HBOR se ponovno našao u središtu ekonomske politike u trenutku kada se nova geopolitička kriza prelijeva na domaće gospodarstvo. Vlada je već izašla s prvim setom mjera, uključujući moratorije za najpogođeniji sektor, poljoprivredu, dok će se stvarni razmjeri štete tek utvrđivati.
No, paralelno s kriznim odgovorom, razvojna banka ulazi u novu fazu – priprema se zakon koji donosi dokapitalizaciju iz europskih izvora, pokretanje faktoringa, širenje financiranja obrambene industrije te aktivnija ulogu u priuštivom stanovanju, otkriva u razgovoru za PD vikend predsjednik Uprave HBOR-a Hrvoje Čuvalo.
Vlada je izašla s novim setom mjera s obzirom na cijelu geopolitičku situaciju, uključujući i vas u aspektu poljoprivrednih moratorija. Možete detaljnije o tome i zapravo o kojem se portfelju radi?
Kod ovakvih kriza, koje kreću od rasta cijena energenata, u pravilu najbrže stradaju oni koji su tome i najviše izloženi. U ovom trenutku procjenjuje se da je najviše izložen upravo poljoprivredni sektor, kao i dio prerađivačke industrije koja je prilično energetski intenzivna.
Kad je riječ o poljoprivrednicima, HBOR je izašao ususret s mogućnošću šestomjesečnog moratorija za mikro, male i srednje poduzetnike iz sektora poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Oni su snažno pogođeni rastom cijena energenata, osobito plavog dizela koji koriste u svom poslovanju, kao i većim cijenama mineralnih gnojiva. Mineralno gnojivo jedna je od ključnih sirovina za poljoprivrednike, pri čemu su mali i srednji poljoprivrednici posebno izloženi. Zato je ova reakcija sa strane HBOR-a primjerena, prirodna i logična. HBOR kao razvojna državna financijska institucija mora u takvim situacijama izaći ususret i ponuditi tim najugroženijim dijelovima našeg gospodarstva neku vrstu oslonca i podrške.
Da sad svi dođu i zatraže moratorij, kao što je bilo u vrijeme Covida, kada su to bili široki moratoriji za građane, kako se to može regulirati?
Ako se fokusiramo samo na segment mikro, malih i srednjih poduzetnika, a velike poslovne subjekte ostavimo po strani, taj segment kod nas u HBOR-u ima izloženost oko 100 milijuna eura. U pitanju je oko 600 poduzetnika iz našeg portfelja.
To je otprilike veličina portfelja o kojoj mi sad razgovaramo?
To je ako svi dođu. Govorimo o mikro, malim i srednjim poduzetnicima i to za nas nije iznos koji bi predstavljao neke ozbiljnije probleme. Osim toga, to je na šest mjeseci, tako da ne dvojimo da to možemo ne samo financijski izdržati, nego i operativno brzo provesti.
Što ako se situacija dalje bude komplicirala, je li onda opcija, što se vas tiče, proširenje takve mjere i na neke druge sektore ili na veća poduzeća, recimo?
To može biti opcija, ne isključujemo, ali pričekajmo da vidimo kako će se situacija razvijati. Što se tiče velikih poduzeća, ona će se vjerojatno rješavati individualnim pristupom jer nisu sva u identičnoj situaciji. Mnoga od njih iz sektora poljoprivrede danas su prisutna i na tržištu kapitala pa mogu i tim putem osigurati financijsku podršku.
A što se tiče ostalih sektora?
Nije isključeno, ali to sada ovisi i o suradnji i komunikaciji nas i Vlade, ali i ostalih bitnih dionika u tom procesu.
Recimo, padaju mi na pamet prijevoznici?
Da, logično. Oni su također jedan od dijelova gospodarstva koji su izravno izloženi, i to već u ovoj prvoj fazi. Međutim, prijevoznika HBOR u portfelju ima, ali to nije tako značajno kao što, recimo, imamo prerađivačku industriju ili poljoprivredu.
