Dok se u Frankfurtu i Zagrebu pokušava proglasiti kraj ere visoke inflacije, podaci s terena i dubinska očitanja cijena usluga i hrane sugeriraju drukčiji scenarij. Uz tvrdokoran rast cijena usluga veći od sedam posto u Hrvatskoj i prijetnje novim energetskim nametima, pitanje nije je li inflacija pobijeđena, nego kada će njezini potisnuti pritisci ponovno izbiti na površinu.
Godišnja usporedba cijena pokazuje da u Hrvatskoj od četiri glavne komponente indeksa rastom cijena i dalje prednjače usluge, s međugodišnjim rastom od 7,2 posto. Energija je s 3,6 posto povećanja pretekla godišnji rast cijena hrane i pića (na tri posto), dok neprehrambeni industrijski proizvodi s u prosjeku gotovo stagnantnom razinom cijena najmanje pridonose trenutačnoj godišnjoj stopi inflacije od 3,4 posto, prema Državnom zavodu za statistiku (DZS).
Temeljna inflacija u eurozoni, isključujući troškove hrane i energije, neočekivano se smanjila na 2,2 posto, što je najniža razinu od listopada 2021. Pomno praćeni pokazatelj usluga usporio je na 3,2 posto.
Kada je predsjednica Europske središnje banke (ECB) Christine Lagarde krajem prošle godine u Frankfurtu oprezno sugerirala da je “najgore iza nas”, tržišta su to dočekala s olakšanjem. No, najnoviji podaci i projekcije stručnjaka za 2026. godinu sugeriraju da je proglašavanje pobjede nad inflacijom bilo, u najmanju ruku, preuranjeno. Danas, u ožujku 2026., dok se harmonizirani indeks potrošačkih cijena u eurozoni prividno smiruje, ispod površine ključa opasan koktel koji prijeti novim ciklusom nestabilnosti.
Početkom 2026. statističari su i u Hrvatskoj i na razini EU zabilježili ubrzanje inflacije, za 0,3 posto prema DZS-u i 0,1 posto prema Eurostatu. Slovačka je rekorder s godišnjom stopom od 4,2 posto, slijedi Hrvatska, dok se raspon među ostalim članicama kreće do oko jedan posto u Italiji i Finskoj. Susjedne države koje nisu članice EU imale su još veći kumulativni rast cijena, kao i zemlje koje nisu ušle u eurozonu. U odnosu na veći dio srednje i istočne Europe, Hrvatska je imala manju kumulativnu inflaciju. No, ostaje činjenica da Hrvatska ima drugu najvišu stopu inflacije u eurozoni i četvrtu najvišu u EU.
Srž problema na razini cijele EU je u tvrdokornoj inflaciji cijena usluga. Dok su cijene energije u siječnju 2026. potonule za četiri posto, usluge su i dalje na tvrdokornih 3,2 posto, otkrivaju podaci Eurostata objavljeni u veljači. Upravo bi taj sektor, koji čini gotovo polovicu košarice u eurozoni, mogao biti katalizator povratka inflacije u drugoj polovici 2026.
Problem je strukturne naravi. Rast nominalnih plaća u EU, koji je pratio pokušaje nadoknade kupovne moći iz prethodnih godina, sada se prelijeva u cijene frizera, restorana, IT usluga i transporta. ECB u svojim prosinačkim projekcijama priznaje da očekivana inflacija u ovoj godini djelomično odražava sporije popuštanje inflacije cijena usluga.
“Kratkoročno gledano, na razini europodručja ne očekujem nikakve cjenovne šokove, naprotiv, inflacija se smirila i pala ispod praga od ciljanih dva posto. To je prolazno, no nakon toga, kako će godina odmicati, ne očekujem niti ozbiljne prebačaje ciljanih dva posto iako, kao što naglašavate, cijene usluga ‘vuku’ inflaciju prema gore. To je povezano s oporavkom potražnje u cijelom europodručju, ali za sada stvari izgledaju održivo”, rekao nam je ekonomski analitičar Velimir Šonje na pitanje o izgledima za ponovno ubrzanje rasta cijena.
Šonje smatra da bi se problem inflacije mogao vratiti u dva scenarija. “Prvo, geopolitički šok cijena energenata, na primjer u slučaju napada SAD na Iran (što se dogodilo dan nakon našeg razgovora, op. a.). Drugo, brži oporavak ukupne potražnje u Europi, koji zasad ne očekujemo povrh ovog stabilnog oporavka po stopi od oko 1,5 posto na godinu. Ako bi pritisak potražnje bio jači, onda bi ECB reagirao podizanjem kamatnih stopa prema kraju godine, što je za sada izvan razmatranja”, smatra Šonje.
Gospodarstvo Europske unije još je uvijek na krhkom putu rasta. Iako je privatni sektor eurozone porastao osmi mjesec zaredom, “oporavak i dalje izgleda prilično slabo”, upozorava Cyrus de la Rubia, glavni ekonomist Hamburg Commercial Banka (HCOB). Ključni problem koji muči i Frankfurt i Zagreb nije više energija u svom primarnom obliku, već ono što ekonomisti nazivaju “ljepljivom” inflacijom – uslugama koje odbijaju pratiti silaznu putanju ostatka košarice.
