Priznajem, bio sam pomalo skeptičan. Ogroman se hype napravio i prije nego što je film došao do šire publike. No, supruga me nagovorila (ona me i inače može nagovoriti na svašta) i zaputismo se u Kinoteku. Tamo sam svjedočio nadrealnim scenama kakve u kinima nisam vidio gotovo dva desetljeća. Golema gužva na ulazu u kino dvoranu! Bila je to uvodna naznaka da sam možda ipak bio u krivu. Ili, da malo ublažimo – da je publika većinski prepoznala ono što će je nasmijati. Ako nešto moramo napisati o Hrvatima i Srbima – onda bi to bilo ovo – “ljekovito bi bilo da se što češće smiju sebi samima”.
I samo gledanje filma bilo je “malčice” drukčije od svega onoga što sam već i zaboravio. Aplauzi na otvorenoj sceni, glasan smijeh, odobravanje. Uglavnom, atmosfera iznimno pozitivna. U društvu i vremenu u kojem se “pozitivno” daje na kapaljku, “Svadba” je položila prvi test već u petoj minuti filma.
Nije bilo teško zaključiti – “Svadba” je baš onaj film koji su gledatelji (pre)dugo čekali. Glumačka postava sjajna, podjela odrađena savršeno. Pa ako ćemo neke prvoloptaške fore i uzeti s rezervom, opet se vraćamo na onu rečenicu o Hrvatima i Srbima koji se zbog vlastita zdravlja trebaju češće smijati. Ukratko, film donosi priču o uspješnom hrvatskom poduzetniku (glumi ga Rene Bitorajac) koji na svoj rođendan saznaje da je pred bankrotom, dok istodobno otkriva da mu je kći (Nika Grbelja), koja studira u Londonu, trudna sa sinom (Marko Grabež) srpskog ministra (Dragan Bjelogrlić), što pokreće niz obiteljskih, političkih i društvenih zapleta. U formi punokrvnog balkanskog anti-rom-coma, film kroz humor, satiru i emociju progovara o obitelji, identitetu, lojalnosti i ljubavi.
Film koji se čekalo
Rene Bitorajac i Dragan Bjelogrlić su među najboljim glumcima s ovih prostora pa njihove role i ne treba posebno isticati jer su odrađene sjajno. Ono što me ipak “kupilo” su sporedni likovi koji su, po mom skromnom uvjerenju, pravi hit. Istinska snaga ovog filma leži zapravo u sporednim likovima i njihovim glumačkim izvedbama. Divne su bile Snježana Sinovčić-Šiškov kao zgrožena baba Ivanka i Seka Sablić kao pijana baba Milica, a sjajne i majke, svaka na svoj način ošinuta, Marija (Linda Begonja) i Jelisaveta (Vesna Trivalić) te je njihovo neizgledno prijateljstvo bilo lijepa protuteža početnom animozitetu očeva.
Likovi poput striptizete Jece (Nevena Nerandžić), Malog Gangstera (Marko Miljković) i Nebojšina brata Milančeta (Denis Murić) – poznatog pod reperskim umjetničkim imenom Težak Život – bili su pravo osvježenje, a šlag na torti trap pjesme koje je za film napisao sam redatelj Igor Šeregi i koje su bolje od većine onih što danas guše top-ljestvice u regiji.
Nisam filmski kritičar i ne želim se upuštati u umjetničke dosege filma, ali jedno se mora napisati. Film je već sada postao najveći hit u posljednjih nekoliko desetljeća i zbog toga i zbog poštovanja prema gledateljima i njihovu zdravom smijehu, odlučio sam da ovaj tekst jednostavno moram objaviti. Rezultati gledanosti govore više od svega. Film “Svadba” nastavlja nizati iznimne rezultate u kinima diljem regije i inozemstva, potvrđujući status jednog od najgledanijih domaćih filmskih naslova u posljednjih nekoliko godina. Prema riječima redatelja i koscenarista Igora Šeregija, film je zaključno s krajem ožujka pogledalo ukupno 2,4 milijuna gledatelja, od čega se čak 500 tisuća odnosi na publiku u dijaspori.