U pripremi je novi zakon o HBOR-u koji će uskoro u javno savjetovanje. Što konkretno donosi? Je li tu i ona priča o državnom IPO fondu koji bi bio pod kišobranom HBOR-a?
Da, u pripremi je novi zakon o HBOR-u koji nastaje na poticaj novog zakona o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske i potrebe da se zakon o HBOR-u uskladi. S novim zakonom predviđena je i dokapitalizacija HBOR-a u iznosu od 410 milijuna eura iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, dakle, u pozadini stoji europski novac. Činjenica da se HBOR dokapitalizira iz NPOO-a rezultat je uspješnih pregovora – najprije suradnje nas kao banke s Vladom i Ministarstvom financija, a onda i naših pregovora s Europskom komisijom. Trebalo je proći njihova dubinska snimanja, da bismo na kraju dobili dozvolu Europske komisije da se za taj iznos dokapitalizira državna razvojna banka.
Ta opcija nije inicijalno bila u nacrtu NPOO-a?
Ne. To je nastalo kroz preraspodjelu. Ono što je dosta bitno je da od tog svježeg novca oko 278 milijuna eura ide za digitalnu i zelenu tranziciju, a oko 133 milijuna eura za industriju obrane i sigurnosti. Vojnu industriju donedavno nitko nije financirao, osim ako je zadovoljavala formu ‘dualne namjene’, odnosno da ima i civilnu upotrebu. Mi smo još prije otprilike godinu dana otvorili mogućnosti financiranja vojne industrije, odnosno industrije obrane i sigurnosti, dok, primjerice, Europska investicijska banka još uvijek inzistira na takozvanoj dualnoj primjeni ulaganja u obrambeni sektor – dakle, da ta ulaganja imaju i civilnu i vojnu primjenu.
HBOR to nema?
Možemo ići i jednim i drugim putem. Ako koristimo sredstva Europske investicijske banke, moramo slijediti njihova pravila. U slučaju da koristimo vlastite izvore, možemo financirati obranu i sigurnost.
Dakle, da vam, recimo, pokuca na vrata jedan HS Produkt ili slična tvrtka – možete takav proizvod financirati?
Možemo. Sve ovisi o investiciji, o kupcima – dakle, klasičan pristup ulaganju. Ono što je bitno za istaknuti, mi smo u intenzivnoj komunikaciji i suradnji sa svim ključnim dionicima iz vojne industrije – počevši od Hrvatskog klastera obrambene industrije, preko MORH-a pa do najvažnijih poduzeća iz te branše. Nažalost, nema ih puno, ali s velikom većinom već smo imali razgovore tijekom posljednjih godinu dana otkad smo otvorili tu mogućnost. Očekujemo da će s vremenom broj tih tvrtki koje će se uključivati u taj sektor rasti, zbog potrebe koja nastaje. Ali, ono što je važno – sve te tvrtke moraju proći vrlo važan filter države, odnosno regulative koja vrijedi za one koji se žele baviti tom industrijom. Ne može bilo tko ući na to tržište. Mi kao banka ne postavljamo ta pravila, ali poduzeća koja nam se obraćaju moraju ih ispuniti.
Je li ova dokapitalizacija dio te šire priče, potreba za većim financiranjem obrane?
Da, ona je posljedica te šire priče o jačanju obrambene industrije na razini cijele Europe. Dio sredstava iz NPOO-a procijenjen je kao pogodan za alokaciju u obrambenu industriju, ali i industriju sigurnosti koja je s njom usko povezana.
Ne možete o imenima zbog bankarske tajne, ali ako sve te dionike stavimo na jedno mjesto – o kakvim se potrebama financiranja radi? Govorimo li o 100 ili 500 milijuna eura?
Stvarne ćemo iznose znati kad vidimo konkretne potrebe tih potencijalnih poduzeća. Možemo financirati nove investicije tih poduzeća – ako se odluče graditi nove tvornice ili proširivati kapacitete. Isto tako, možemo omogućiti kreditiranje obrtnog kapitala, primjerice, ako žele povećati proizvodnju. Posebno možemo pratiti one koji su orijentirani na izvoz, možemo im osigurati naplatu u inozemstvu. Dakle, postoji širok spektar financijskih instrumenata koje možemo ponuditi. Tek će vrijeme pokazati koliki je stvarni obujam.
