Europska unija postavila je ambiciozne ciljeve u prometu, energetici i održivom razvoju, no ključni izazov ostaje njihova provedba.
Dok globalni konkurenti ubrzano ulažu u infrastrukturu i tehnologiju, Europa se suočava s vlastitim ograničenjima – sporom provedbom i složenim pravilima. U ovom intervjuu zastupnica u Europskom parlamentu Nikolina Brnjac objašnjava zašto je ubrzanje investicija ključno i kako održivost može postati prednost, a ne prepreka konkurentnosti.
Turizam je ključan za mnoge europske ekonomije, ali istovremeno ima veliki energetski i klimatski otisak. Kako pomiriti održivost s konkurentnošću turističkih destinacija?
U modernom upravljanju razvojem turizma, održivost i konkurentnost nisu suprotstavljeni ciljevi, već komplementarni elementi dugoročnog razvoja turizma. Prirodne i kulturne atrakcije privlače turiste koji žele posjetiti destinaciju. Uništena priroda, oronule znamenitosti i prenapučeni gradovi nisu motiv koji potiče dolazak u destinaciju. I zato je važno osigurati održivo upravljanje i očuvanje resursa kroz održive prakse, kako bi se osigurala dugoročna atraktivnost destinacije, a time i konkurentnost.
Osim toga, tržišni trendovi sve više daju prednost održivim destinacijama i proizvodima. Sve veći broj turista pokazuje interes za ekološki odgovorna putovanja, autentična iskustva i lokalne proizvode. Stoga smatram da se destinacije koje upravljaju razvojem održivog turizma i razvijaju održive turističke proizvode mogu diferencirati na tržištu, izgraditi snažan imidž i postati konkurentnije.
U globalnoj konkurenciji logistike i transporta Europa se suočava s velikim ulaganjima u infrastrukturu u SAD-u i Aziji. Je li europska prometna mreža dovoljno ambiciozna da podrži industrijski razvoj kontinenta?
Europa je postavila ambiciozan okvir, ali pravi izazov je brzina provedbe. Novi okvir Transeuropske prometne mreže (TEN-T) predviđa dovršetak osnovne mreže do 2030., proširene osnovne mreže do 2040. i sveobuhvatne mreže do 2050. To je ambiciozna vizija koja bi trebala bolje povezati luke, željeznicu, industrijska središta i logističke koridore diljem kontinenta.
Međutim, problem EU-a često nije u manjku strategije, nego u kašnjenjima, složenim procedurama i neujednačenoj provedbi među državama članicama. Zato je pitanje ne samo imamo li dovoljno ambicioznu mrežu, nego možemo li je izgraditi dovoljno brzo.
Ako Europa želi podržati industrijski razvoj i ostati konkurentna SAD-u i Aziji, mora ubrzati investicije, skratiti rokove za dozvole i prometnu infrastrukturu promatrati kao dio industrijske politike, a ne samo kao tehničko pitanje prometa. Kao izvjestiteljica EPP-a za novi Europski fond za konkurentnost u Odboru za promet i turizam, kroz svoje amandmane snažno se zalažem da investicije iz fonda financiraju sve one inovacije kojima će prometni sektor biti globalno konkurentniji.
Promet je jedan od sektora u kojem je dekarbonizacija najsporija. Koje će promjene europski građani i industrija najviše osjetiti u sljedećih deset godina?
Promet danas stvara oko četvrtinu ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU, a revidirani europski cilj je smanjenje emisija iz prometa za 90 % do 2050. Zato će sljedećih deset godina biti obilježeno vrlo konkretnim promjenama gdje će industrija prilagođavati svoju proizvodnju ciljevima. Građani će najviše osjetiti širenje mreže punionica i infrastrukture za alternativna goriva, veći udio vozila s nultim emisijama, kako hibride, na struju ali i na alternativna goriva, modernizaciju i širenje željezničke mreže i veći pritisak na to da održivi oblici mobilnosti postanu dostupniji i povoljniji.
Industrija će s druge strane prolaziti kroz duboku transformaciju – od prelaska na čišća goriva i tehnologije do digitalizacije logistike i učinkovitijeg upravljanja prometnim tokovima. To će zahtijevati značajna ulaganja, ali i otvoriti nove prilike za inovacije i jačanje konkurentnosti. No pritom je važno naglasiti da europske zelene politike moraju biti provedene na način koji ne ugrožava konkurentnost europske industrije radi čega je i Europska komisija nedavno predstavila Automobilski paket sa smanjenim ciljem na 90 % kojim unutar ostalih 10 % daje fleksibilnost europskoj autoindustriji u dostizanju klimatskih ciljeva.
Tranzicija industrije u svim sektorima mora biti postupna i predvidiva, kako bi industrija imala vremena prilagoditi se, a pritom ostati globalno konkurentna. Drugim riječima, zelena tranzicija prometa mora biti istovremeno klimatska i industrijska s ostvarivim ciljevima jer bez snažne industrije nema ni uspješne tranzicije.
Digitalizacija i pametna mobilnost brzo mijenjaju prometni sektor. Može li Europa postati lider u tim tehnologijama, ili riskira da i ovdje zaostane za drugim globalnim akterima?
Europa ima veliki potencijal u pametnoj mobilnosti jer kombinira snažnu industrijsku bazu, tehnološki razvoj i visoke standarde sigurnosti i zaštite podataka. Europska komisija već radi na stvaranju zajedničkog europskog prostora podataka za mobilnost kako bi se omogućile nove digitalne usluge u prometu.
To je ključno za razvoj multimodalnih aplikacija, pametnog upravljanja prometom i autonomnih sustava. Takve tehnologije mogu značajno povećati učinkovitost i sigurnost transporta. No najveći izazov je fragmentacija. Ako svaka država razvija vlastite digitalne sustave i standarde, Europa neće moći razviti tržište dovoljno veliko da konkurira globalnim tehnološkim igračima. Upravo zato je jača koordinacija na razini EU-a ključna.
Energetska učinkovitost zgrada često se povezuje s klimatskom politikom, ali sve više i s pitanjem priuštivog stanovanja. Može li ta politika istovremeno pomoći građanima i potaknuti gospodarski rast?
Energetska obnova zgrada nije samo klimatska mjera – ona izravno utječe na troškove stanovanja. Kada govorimo o priuštivom stanovanju, govorimo o ukupnoj cijeni stanovanja, dakle i o cijenama energenata za potrebe kućanstva, koje su u Europskoj uniji u značajnoj mjeri porasle nakon ruske agresije na Ukrajinu.
Oko 10 % europskih kućanstava nije u mogućnosti osigurati energente za grijanje i hlađenje te kuhanje. Energetska obnova zgrada može biti snažan gospodarski poticaj obzirom da sektor graditeljstva čini oko 9 % BDP-a EU-a. No to se može postići samo ako se građevinskoj industriji pritom osigura poticajno okruženje, uključujući i kroz edukaciju radnika za projekte energetske obnove.
U izvješću Europskog parlamenta o stambenoj krizi, poseban naglasak stavljen je i na energetsku obnovu stanova, gdje se predlažu povoljniji krediti za građane kako bi renovirali i modernizirali postojeće nekretnine.
Sukladno procjenama, svaki euro potrošen na energetsku učinkovitost u stanovanju donosi 12 eura uštede energije tijekom trajanja ulaganja. Stoga je poticanje obnove radi povećanja energetske učinkovitosti stambenih zgrada ključno za smanjenje troškova. Međutim, za poduzimanje mjera građanima je potreban pristup financijskim sredstvima i pouzdanim informacijama.
* Sadržaj omogućio Europski parlament
