Priča o zagrebačkom fintech startupu Farseer počela je relativno tiho, gotovo eksperimentalno, u pandemijskim godinama. Tvrtku je 2020. osnovalo četiri prijatelja, no pravi posao krenuo je tek godinu do dvije kasnije, kada su prve ideje počele dobivati oblik.
Danas je Farseer tvrtka koja razvija softver za financijsko planiranje velikih kompanija, a iza nje je već nekoliko investicijskih rundi i ambicija da njihov proizvod postane globalni standard za upravljanje financijama u poduzećima. Put do toga, međutim, počeo je vrlo konkretno – s problemom koji su vidjeli iz prve ruke.
“Nas je četvero suosnivača. Matej (Trbar) i ja smo programeri, a drugo dvoje kolega su, Matija Nakić i Zrinko Dolić, također inženjeri po struci, ali su vrlo brzo otišli u prodaju i marketing. Radili su u velikim telekom kompanijama i tamo su zapravo vidjeli kako loše funkcionira proces financijskog planiranja”, objašnjava Luka Mijatović.
Upravo iz tog iskustva rodila se ideja za Farseer. “Vidjeli su kako se to radi u velikim sustavima i koliko je cijeli proces spor, ručan i sklon pogreškama. Ideja je došla od njih, a onda smo se svi zajedno našli, počeli raditi prototipove, pokazivati ih korisnicima i testirati ima li to smisla. Tako smo došli do prvih korisnika”, kaže.
Excel kao usko grlo velikih sustava
Problem koji Farseer pokušava riješiti gotovo je univerzalan za velike kompanije. Financijsko planiranje – proces koji određuje kako će tvrtka poslovati u sljedećoj godini ili više njih – često se i dalje oslanja na Excel tablice i ručni rad.
“Većina velikih kompanija mora nekoliko puta godišnje napraviti financijski plan. To uključuje prihode, troškove, investicije i niz drugih elemenata. U praksi to znači da možda sto ljudi u jednoj firmi radi svoje dijelove plana u vlastitim Excel tablicama”, objašnjava Trbar. Ti se dokumenti zatim šalju e-mailom financijskom odjelu, gdje ih netko mora objediniti, provjeriti i ponovno vraćati na doradu.
“Ako nešto nije dobro, a gotovo uvijek nešto nije dobro, sve se vraća natrag. I taj proces traje mjesecima. Ljudi koji bi trebali strateški razmišljati o poslovanju zapravo troše vrijeme na copy-paste između tablica”, kaže.
Takav način rada nosi i niz drugih problema. “Dogodi se puno pogrešaka, podaci se izgube, brojevi se ne poklapaju. Na kraju financije naprave izvještaj za upravu, a uprava kaže da joj se brojke ne sviđaju i da želi drugačiji scenarij. I cijeli proces ide ponovno”, ilustrira u razgovoru koji vodimo u novim prostorima u Selskoj u koje se Farseer nedavno preselio.
Platforma koja automatizira planiranje
Farseer je pokušaj da se taj proces digitalizira i pojednostavi. “Mi smo napravili centraliziranu platformu u kojoj se velik dio tog procesa može napraviti gotovo jednim klikom”, kaže Mijatović.
Umjesto desetaka Excel tablica, svi sudionici procesa rade u jedinstvenom sustavu. “Korisnik, koji je često voditelj nekog odjela, kada otvori aplikaciju već dobije predložene brojeve za sljedeću godinu. On ih može prilagoditi, promijeniti nekoliko parametara i odobriti plan.”
Drugim riječima, umjesto ručnog prepisivanja podataka i dugotrajnih iteracija, proces planiranja postaje digitalan, centraliziran i transparentan. “Excel je odličan alat za osobni rad. Kad jedna osoba radi proračun, super funkcionira. Problem nastaje kada se Excel koristi za procese za koje nije namijenjen – procese u kojima sudjeluju stotine ljudi.”
U takvim situacijama, dodaju, kompanije vrlo brzo shvate da im treba drugačiji alat. “Često nam se javljaju i kažu – mi ovo više ne možemo raditi u Excelu, gubimo se.”
Prvi korisnici iz regije
Prvi klijenti Farseera stigli su iz regije. Među ranim korisnicima bili su, primjerice, Violeta u Bosni i Hercegovini, AKD u Hrvatskoj te Plinacro. Sve su to kompanije s kompleksnim organizacijama i velikim brojem ljudi uključenih u proces planiranja.
“Imali su isti problem – puno ljudi radi u tablicama, sve ide preko mailova i jednostavno žele optimizirati proces”, kaže Trbar.
Sam softver za sve korisnike ostaje isti, no implementacija uključuje detaljan proces prilagodbe modela poslovanja. “Naš tim analizira potrebe korisnika, izgradi financijski model koji odgovara toj kompaniji i zatim educira korisnike kako koristiti sustav.” Proces implementacije može trajati nekoliko mjeseci, a kako kažu, najkompleksniji projekti kod traju tri do četiri mjeseca.
Farseer svoj softver prodaje kroz licencni model. “Naplaćujemo licence po broju korisnika koji koriste sustav”, objašnjava Mijatović. Cijena ovisi o veličini organizacije, minimalni iznos godišnje licence cilja oko 50 tisuća eura, uz dodatni jednokratni trošak implementacije. Taj trošak, ovisno o složenosti projekta, može iznositi otprilike jednu i pol do dvije godišnje licence. Uz to, klijentima je na raspolaganju i stalna korisnička podrška. “Imamo support tim koji pomaže korisnicima ako zapnu ili imaju pitanja.”