Ono što je zapravo najveći filter za takve investicije je tržište, odnosno kupci. Tvrtka koja ulazi u vojnu industriju mora znati za koga proizvodi, bilo da je riječ o oružju, streljivu ili nekom drugom segmentu proizvodnje. Za to su potrebne i odgovarajuće dozvole regulatora. Možda će se pojaviti MORH kao naručitelj, možda netko drugi, to u ovom trenutku ovisi o konkretnim okolnostima.
Je li ova priča više u smjeru investicija ili obrtnog kapitala?
Jedno i drugo, kombinacija, ali ne znamo još točno jer nema puno konkretnih primjera za ulaganje koje su došle do nas. Trenutačno smo u razgovorima za određene projekte, ali sve je još u ranoj fazi.
Vratimo se na IPO fond – u kojoj je fazi njegova realizacija?
Prvo, kreiranje IPO fonda nije posljedica izrade novog zakona o HBOR-u, već rezultat naših aktivnosti na jačanju tržišta kapitala u Hrvatskoj. Te aktivnosti intenzivnije provodimo od 2019., kroz ulaganja u alternativne investicijske fondove koji ulažu u vlasnički ili kvazivlasnički kapital (equity) putem venture capital i private equity fondova, a potom u krajnje korisnike, najčešće inovativna i brzo rastuća poduzeća.
Tim ulaganjima pokrivaju se različite faze razvoja poduzeća, od početne faze do zrelijih faza rasta. IPO fond dolazi kao završni korak tog ciklusa – ulaganje u pripremu poduzeća za izlazak na tržište kapitala, a potencijalno i sudjelovanje u samom IPO-u. Tako zaokružujemo cijeli investicijski ciklus.
Primjera radi, imate jednu inovativnu tvrtku, kvalitetan proizvod, tržište, prošla je venture capital i private equity fazu i sada razmišlja o izlasku na burzu. Gdje je tu konkretno HBOR u odnosu na takvu firmu?
Model koji analiziramo poglavito se fokusira na ulaganje u tzv. pre-IPO fazu tih poduzeća. To znači ulaganje u procese koje poduzeće možda još nema, a trebalo bi ih imati da bi moglo izaći na tržište kapitala. U smislu unutarnje organizacije, uspostave različitih korporativnih funkcija koje poduzeće mora imati da bi izašlo na burzu. To se posebno odnosi na mala i srednja poduzeća ili na poduzeća koja su do sada funkcionirala kao obiteljski biznis, a sada žele izaći na burzu. Da bi to napravili, moraju izgraditi niz funkcija koje do sada nisu imali, a takav fond bi upravo ulagao u tu pripremu.
Dakle, to bi bio equity – ulazak u vlasništvo?
Da, fond bi sudjelovao u vlasništvu. Uz HBOR, ideja je privući i privatne institucionalne ulagače koji bi zajedno s nama ulagali. Fond bi, dakle, imao vlasnički udio u poduzeću i nakon određenog vremena, kada se steknu tržišni uvjeti, izašao bi iz investicije prodajom udjela na tržištu kapitala.
Fond bi izašao prije IPO-a?
Ne nužno. Fond može izaći na samom IPO-u, što bi bilo idealno, ili u nekom razdoblju nakon toga.
Razgovarate li već s mirovinskim fondovima? Ima li nekih konkretnih obrisa – exit strategije, strukture fonda?
Za takve detalje još je rano. Razgovaramo s mirovinskim fondovima kao potencijalnim institucionalnim ulagačima, ali konačni model fonda ovisit će o rezultatima GAP analize, odnosno analize tržišnih potreba za IPO, koja je u tijeku. Sličnu analizu već smo radili za equity tržište u Hrvatskoj uz pomoć vanjskih savjetnika.