Na globalnoj razini, prema podacima platforme Box Office Mojo za 2026. godinu, “Svadba” se trenutačno nalazi na 46. mjestu svjetske ljestvice kino-zarade, s evidentiranih 12,97 milijuna dolara, iako se napominje da ti podaci vjerojatno još nisu u potpunosti ažurirani.
Publika je u svakom slučaju rekla svoje, i to ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj regiji pa i mnogo šire. Film je zaključno s krajem ožujka pogledalo ukupno 2,4 milijuna gledatelja, od čega se čak 500 tisuća odnosi na dijasporu.
Šeregijevih deset godina
Redatelj Igor Šeregi ljubazno se dopisivao sa mnom, premda je bio “ubijen” obvezama tijekom američke turneje i shvatio sam da je, iako je ideja na prvu možda zvučala “egzotično”, i njemu stalo da se ovaj tekst rodi. Šeregiju i ostalim protagonistima ovog filma prepustit ćemo da govore o uspjehu filma koji je i njih pomalo zatekao. Igor Šeregi na ovom je filmu radio ni manje ni više nego deset godina, što samo po sebi govori koliko je vjerovao u projekt.
Prije toga studirao je studij filmske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Šeregi je autor koji je 2016. godine snimio “ZG80”, svojevrsni prednastavak filmu “Metastaze” (2009.) redatelja Branka Schimdta. Zajednički nazivnik oba filma je zagrebački huligan kojeg u oba filma glumi Rene Bitorajac. Ta komedija o navijačkom životu ostvarila je sasvim solidan kino‑uspjeh, privukavši više od 80 tisuća gledatelja.
Nakon toga Šeregi se posvetio televizijskim projektima – TV serijama “Ko te šiša” (2017.-2020.), “Metropolitanci” (2022.) i “Mrkomir I.” (2021.-2023.). Glumački ansambl “Svadbe” sastavljen je, da utvrdimo gradivo, od jakih glumačkih imena. Uz Renea Bitorajca, Dragana Bjelogrlića, Lindu Begonja, Vesnu Trivalić, Anđelku Stević Žugić, Roka Sikavicu, Niku Grbelju i Marka Grabeža, film je okupio i glumačke legende Seku Sablić i Srđana Žiku Todorovića, kao i Snježanu Sinovčić-Šiškov, Dejana Aćimovića te niz istaknutih regionalnih i hrvatskih glumaca, među kojima su Goran Grgić, Janko Popović Volarić, Denis Murić, Marko Miljković i Nevena Nerandžić.
Nastavak ‘Svadbe’
Šeregi nam na početku razgovora otkriva otkud ideja za film “Svadba” i koliko se priča “kuhala”. “Film Svadba nastao je kao želja mog kolege s faksa, prijatelja i producenta Ivana Kelave i mene. Još prije nekih desetak godina godina, u jesen 2016. potaknula nas je želja o tome da snimimo komediju sa što više različitih karaktera, dobnih skupina, narodnosti i osoba s različitim financijskim statusom. Shvatili smo da je to jedino moguće okupiti na jednome mjestu kroz svadbu. To nam se učinilo kao jedino moguće rješenje. Polako smo dodavali zaraćene obitelji, razvratne sinove, rap muzičare i dvije religije. Tako smo malo-pomalo dolazili do kostura scenarija”, kaže Šeregi za PD Vikend.
Rene Bitorajac označen je kao jedan od glavnih “krivaca” za film. Šeregi potvrđuje koliko mu je pomogla njegova potpora. “Njegova potpora i aktivno sudjelovanje u guranju scenarija i samo njegovo ime u projektu diže cijelu stvar u najvišu kategoriju hrvatskog filma. Uvijek pokušavam u svakom snimanju uključiti ga jer mi se čini baš nekako pogrešno režirati nešto bez njega. Zašto ne raditi svaki film s Reneom pa će i sam rezultat biti bolji?”, šaljivo zaključuje Šeregi.