Planiranje u svijetu neizvjesnosti
Interes za takva rješenja dodatno je porastao posljednjih godina, posebno nakon pandemije.
“Od Covida nadalje dogodio se veliki pomak u načinu razmišljanja ljudi u financijama”, kaže Trbara. Neizvjesnost na globalnim tržištima – od pandemije do ratova i poremećaja u opskrbnim lancima – natjerala je kompanije da planiraju više scenarija. “Danas najbolje kompanije rade planiranje kroz više različitih scenarija. Više se ne možete osloniti na jedan plan i reći – bit će kako bude pa u takvom okruženju brzina i fleksibilnost planiranja postaju ključni. Ako vam tržište iznenada nestane ili se promijene uvjeti poslovanja, plan koji ste radili mjesecima više nema smisla. Morate ga brzo promijeniti”, nadovezuje se Matej Trbara.
Tehnološki razvoj dodatno ubrzava promjene u industriji. “Zadnjih šest do devet mjeseci umjetna inteligencija potpuno je promijenila način na koji radimo”, napominje, dodajući da je produktivnost programera dramatično porasla i ono za što je prije trebao cijeli tim programera sada može napraviti jedna osoba.
No to ne znači da će tvrtke zapošljavati manje ljudi. “Često se dogodi suprotno. Ako jedan programer može napraviti puno više nego prije, onda je i njegova vrijednost puno veća.” AI se, dodaje, koristi i izvan samog programiranja – u konfiguraciji sustava, prodaji, marketingu i drugim dijelovima poslovanja.
Farseer danas zapošljava oko 45 ljudi i aktivno traži nove zaposlenike, posebno u prodaji i marketingu. No pronalazak iskusnih ljudi nije jednostavan. Ljudi s iskustvom u onome što Farseer radi ima jako malo i, kažu – “doslovno znamo imena svih takvih ljudi u regiji”. Zbog toga se sve više okreću zapadnoeuropskom tržištu rada i suradnji s “headhunterima”.
Zašto startupi trebaju rizični kapital
Razvoj tvrtke financiran je kroz nekoliko investicijskih rundi. Prva investicija bila je relativno skromna – oko 100 tisuća eura. Uložila je grupa investitora s iskustvom u financijama. Među njima je bio i Ivan Jurišić, koji je kasnije pokrenuo vlastiti fond, SQ Capital.
Ta sredstva bila su dovoljna za početak razvoja proizvoda i prve eksperimente s korisnicima. Sljedeći korak bila je tzv. seed runda, u kojoj je Farseer prikupio oko 1,5 milijuna dolara. Investitori su bili domaći fond SQ Capital i niz individualnih ulagača, a najnovija runda financiranja vrijedna 7,2 milijuna dolara uključila je i fond AYMO Ventures.
Zašto su se odlučili za venture capital, a ne za bankarske kredite? “Mi smo startup. Banke su jako nesklone riziku. Da biste dobili kredit, morate založiti imovinu. A mi je nemamo. Venture fondovi, s druge strane, upravo su namijenjeni kompanijama koje brzo rastu i preuzimaju veći rizik. Mi smo zadnje tri godine bili u minusu jer smo sav novac ulagali u rast. To je normalno za tvrtke poput nas”, kažu, napominjući da je, međutim, posljednjih nekoliko godina primjetno bolji ekosustav za startupe.
Fokus na Europu i Ameriku
Farseer je prve uspjehe ostvario u regiji – Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini gdje ga koriste najveće kompanije. No regionalno tržište ima svoje granice, ne samo po bazenu dostupne radne snage. “Došli smo do točke gdje smo praktički iscrpili najveće kompanije u regiji i moramo se širiti dalje.” Fokus je sada na zapadnoj Europi i Sjedinjenim Državama u koje kreće snažan iskorak zahvaljujući najnovijoj financijskoj injekciji.
Ciljaju na europske hubove poput Londona i Amsterdama, gdje se održavaju ključne financijske konferencije i gdje je koncentriran fintech ekosustav, a američko tržište također je visoko na listi prioriteta.
Pogled prema burzi
Kako im samo ime govori – gledaju daleko. Sve te aktivnosti dio su dugoročnog plana. Investicijski fondovi koji su uložili u Farseer imaju horizont ulaganja od otprilike deset godina u kojem očekuju značajan rast vrijednosti kompanije.
Što bi bio idealan scenarij njihovog izlaska? “Naš cilj je napraviti proizvod koji će postati globalni standard za financijsko planiranje”, kaže Mijatović.
Ako u tome uspiju, prirodni korak bio bi izlazak na burzu. “To nas vodi prema IPO-u. Realno gledano, ciljamo horizont od pet do deset godina”, kaže.
Drugim riječima, ambicija zagrebačkog startupa nije samo rasti, nego postati jedna od globalno relevantnih platformi za upravljanje financijama u velikim kompanijama. Ako se plan ostvari, Farseer bi za nekoliko godina mogao prijeći put od ideje nastale u pandemiji do javne kompanije na burzi. Tko zna, možda dobijemo još jednog hrvatskog – jednoroga.