Analiza treba pokazati kolike su stvarne tržišne potrebe i koja su ograničenja. Ovisno o rezultatima, definirat ćemo model fonda, hoće li to biti isključivo pre-IPO ili i sudjelovanje u samom IPO-u, primjerice, za mala i srednja poduzeća. O njoj će ovisiti i veličina fonda, kao i izvori financiranja.
Kad očekujete rezultate te GAP analize?
Sredinom godine trebali bismo imati rezultate, a do kraja godine biti u visokoj fazi spremnosti s pripremnim radnjama vezanima uz IPO fond.
Javljaju vam se i mali, i srednji, i veliki. Spomenuli ste obiteljske tvrtke i problem generacijskog nasljeđivanja, o čemu se dosta govori kao o velikom bazenu. Osim njih, gdje još vidite potencijalne kandidate za IPO fond?
To će nam preciznije pokazati analiza, ali ono što već sada znamo je da postoje – i to nije fraza – brzorastuća, inovativna poduzeća. Ona koja su prije nekoliko godina bila u garažama, a danas zapošljavaju nekoliko stotina ljudi. Već su u fazi da ih procjenjuju međunarodni fondovi. Oni su idealni kandidati za ulaganje IPO fonda.
Novost u Zakonu bit će i iskorak u factoring?
Da, to je jedna od novosti koju donosi novi zakon. Plan je da HBOR tijekom druge polovice godine počne s factoringom, prvenstveno za izvoznike. Cilj je dodatno ojačati njihovu likvidnost. Do te odluke došli smo kroz razgovore s izvoznicima, prepoznali smo potrebu i vidjeli da imamo kapacitete za to. Factoring će biti još jedan instrument uz kredite, garancije i osiguranje izvoza. Još je rano za konkretne brojke, ali prema interesu koji vidimo među izvoznicima, potrebe postoje. Operativni početak očekujemo krajem trećeg ili početkom četvrtog kvartala.
Osim očitog geopolitičkog konteksta, gdje vidite najveći izvor potencijalnih problema za otplatu kredita po sektorima?
Za sada je, što se tiče otplate, situacija prilično dobra. Od 2020. bili smo izloženi nizu globalnih ekonomskih i financijskih kriza, ali unatoč tome hrvatsko gospodarstvo i dalje bilježi pozitivne trendove rasta. To se odrazilo i na vrlo dobru kvalitetu kredita, kako kod nas kao razvojne banke, tako i kod poslovnih banaka.
Konkretno, krajem prošle godine imali smo najniži pokazatelj nenaplativih kredita (NPL) do sada. Krajem 2025. iznosio je 11,9 posto, dok je godinu ranije bio 15,1 posto. Dakle, kvaliteta portfelja je dobra. Naravno, šokovi koji dolaze mogu imati negativne efekte, ali ćemo pokušati reagirati mjerama. Već smo imali dobru ‘vježbu’ prije nekoliko godina, za vrijeme Covida-19 kroz moratorije za ciljane skupine, čime smo ublažili neposredni udar. A, kako se situacija nije brzo smirivala, krenuli smo s jamstvima i kreditnim linijama koje su omogućile dotok svježeg kapitala u poduzeća.
Gdje danas vidite najveći jaz potreba na tržištu? Je li to pre-IPO, IPO fond, mezzanine, equity, dug…?
Kreditno financiranje i dalje je dominantan oblik financiranja našeg gospodarstva, ali više nije toliko kao prije. Postoji cijeli niz poduzeća, osobito inovativnih i brzo rastućih, kojima takav oblik financiranja ne odgovara. Njima više odgovaraju ulaganja kroz alternativne investicijske fondove, poput venture capital i private equity fondova.
Za primjer bih istaknuo fond za transfer tehnologije. To je fond koji smo osnovali u suradnji s jednim od naših ključnih partnera, Europskim investicijskim fondom, i sa Slovenskom investicijskom bankom. Taj fond ulaže u projekte koji nastaju u znanstvenim i istraživačkim centrima i potom se prenose u gospodarstvo.