Nedavno ste rekli da je upravo glumački postav filma “Svadba” njegov najjači adut i da će publiku najviše privući karakteri i glumačke bravure. Stojite li i dalje pritom? “Apsolutno stojim i mislim da se to dokazalo i empirijski. Dodao bih da nije naodmet ni činjenica da dugo nije bilo komedije na našim prostorima, a i mislim da je muzika bila apsolutno pogođena”, poručuje Šeregi.
Šeregi najavljuje da će snimati i nastavak “Svadbe”. Otkrio nam je i neke detalje ideje za nastavak filma.
“Upravo smo prijavili ‘Svadbu 2’ na natječaj i nadamo se da snimamo iduće godine u ovo vrijeme. Ideja je da za Miljenka i Vuka nije baš sve tako lijepo završilo i sada će morati živjeti s posljedicama svojih odluka. Kako oni, tako i njihove obitelji”, otkriva nam Šeregi.
Osim Šeregija, projektom filma “Svadba” najdulje se bavio producent i njegov prijatelj Ivan Kelava. Otkriva nam brojne zanimljive detalje oko globalnog uspjeha u distribuciji ovog filma. “Osim cijele regije, film je u distribuciji u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Luxemburgu, Italiji, Francuskoj, Češkoj, Slovačkoj, Malti, cijeloj Skandinaviji, Velikoj Britaniji, Irskoj, Australiji, Novom Zelandu, SAD-u i u Kanadi. Uskoro će ići u kina u Bugarskoj i Rumunjskoj”, otkriva Kelava.
Kelava tvrdi kako nije očekivao ovakav komercijalni uspjeh filma. “Očekivali sigurno nismo. Nadali smo se uspjehu i naporno radili da do njega dođe, ali ovo što se dogodilo spada više u kategoriju fenomena nego uspjeha”, rekao je za PD Vikend. Otkriva i koliko je novca utrošeno na film te koliko je sredstava stiglo iz javnih, a koliko iz privatnih izvora. “Utrošeno je oko milijun eura, većina toga stigla je iz javnih izvora, ostatak je bio ulaganje produkcijske kuće Eclectica”, otkriva Kelava. Kad se govori o potencijalu ovog filma, često se ističe i zarada na kino blagajnama. Može li se to uopće procijeniti?
“Zapravo, ne. Odnosno, nije ništa lakše ili teže nego raditi procjene u nekim drugim kreativnim industrijama – npr. koja pjesma će postati hit, a koja ne. S tim da je u našem slučaju kalkulirati još teže i besmislenije s obzirom na činjenicu da za film od inicijalne ideje do distribucije često treba tri do pet godina godina, a u tom periodu može se promijeniti puno toga kod očekivanja i navika gledatelja”, zaključuje Kelava.
Iskrenost i neposrednost likova
Osim iskusne postave glumaca koji su, rekao bih, sigurna oklada “Svadbe”, u filmu briljira i dio mlade glumačke postave. Među njima je i hrvatska “snaha” Nika Grbelja. Rođena je 2001. godine u Zagrebu. Godine 2023. završava preddiplomski studij Glume i medija na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci u klasi Olje Lozice. Godine 2021. ostvaruje glavnu ulogu u dugometražnom igranom filmu “Hotel Pula” (2023.) u režiji Andreja Korovljeva te u produkciji Dijane Mlađenović. Iduće godine ostvaruje ulogu u HRT-ovoj televizijskoj seriji “Metropolitanci” u režiji Igora Šeregija i epizodnu ulogu u seriji “Južni vetar”.
