Predsjednica Europske središnje banke (ECB) Christine Lagarde mogla bi se povući prije službenog isteka svog osmogodišnjeg mandata, koji traje do 31. listopada 2027. godine, a utrka za njezinog nasljednika već je neslužbeno započela. Izazovi koji čekaju novog čelnika ECB-a, piše Reuters, ogromni su – od energetskog šoka izazvanog sukobom na Bliskom istoku do političke nestabilnosti unutar eurozone.

osmogodišnji mandat

Vujčić imenovan potpredsjednikom Europske središnje banke

Izgledi za europsko gospodarstvo ionako su bili izazovni još u veljači, kada su se pojavile prve glasine o mogućem prijevremenom odlasku Lagarde. Od tada, sukob na Bliskom istoku, koji uključuje Iran, donio je novu dimenziju globalnom ekonomskom riziku i izazvao energetski šok. Nasljednik Christine Lagarde trebat će imati iznimne ekonomske kvalifikacije, političku finesu te spremnost na inovacije u suočavanju s višestrukim krizama koje prijete Europi. Poteškoće u pronalasku takvog rijetkog profila trebale bi potaknuti čelnike eurozone da razmotre širu listu kandidata od one na kojoj se trenutno nalaze samo dva glavna favorita.

Glavni kandidati

Već su se istaknula dva kandidata. Prema procjenama ekonomista, najveće šanse da preuzme funkciju ako Lagarde ode ranije ima Klaas Knot, bivši guverner nizozemske središnje banke. Ovaj pedesetosmogodišnjak, koji je na pauzi od srpnja 2025., ispunjava tradicionalne uvjete za kandidate za čelnu poziciju ECB-a. Iako je na početku karijere bio poznat kao klasični monetarni “jastreb”, kasnije je podržao nove alate koje je osmislio tadašnji predsjednik Mario Draghi kako bi izvukao eurozonu iz egzistencijalne krize, uključujući masovne programe otkupa obveznica.

Njegov glavni suparnik je Pablo Hernández de Cos, bivši guverner španjolske središnje banke, sada generalni direktor Banke za međunarodna poravnanja (BIS), poznate i kao “banka za središnje banke”. Poput Knota, de Cos ima besprijekorne tehničke reference, no dolazi s juga eurozone pa ga se smatra “golubom” – kandidatom sklonijim proaktivnoj ulozi ECB-a u borbi protiv recesija.

U normalnim vremenima izbor bi se svodio na natjecanje između ova dva kandidata: Knot bi južne zemlje pokušavao uvjeriti da je njegovo okretanje monetarnom pragmatizmu stvarno, dok bi de Cos uvjeravao fiskalne tvrdolinijaše sa sjevera da nije toliko popustljiv koliko bi se moglo zaključiti iz njegove putovnice. No ovo nisu normalna vremena. Jedina sigurnost je da mandat sljedećeg predsjednika ECB-a neće biti nimalo lak. Posljedice uragana zvanog Donald Trump na globalno gospodarstvo osjetit će se godinama, čak i nakon što napusti ured.

Proširenje liste kandidata

Vlade bi trebale razmotriti i druge profile:

• Jean Lemierre – predsjednik BNP Paribasa (privatni sektor, Francuska)
• Nadia Calviño – bivša španjolska ministrica financija, sada predsjednica Europske investicijske banke
• Frank Smets – Belgijanac, šef ekonomskih analiza u BIS-u

No, vođe eurozone mogli bi se ipak odlučiti za sigurnost i tradiciju, što bi značilo imenovanje još jednog tehničkog kandidata poput Knota ili de Cosa. Najgori ishod bio bi dogovor oko kompromisnog kandidata koji nikome ne smeta, ali nema odlučujući autoritet.

ECB-u u ovim turbulentnim vremenima potreban je snažan i odlučan vođa, a ne netko tko stalno traži kompromis.

Obrana i troškovi

Poruka EU-a: Ulaganja da, ali ne na račun građana – lekcija i za Hrvatsku

Proizvodnja namještaja

Kako je domaća proizvodnja namještaja postala važnija od cijene

Trenutni izazovi

Kratkoročno, novi predsjednik ECB-a morat će se nositi s energetskim šokom izazvanim sukobom na Bliskom istoku. Unutar Europe, radikalne desničarske stranke su u usponu, a jedna od njih već bi sljedeće godine mogla doći na vlast u Francuskoj, drugom najvećem gospodarstvu eurozone, koje je ionako zapelo u fiskalnoj krizi koja bi se s političkim kaosom samo pogoršala.

ECB ulazi u jedno od najvećih tranzicijskih razdoblja od svog osnutka – do kraja sljedeće godine čak četiri od šest mjesta u Izvršnom odboru bit će upražnjena. U tom kontekstu, važno je spomenuti imenovanje Borisa Vujčića, guvernera Hrvatske narodne banke, za potpredsjednika ECB-a, čime se ispravlja dugogodišnja regionalna neravnoteža unutar vodstva.

Sljedeći predsjednik možda će morati razmotriti aktivaciju dva hitna programa za kupnju obveznica, osmišljena u prethodnim krizama, a koji još nikada nisu korišteni: Instrument za zaštitu prijenosa (TPI) i Program izravnih monetarnih transakcija (OMT). Bilanca ECB-a, koja je krajem 2019. iznosila 4,7 bilijuna eura, narasla je na 6,3 bilijuna eura do kraja prošle godine, nakon što je tijekom pandemije dosegnula vrhunac od 8,6 bilijuna eura.