Poanta je da takve projekte ne možete financirati kreditima – za njih su potrebni fondovi koji ulažu kapital. Dakle, jaz i dalje postoji. Potrebe tržišta i interes veći su od ponude koja trenutačno postoji. Zato svake godine unaprjeđujemo taj segment i potičemo osnivanje novih fondova.
Koji su konkretni rezultati?
U posljednjih nekoliko godina uložili smo u osam alternativnih investicijskih fondova koji posluju na domaćem tržištu. U njih smo uložili, odnosno, obvezali se uložiti, oko 80 milijuna eura. Danas ti fondovi zajedno upravljaju s oko 500 milijuna eura. Na svaki euro koji je uložio HBOR došlo je dodatnih pet do šest eura od drugih investitora. Do kraja prošle godine realizirali su više od 230 investicija. To su ulaganja koja ne bi bila moguća kroz klasične kredite. I tu nismo stali. Prošle godine otvorili smo javni poziv za nove fondove koji su u fazi osnivanja i traže ulaganje razvojne banke. Interes je velik. Do sada smo donijeli dvije pozitivne odluke, a četiri nova fonda su u fazi dubinske analize. Očekujemo uskoro i tu odluke.
O kojim se veličinama fondova radi?
Planiramo do 2029. u takve fondove uložiti oko 100 milijuna eura. Naše pojedinačno ulaganje u fondove kretalo bi se između 5 i 15 milijuna eura. Fondovi mogu biti različitih veličina, neki 50 milijuna eura, neki 150 milijuna, ovisno o tržišnoj niši na koju su fokusirani. Fondovi su usmjereni na različite sektore – od digitalnog i energetike do zdravstva – svaki sa svojom specijalizacijom. Naš ulazak im značajno olakšava prikupljanje dodatnog kapitala. Nama je važno biti prisutni u inicijalnoj fazi osnivanja fonda. Kad je fond već uspostavljen i operativan, tada mu razvojna banka često više nije toliko potrebna.
Imate li dodatne uvjete?
Da. Važno nam je da značajan dio ulaganja bude realiziran u Hrvatskoj. U pravilu, iznos koji mi uložimo treba rezultirati barem dvostruko većim ulaganjem u hrvatsko gospodarstvo. Također, jako pazimo na kvalitetu upravljačkih timova fondova, svi prolaze ozbiljne procese dubinske analize. Ako su već privukli investitore poput EBRD-a, EIF-a ili velikih mirovinskih fondova, to je dodatna potvrda njihove kvalitete.
Što se tiče usluge osiguranja potraživanja, jeste li primijetili pojačan interes i više upita, s obzirom na razinu neizvjesnosti u poslovanju s inozemstvom?
Osiguranje izvoznih poslova nama je vrlo važan segment poslovanja. Što su krize ili neizvjesnosti na inozemnim tržištima veće, raste i interes za takvim uslugama. Prošle godine osigurali smo izvozne poslove u vrijednosti većoj od 620 milijuna eura, otprilike tri puta više nego godinu prije. Ove godine očekujemo slične trendove, ali treba reći da je dobar dio tih poslova rezultat većih investicija koje su naši izvoznici ranije pokrenuli u inozemstvu. Situacija sigurno negativno utječe na širenje naših izvoznika, jer su svi oprezniji, posebno kada je riječ o poslovima na udaljenijim ili rizičnijim tržištima.
Nedavno su se javili drvari koji traže pomoć države zbog blokada Hormuškog tjesnaca. S obzirom na energetsku situaciju i pitanje opskrbe gorivima, javljaju li vam se tvrtke iz logistike i transporta?
Konkretno vezano uz aktualne poremećaje u transportu, ne u većoj mjeri. Međutim, s drvoprerađivačkim sektorom već nekoliko godina imamo posebnu kreditnu liniju koja omogućuje povoljnije uvjete financiranja, bilo za investicije, bilo za obrtni kapital. Ti povoljniji uvjeti rezultat su suradnje HBOR-a i resornog ministarstva, koje subvencionira dio kamatnih stopa za tu skupinu poduzetnika. Mjera je uvedena još prije nekoliko godina, kada su se pojavili problemi na njemačkom tržištu i pad narudžbi, a kasnije je, zbog novih kriza, dodatno produljena.