S Nikom smo kratko porazgovarali o tome zašto je film “Svadba” zabavan, odnosno koja je tajna njegova uspjeha. Neki kritičari skloni su reći da je film zabavan i stoga što Hrvati napokon nisu prikazani kao uštogljena gospoda. Nika ima nešto drukčiji stav. “Djelomično je to sigurno tako, ali ja bih prije istaknula iskrenost i neposrednost koje je Šeregi unio u likove, kao i šarm kojim su odigrani”, uvjerava nas Grbelja.
Publika je u svakom slučaju rekla svoje, i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj regiji. Grbelja se slaže s mojom tezom da je ovakav uspjeh “Svadbe” nešto što je trebalo hrvatskom filmu, posebno komediji. “Taj nastavak priče tek slijedi, ali sam sigurna da će mnogi, nakon ovoga, hrvatskom filmu dati novu priliku – i ne samo komediji. Ja volim hrvatski film i uvijek imam spremnu listu favorita, ako netko zatreba preporuku, tu sam”, kaže nam Nika.
Dobar dio publike i kritike reći će da je film uspio (i) zato što ćete se ili prepoznati u svemu ili ćete prepoznati nekoga bližnjega. Grbelja se slaže s tom pretpostavkom. “Apsolutno. Mislim da gledatelje najviše privlači upravo mogućnost da se prepoznaju u situacijama koje su poznate, ali ovdje izokrenute i pomalo karikirane. Ljudi vole kada se mogu našaliti na vlastiti račun, vidjeti svoje reakcije u drugima i smijati se simpatičnim nespretnostima i dramama koje svi ponekad proživimo”, zaključuje Grbelja.
Drugi dio simpatičnog mladog para čini Marko Grabež, srpski filmski, televizijski i kazališni glumac rođen 1992. godine u Beogradu. Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu te je stalni član kazališta Atelje 212.
Dovoljno uvreda…
Prvu značajniju filmsku ulogu ostvario je 2014. tumačeći Nedeljka Čabrinovića u filmu “Branio sam Mladu Bosnu” (kasnije pretočenom u seriju). U seriji “Senke nad Balkanom 2” (2019.) glumio je inspektora Božidara Zečevića, što mu je donijelo širu prepoznatljivost. Kritike su pohvalile njegovu sposobnost da uloga ispuni kompleksnost lika u mračnom, povijesnom trileru. Glumio je u brojnim gledanim TV serijama, uključujući “Sablju”, “Jutro će promeniti sve” i “Tajkun 2”.
Grabež je hvaljen zbog prirodnog, spontano duhovitog nastupa i energije, a sve to vidimo i u filmu “Svadba”. S obzirom na to da se bavi i glazbom, frontmen je beogradskog benda “Koikoi”, posebno se fokusiramo na dio filma u kojem dominiraju dva mlada repera koji su genijalci zbog glazbe, ali i zato što su stavljeni u urnebesnu scenu (meni najzabavniji dio filma) sa starijim likovima koji smatraju njihovu izvedbu užasnom.
“Mislim da je motiv generacijskog jaza i nesporazuma uvijek snažan za dobru radnju, a ujedno i povod za dobru komediju, kao i dramu. Denis i Marko su zaista majstorski odigrali te uloge i već na prvoj probi iskreno sam se smijao svaki put kad su došle njihove scene. Autentični su, a dva lika su također briljantno napisana. S druge strane, uvijek postoji opasnost da će se s takvim likovima, ako glumci ne poznaju taj milje i kontekst, dogoditi potpuni neuspjeh. Ali, s Denisom i Markom, kao i sa Šeregijem, koji se i sam bavio rapom i koji stvarno ima tu glazbu u srcu i krvi, to je zapravo bilo nemoguće”, rekao je Grabež za PD Vikend. Obično se kaže da je satira bez vrijeđanja nekoga, neuspjeh. U ovom filmu čini se da ima dovoljno uvreda sa svih strana. Grabež smatra da je jedina prava uvreda situacija kad se o nekoj temi – ne želi komunicirati.
