Suočeni s rastućim izazovima održivosti, smanjenje otpada od hrane nameće se kao jedno od ključnih pitanja današnjice. Panel o hrani, biootpadu, tekstilu, plastici i e-otpadu, na kojem su sudjelovali prof. dr. sc. Anet Režek Jambrak s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, ujedno i predstavnica inicijative Biraj zeleno, zatim Karolina Kraljić iz Humane Nove i Zvonimir Majić iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, otvorio je niz ključnih pitanja o tome tko snosi troškove otpada, zašto se tek manji dio reciklira i kako novi europski ciljevi i regulative mijenjaju pravila igre u gospodarenju otpadom.
Uplinjavanje tekstila
Europska unija po prvi put uvela je obvezujuće ciljeve za smanjenje otpada od hrane do 2030. godine. U hrvatskom, ali i širem europskom kontekstu, podaci pokazuju kako najveći dio otpada hrane nastaje u kućanstvima, no svaki dio lanca opskrbe – proizvodnja, prerada, maloprodaja i kućanstva – generira određenu količinu otpada, ali stručnjaci najveći fokus stavljaju upravo na potrošače. Odvojeno prikupljanje tekstila u Uniji je obvezno od početka 2025., no na pitanje predstavlja li veći problem nedovoljna informiranost građana o pravilnom odvajanju tekstila ili nedovoljno razvijen sustav njegove obrade, Kraljić istaknula je kako su oba izazova podjednako prisutna.
Naglasila je pritom da, iako obavezno odvojeno prikupljanje tekstila u Europskoj uniji vrijedi od početka prošle godine, sustav u praksi još uvijek traži svoje optimalno funkcioniranje. Kao predstavnica poduzeća koje se bavi prikupljanjem, obradom i reciklažom tekstila, ali i edukacijom građana, Kraljić je istaknula važnost upravo tog edukativnog segmenta. Naglasila je kako Humana Nova radi brojne edukacije po školama i vrtićima. Dodala je i kako se u praksi često susreću s problemom loše kvalitete prikupljenog tekstila, što dodatno otežava njegovu daljnju obradu i reciklažu.
“S druge strane, tekstila ima previše, što je, naravno, posljedica brze mode. Moramo uzeti u obzir i snažan utjecaj marketinga koji stoji iza cijele priče, kao i težnju za profitom, pri čemu često izostaje svijest o tome što se s tekstilom događa nakon korištenja. Kada tekstil dođe u sustav obrade, pokazuje se da je njegova kvaliteta u pravilu vrlo niska”, rekla je Kraljić.
Voditeljica ljudskih resursa u Humana Novoj pritom je istaknula kako je ključno pitanje u kojem se procesu prikupljeni tekstil uopće može ponovno iskoristiti. Naglasila je da se stoga fokus stavlja na tzv. “piramidu prevencije”, prije svega kroz edukaciju, a zatim i na ponovnu upotrebu tekstila. U tom kontekstu navela je kako dio odjeće plasiraju kroz vlastite second hand dućane, čime se produljuje vijek trajanja proizvoda, dok se manji dio koristi za redizajn. Preostali tekstil, koji nije pogodan za takve oblike ponovne uporabe, upućuje se u proces recikliranja. Također je istaknula kako su imali priliku sudjelovati u testiranju sustava uplinjavanja tekstila, u suradnji s poznatom tvrtkom DOK-ING.
Na pitanje u kojim segmentima sustav gospodarenja posebnim kategorijama otpada u Hrvatskoj funkcionira najbolje, a gdje su najveći izazovi, Zvonimir Majić istaknuo je kako je sustav, uspostavljen još 2006. i 2007. godine, kroz šest kategorija otpada postigao vrlo dobre rezultate. Naglasio je da su u međuvremenu izgrađena brojna postrojenja te da je Hrvatska u velikoj mjeri postala infrastrukturno neovisna. Ipak, upozorio je kako se sustav danas nalazi u fazi zasićenja, zbog čega su nužni novi iskoraci, osobito u pogledu modernizacije opreme i povećanja kapaciteta.
“Ono što stvarno predstoji u idućem razdoblju je da se uključi veći broj tvrtki u te poslove. Sustav je više manje ostvarivao ciljeve, ali ako ne dođe do nekog iskoraka u budućnosti, on to neće moći. Neće moći biti na istoj razini”, upozorio je Majić.
Majić je kazao kako je česti problem da nitko ne želi da se gospodari otpadom u njegovom blizini, a pojedine jedinice regionalne samouprave uopće nemaju dozvole za neke vrste otpada.
“Otpad se generirao, a govorilo se da se gospodarenje otpadom ne želi. Bilo bi pošteno barem da u mjeri i količini za ono što lokalne jedinice generiraju da lokalna vlast osigura kako bi se takve tvrtke otvorile. Vrlo je teško doći do tih dozvola i zahtjevi su sve stroži, tako da stvarno treba napraviti jedan iskorak, i to i na zakonodavnoj i na financijskoj razini”, kazao je Majić i naglasio kako je otpad industrija kao i svaka druga i ne treba se gledati kao crna ovca.
Rok do 2030. u kontekstu otpada od hrane proizlazi iz europskog zakonodavnog okvira za održivost i kružno gospodarstvo. Europska unija je kroz niz strategija, posebno u okviru Akcijskog plana za kružno gospodarstvo i strategije “Od polja do stola”, postavila cilj smanjenja otpada od hrane kao dio šireg plana za smanjenje pritiska na okoliš i klimatske promjene.
Edukacije, dizajn i ambalaža
Ako do 2030. godine želimo smanjiti otpad od hrane, postavlja se pitanje može li se to postići samo edukacijom potrošača ili će ključ ipak biti u pametnijem dizajnu proizvoda, pakiranja, logistici i boljem predviđanju potražnje. Režek Jambrak ističe da je nužno promatrati cijeli lanac, od proizvodnje na polju do krajnjeg proizvoda, te već u fazi razvoja planirati i moguće količine otpada.
Sveučilišna profesorica naglašava da se velik dio hrane u svijetu baca, što predstavlja ozbiljan problem zbog izgubljene energije i povećanih emisija stakleničkih plinova. Ipak, osim edukacije, važnu ulogu imaju i primarna proizvodnja te industrija, koje trebaju osigurati da hrana bude dostupna i pristupačna kupcima. Ključno je, kaže, djelovati na svim razinama, od dizajna proizvoda i ambalaže, preko edukacije o rokovima trajanja i planiranju kupnje, do pravilnog skladištenja, kako bi se spriječilo nepotrebno bacanje hrane.