Primjećujete li da su poduzetnici oprezniji kad je riječ o investicijama?
Svakako. To je prirodno, danas svi dva ili tri puta preispituju iste odluke. Cijene koje su vrijedile prije nekoliko mjeseci više ne vrijede, pa je logično da su investitori oprezniji. Vidjet ćemo kako će se ova godina razvijati u pogledu investicija. Ono što je sigurno je da će HBOR nastaviti pružati financijsku podršku investicijama. To smo činili i u najtežim razdobljima, uključujući vrijeme pandemije. No, ni tada investicije nisu stale – u 2020. i 2021. naši plasmani bili su otprilike pola za obrtni kapital, pola za investicije. Zato ne očekujem da bi situacija trebala biti izrazito loša.
Bojite li se novog inflatornog udara, s obzirom na kretanja cijena energije i sve što se događa?
To može biti logična posljedica. No, očekujemo da će mjere središnjih banaka, prije svega Europske središnje banke, pridonijeti njegovu obuzdavanju. Mi ćemo kao razvojna banka raditi ono što možemo kako bismo ublažili posljedice.
Ako inflacija ponovno krene rasti, logično je da se to prelije i na uvjete financiranja. Postoji li realna bojazan da će se uvjeti pogoršati?
Takva bojazan uvijek postoji. Referentne kamatne stope prelijevaju se na naše kamatne stope, a onda i na gospodarstvo. Ali, tu dolazi do izražaja uloga razvojne banke, kroz različite subvencijske mehanizme pokušavamo amortizirati rast kamatnih stopa. Kamatne stope su stabilne i zasad ne vidimo negativne pomake.
Pitanje priuštivog stanovanja postala je i kod nas goruća tema. Gdje je lepezi rješenja HBOR?
HBOR je uključen u novi zakon o priuštivom stanovanju kao jedan od važnih dionika. Konkretno, već smo prošle godine uključili priuštivo stanovanje u neke naše postojeće kreditne linije. Primjer je kreditna linija Urbanog razvojnog fonda, koja omogućuje i do 50 posto otpisa glavnice kredita. Kroz tu liniju možemo financirati projekte priuštivog stanovanja u javnom sektoru. Također, i kroz naše redovne kreditne linije za javni sektor moguće je financirati takve projekte. Prošle godine zaključili smo ugovore o suradnji s velikim europskim institucijama EIB-om i Razvojnom bankom Vijeća Europe. Riječ je o financijskoj i tehničkoj suradnji koja bi nam trebala pomoći da razvijemo nove kreditne i jamstvene linije za priuštivo stanovanje, koje planiramo uvesti tijekom ove ili sljedeće godine.
Kako konkretno definirate priuštivo stanovanje? Postoji li limit cijene po kvadratu?
Država je definirala što se podrazumijeva pod priuštivim stanovanjem. To uključuje gradnju, kupnju ili obnovu objekata, ali ključ je u tome da se stanovi koji iz toga nastanu daju u dugoročni najam pod povoljnim uvjetima. Taj najam mora biti usklađen s primanjima kućanstava, odnosno ne smije prelaziti određeni cenzus. Fokus je primarno na dugoročnom najmu – i to su oni koji spadaju u kategoriju priuštivog stanovanja.
Zašto bi građevinari radili stanove za priuštivi najam kad mogu prodati stan za 4500 ili 5500 eura po kvadratu? Velik dio se čak plaća gotovinom. Očito potražnja postoji. Vidite li uopće interes građevinskog sektora za ovakve projekte?