“Mislim da su uvrede na našim prostorima sastavni dio komunikacije. Ponekad znamo dobaciti nekoliko uvreda iz ljubavi ili potrebe da nekoga nasmijemo. Nismo škrti na psovkama ili uvredama, a to često može izazvati komično olakšanje kod ljudi. Za mene je jedini uvreda ako postoji tema o kojoj se ne može razgovarati, jer se netko može uvrijediti. Ako je neka tema tabu, baš to smatram uvredljivim. To što kao društvo nismo spremni komunicirati o nečemu kroz komediju. Čini mi se da je kroz ovaj film zapravo vrlo lako komunicirati o mnogim stvarima koje se tiču odnosa ljudi s ovih prostora, iako se prečesto stvara drukčija klima i atmosfera gdje nije poželjno šaliti se na svoj račun”, poručuje Grabež. Nažalost, sve se manje smijemo, a možda je upravo to tajna uspjeha ovog filma. Film “Svadba” ipak je na neki način fenomen, tvrdi Grabež.
“Nitko ne može u potpunosti znati koja je tajna uspjeha jer bi se tada svi toga pridržavali. Ovaj film je ipak fenomen i nešto što se ne može samo dogoditi. Mnogo je faktora da film doživi takav bezvremenski uspjeh i odjek. Ali, recimo da bismo to prije mogli nazvati potrebom ljudi, nego tajnom uspjeha. Čini se da postoji snažna potreba u ljudima za smijehom i dobrom komedijom, kao i potreba za identifikacijom. U posljednjih 30 godina zapravo nismo imali puno hrvatsko-srpskih glumačkih podjela i suradnji, a i filmova koji se na tako humorističan način bave svim posljedicama rata, koji je utjecao i na odnose između Srba i Hrvata. Jer, iza filma stoji iskrena i čista namjera da se ljudi nasmiju, kao i zdrava potreba za zajedništvom i razumijevanjem drugih. Na kraju dana, lijepo je kada čovjek izađe iz kina nasmijan”, zaključuje Grabež.
Umjesto zaključka teksta, s redateljem Igorom Šeregijem kratko smo porazgovarali i o njegovim budućim projektima. Od planova spominje seriju za Interfilm, ali i film o Bijelom dugmetu. “Već dugo želim raditi taj film o Bijelom dugmetu, ali nekako se uvijek čini da je taj projekt jako daleko. Nadam se da ću uskoro sjesti s Goranom Bregovićem i vidjeti kako on diše po tom pitanju”, zaključuje Šeregi.
Dodatnu dimenziju filmu daje i činjenica što je uspio probiti se i izvan granica regije – i ne samo to, već je ostavio itekakav trag, kako u kino distribuciji, tako i u medijima. U ožujku je, primjerice, film “Svadba” ušao u prestižno društvo premijera održanih u legendarnom Odeon Luxe Leicester Square. Sve ulaznice rasprodane su u rekordnom roku, a Leicester Square, u srcu londonskog West Enda bio je ukrašen vizualima filma. Kino Odeon, otvoreno 1937. godine, tradicionalno je rezervirano za najveće holivudske premijere i mjesto odakle često kreću svjetske turneje najgledanijih filmova, a “Svadba” je sinoć zasjala u tom elitnom okruženju, oduševivši londonsku publiku.
Zapažen i izvan regije
Svadba je prije 20-ak dana ušla u kino distribuciju diljem Ujedinjenog Kraljevstva, a Britanija je tek jedna od više od 20 zemalja u kojima je film trenutačno u distribuciji – od Irske, Skandinavije, Francuske, Italije i zemalja Beneluxa do SAD-a, Kanade, Australije i Novog Zelanda, gdje u distribuciju kreće ovog vikenda. Film izaziva golem interes: u Skandinaviji i Australiji ga je pogledalo po 25 tisuća gledatelja, dok se u prva dva tjedna prikazivanja u Njemačkoj držao u Top 10, u Švicarskoj u Top 5, a u Austriji je bio najgledaniji film. Samo u te tri zemlje film je privukao više od 250 tisuća gledatelja, a ukupno ga je pogledalo gotovo 2,5 milijuna ljudi. “Svadba” je i dalje na redovitom kino repertoaru u Hrvatskoj.
