Reutersa. Potvrđujući ovo stajalište, glavni izvršni direktor Vitola Russell Hardy upozorio je da šteta povezana s ratom i produljeno vrijeme ponovnog pokretanja znače da je globalno tržište nafte sada na putu da izgubi najmanje milijardu barela sirove nafte i naftnih derivata, čak i ako bi neprijateljstva odmah prestala. Indikacije ukazuju na to da se slika iz ožujka malo promijenila u travnju. Iako se čini da se tempo pogoršanja usporio, postoje ograničeni dokazi o značajnom oporavku bilo razine proizvodnje ili izvoznih tokova.
Irak i Kuvajt posebno pogođeni
Opseg gubitka naglašava ozbiljnost fizičkog šoka. Količine ove veličine nije lako nadoknaditi slobodnim kapacitetima ili zalihama, a njihova odsutnost već je smanjila ravnotežu na tržištima sirove nafte i rafiniranih proizvoda diljem svijeta. Što je još važnije, oni predstavljaju strukturni prekid koji će nastaviti oblikovati energetska tržišta daleko izvan bilo kakvih naslova o kratkoročnom prekidu vatre, jer je potrebno vrijeme za oporavak proizvodnje, logistike i infrastrukture čak i u povoljnijem geopolitičkom scenariju. Doista, čak i ako neprijateljstva prestanu, neki gubici u proizvodnji mogli bi se pokazati trajnima, jer bi prekinute bušotine moglo biti teško ili neekonomično vratiti u pogon. Ono što razlikuje ovu epizodu jest istovremeno suzbijanje višestrukih kanala opskrbe i neravnomjerna izloženost proizvođača. Nekoliko izvoznika iz Perzijskog zaljeva posluje znatno ispod normalnih razina, ali njihova sposobnost prilagodbe varira. Irak i Kuvajt su posebno izloženi, s obzirom na njihovu veliku ovisnost o izvozu koji prolazi kroz Hormuški tjesnac i nedostatak skalabilnih alternativnih ruta.
U travnju 2026., prvi put u više od tri desetljeća, Kuvajt nije izvezao niti jednu barel sirove nafte, zbog blokade Hormuškog tjesnaca, prema specijaliziranoj stranici za praćenje pošiljki nafte TankerTrackers.com. Prema izvješćima, iako Kuvajt i dalje proizvodi naftu, koja se dijelom skladišti, a dijelom prerađuje u derivate, od kojih se neki izvoze, tijekom travnja nije bilo izvoza sirove nafte, izvijestila je Al Jazeera.
Takva situacija nije zabilježena od kraja Zaljevskog rata 1991., a posljedica je blokade Hormuškog tjesnaca, ključne rute za transport nafte iz regije. Zbog pomorske blokade Hormuškog tjesnaca, koja je zaustavila transport nafte, državna tvrtka “Kuwait Petroleum Corporation” bila je prisiljena produžiti stanje više sile na izvoz nafte 17. travnja.
Saudijska Arabija i UAE imaju koristi od ograničenih mogućnosti obilaznice putem naftovoda do Crvenog mora i Fujairaha u Omanskom zaljevu, što ublažava – ali ne uklanja – njihovu ranjivost. Iran, u međuvremenu, nastavlja proizvoditi sirovu naftu, ali je američka pomorska blokada učinkovito spriječila da na tržište plasira značajne količine, uklanjajući ono što bi inače mogao biti marginalni kompenzirajući izvor opskrbe da su sankcije ublažene. U tom kontekstu analitičari UniCredit Institutea vjeruju da će Brent pasti prema 90 USD/bbl do kraja 2026. jer premije rizika postupno blijede. Vjerodostojna deeskalacija i trajni mirovni sporazum omogućili bi daljnje smanjenje dijela geopolitičke premije rizika. No, to neće donijeti brzi povratak na predratne uvjete. Čak i ako se napetosti smanje, cijene nafte vjerojatno će se približiti drugačijoj – i krhkijoj – ravnoteži nego prije rata. Istodobno, stalni rizik od ponovne eskalacije i dugotrajnih poremećaja zadržava značajne rizike rasta.