Ako govorimo o građevinskim poduzećima kao izvođačima radova, oni moraju imati svoju računicu, i u cijeni izgradnje i u konačnoj prodajnoj cijeni, ali i u cijeni najma. Bitno je da korisnik stana u dugoročnom najmu plaća jedan dio cijene, a drugi dio dolazi od države. To znači da bi investitor, odnosno izvođač, na kraju trebao dobiti realnu tržišnu cijenu. Ali, s obzirom na nepredvidiva kretanja u građevinskom sektoru, nezahvalno je danas reći koliko će se kome pojedina investicija isplatiti.
Postoji li interes privatnih investitora za ove kreditne linije priuštivog stanovanja?
U ovom modelu ključni investitori su jedinice lokalne samouprave. One bi trebale pokretati projekte: pronaći zemljište, ishoditi dozvole, provesti javne natječaje za izvođače i zatvoriti financijsku konstrukciju. Mi kao banka financiramo projekt, ali nismo izravno vezani uz izvođača.
Imate li konkretne lokalne primjere koji su već krenuli u tom smjeru?
Imali smo razgovore s više većih gradova i županija. Jedan od primjera koji je bio i u javnosti je Split, gdje smo razgovarali s gradonačelnikom o toj temi. Općenito, kroz naše konferencije i prezentacije po cijeloj Hrvatskoj, gdje sudjeluju predstavnici lokalne samouprave, tema je vrlo prisutna. Imali smo desetke razgovora s gradonačelnicima, županima i načelnicima.
Interes postoji, ali treba ispuniti niz preduvjeta prije nego što projekt dođe do faze financiranja. Inicijativa mora doći odozdo, s lokalne razine koja mora procijeniti potrebe, pronaći lokaciju, proći sve administrativne procedure i pripremiti projekt. Tek tada dolaze k nama. Kad dođu u banku, projekt bi već trebao biti u visokoj fazi pripremljenosti.
Koliki bi mogao biti potencijalni obujam takvih projekata?
Na godišnjoj razini, možda govorimo o 20-ak milijuna eura. Ali, da bi se došlo do takvog volumena, potrebno je da lokalne jedinice prođu cijeli proces pripreme. Mi smo s tim krenuli intenzivnije tek u posljednjih godinu dana. Očekujemo da bismo tijekom sljedećih nekoliko godina mogli doći do spomenutih razina i faze realizacije na terenu. Pritom, HBOR ne mora nužno biti jedini financijer. Tu su i druge institucije, poput EIB-a koji već ima ugovore o tehničkoj suradnji s nekoliko najvećih hrvatskih gradova, zatim Razvojna banka Vijeća Europe, kao i EBRD, koji također pokazuje interes. Priuštivo stanovanje je velik izazov i kod nas i u cijeloj Europi. To je jedno od ključnih pitanja u većini zemalja Europske unije. Kad je priuštivo stanovanje u pitanju, pratimo iskustva drugih razvojnih banaka i nigdje to ne ide jednostavno.
Kad podvučete crtu ispod prošle godine, kako ste poslovali?
Rezultati su zaista vrlo dobri: ukupna poslovna aktivnost HBOR-a iznosila je oko 1,8 milijardi eura, što je oko 53 posto više nego godinu prije. To je ukupna financijska podrška gospodarstvu koja uključuje kredite, osiguranje izvoznih poslova, ulaganja u equity i druge instrumente. Od toga se oko 1,1 milijarda eura odnosi na kreditnu aktivnost, što je rast od oko 35 posto u odnosu na godinu prije.
Važno je naglasiti da je oko 80 posto tih kredita bilo usmjereno na investicije. Osiguranje izvoznih poslova iznosilo je više od 620 milijuna eura, što je tri puta više nego godinu prije. Dakle, imamo snažan rast aktivnosti uz istodobno poboljšanje kvalitete portfelja.
A neto dobit?
Neto dobit iznosila je oko 60 milijuna eura, što je više nego godinu prije. No, HBOR nije profitno orijentirana institucija, važnije je kako i gdje plasiramo sredstva i kako podupiremo gospodarstvo. Dobit nam omogućuje stabilnost, dobre pokazatelje prema revizorima i kreditnim agencijama – što se vidi i kroz poboljšanje kreditnog rejtinga.