Komedija “Svadba” postala je pravi kino-fenomen, a njezin uspjeh nije prošao nezapaženo ni izvan granica regije. Ugledni njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) posvetio je filmu opširan tekst, ističući da je riječ o rijetkom primjeru regionalnog naslova koji istodobno ruši rekorde i otvara šira društvena pitanja. Njemački list pritom povlači paralelu s vlastitim tržištem. Hrvatska, s oko 3,8 milijuna stanovnika, po toj bi logici u njemačkim razmjerima imala hit s čak 12 milijuna gledatelja. Takvi su rezultati u Njemačkoj posljednji put zabilježeni prije više od 20 godina, s filmovima poput “Harry Potter i Kamen mudraca” te “Gospodar prstenova: Prstenova družina” – i to tijekom cijelog razdoblja prikazivanja, a ne u svega nekoliko tjedana. Ključ uspjeha, smatraju njemački novinari, leži u činjenici da se film otvoreno ruga nacionalnim stereotipima – jednako srpskim predodžbama o Hrvatima i obratno. Publika, čini se, ima snažnu potrebu da se politička retorika o “drugima” razgradi kroz humor i ironiju te da se vlastite predrasude prepoznaju i ismiju.
Film kao katarza
Na kraju teksta, autor Michael Martens zaključuje kako će se još dugo raspravljati o poruci koju publika šalje masovnim dolaskom u kina. No, jedan se zaključak nameće: Jugoslavija kao država odavno ne postoji i nema razloga za nostalgiju za tim sustavom. Ipak, “jugosfera” – kulturni prostor u kojem ljudi bez jezičnih prepreka dijele isti humor i smiju se istim stereotipima – i dalje je živa. Možda, kako sugerira FAZ, življa nego ikada prije. U posljednjih 30 godina nije se dogodilo puno pozitivnih promjena u hrvatsko-srpskim odnosima.
Postojalo je razdoblje kada je djelovalo da se stvari omekšavaju, da idu u dobrom pravcu, da polako vrijeme čini svoje, ali ne mnogo u javnom diskursu, kazao je i potom istaknuo da se promjene ipak vide u privatnim kontaktima. U političkom mainstreamu svjedoci smo toga gotovo svakodnevno, stvari se ne mijenjaju, čak su možda i gore nego što su bile prije nekoliko godina. Nažalost, utopljene u globalnu kakofoniju ludila koje dolazi iz najvažnijih svjetskih metropola lokalni se banditi u usporedbi s njima čine kao “kamilica”. Srećom da su politički nemoćni da kreiraju stanje s početka 90-ih godina.
Film je uspio zaobići zamku politike i ratne prošlosti, što je domaćim gledateljima očito bilo potrebno. Zato “Svadba” nije samo film o hrvatsko-srpskim razlikama, nego i film o ljudima i njihovim sličnostima, čak i u trenucima kad djeluju prema svojim suprotnim, a nerijetko i apsurdnim uvjerenjima. Ako je barem milimetar pridonijela tome da se Hrvati i Srbi malo bolje razumiju, bit će to njezina najveća vrijednost.
Ona koja nadilazi svaku umjetničku težinu i kao takva će ući u generacijski kod onih koji su rođeni nakon završetka “naših” ratova. Iako je nesumnjivo postala pravi kino hit, “Svadba” je, bojim se, iscrpila sve prvoloptaške fore kojih se možemo prisjetiti kad su u pitanju Hrvati i Srbi. Zato bih u nastavku želio vidjeti više fora za mlađu generaciju, neopterećenu svime onime što većinu ljudi s ovih prostora još uvijek koči i u banalnim manifestacijama normalnih (dobro)susjedskih odnosa…