Sektor usluga, koji obuhvaća gotovo polovicu košarice u eurozoni, postao je glavni kamen spoticanja za Europsku središnju banku. Dok su cijene energije u siječnju 2026. potonule za četiri posto, usluge su u eurozoni i dalje na tvrdokornih 3,2 posto. Bez šoka energenata potaknutog sukobima na Bliskom istoku, kalkuliralo se da upravo taj sektor mogao biti katalizator povratka inflacije u drugoj polovici 2026. godine.
U Hrvatskoj je situacija još dramatičnija. Inflacija u veljači ponovo je dobila zamah i vratila se na razinu iz studenog 2025., kada je iznosila 3,8 posto. Glavni pokretači rasta cijena opet su usluge koje su na godišnjoj razini poskupjele za 7,7 posto. Slijede energija s 4,3 posto godišnjeg rasta i hrana s 3,6 posto. Ministar financija Tomislav Ćorić izjavio je da će nastavak trenda rasta cijena usluga donijeti lošije rezultate u turističkoj sezoni, a da sukob na Bliskom istoku može uzrokovati rast cijena energenata koji može ponovo potaknuti inflaciju.
“Kretanje cijena usluga, posebice u dijelu smještaja odnosno ugostiteljstva, sigurno nije dobro i pozitivno za turističku sezonu koja nam predstoji. Trebamo biti svjesni činjenice da će nastavak ovog trenda definitivno donijeti loše rezultate, a to je ono što želimo izbjeći”, rekao je Ćorić ne pojašnjavajući kako Vlada planira izbjeći takav scenario.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, dok je ukupna inflacija u siječnju iznosila 3,4 posto, cijene usluga na godišnjoj razini porasle su za nevjerojatnih 7,2 posto. HNB u svojim analizama potvrđuje da usluge s 2,4 postotna boda najviše pridonose ukupnoj inflaciji potrošačkih cijena.
“U skladu s nadalje izraženim tekućim pritiscima na cijene usluga, zamah inflacije cijena usluga posljednja dva mjeseca iznosi oko osam posto, odnosno premašuje godišnju stopu rasta”, stoji u službenim bilješkama HNB-a. Brojka razotkriva surovu realnost: inflacija se u Hrvatskoj više ne uvozi putem skupih energenata, ona se sada generira iznutra. Razlog je jasan – snažan rast plaća i solidna domaća potražnja, uz poskupljenje administrativnih cijena poput najamnina.
Glavni generator inflacije promijenio se u odnosu na prijašnje godine. U prvom dijelu inflacijskog vala cijene energije gurale su ukupnu inflaciju, potom su primat preuzele cijene hrane, dok sada glavnu ulogu ima rast cijena usluga. Glavni ekonomist Zagrebačke banke Hrvoje Dolenec u razgovoru za Poslovni dnevnik upozorio je na specifičnost hrvatskog slučaja i dugoročni inflacijski jaz u odnosu na eurozonu.
“Taj jaz smo uvijek imali, i prije, samo sada je nešto izraženiji. U ‘normalnim’ uvjetima Hrvatska će gotovo sigurno imati trajni inflacijski diferencijal u odnosu na eurozonu. Glavni je razlog struktura cijena usluga. Cijene usluga u Hrvatskoj i dalje su znatno niže nego u eurozoni. Posljednji podaci koje imamo pokazuju da su na oko 70 posto razine onih u eurozoni. To je stalan izvor inflacijskog jaza jer se te cijene, kako konvergiramo europskom standardu, moraju postupno približavati”, rekao je Dolenec.
Pojašnjava da su primjerice, cijene robe su uglavnom izjednačene – hladnjak u Hrvatskoj i Njemačkoj košta slično. Ali cijene usluga nisu iste, primjerice dentalne usluge ili frizerske usluge. “Cijene usluga čine oko 30 posto indeksa potrošačkih cijena. Taj prostor za konvergenciju će se zatvarati godinama i zato ćemo vjerojatno i sljedećih desetak godina imati inflaciju nešto višu od prosjeka eurozone”, smatra Dolenec.
Druga bolna točka u Hrvatskoj je hrana. Iako se na globalnim tržištima cijene sirovina smiruju, hrvatski potrošači i dalje zbrajaju gubitke. Inflacija hrane, pića i duhana u siječnju je iznosila tri posto, no to je tek vrh ledene sante strukturnih poremećaja. Hrvatska poljoprivreda suočena je s alarmantnim jazom između nominalnog rasta i realnog pada proizvodnje.
Goran Buturac s Ekonomskog instituta, Zagreb ističe kako je statistika zapravo opsjena. “Statistika je neumoljiva i razotkriva opsjenu rasta. U posljednjem desetljeću nominalna vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj porasla je za 40 posto, no taj je rast tek ‘fasada’ izgrađena na inflaciji. Realna proizvodnja u istom je razdoblju zapravo pala za 10 posto. Ovaj jaz zorno pokazuje da se vrijednost povećavala isključivo zbog rasta cijena, a ne zato što smo proizveli više. Hrvatska danas troši znatno više hrane nego što je u stanju proizvesti, a taj je jaz u 2024. dosegnuo nevjerojatnu 2,1 milijardu eura u korist potrošnje”, kaže Buturac.
Dok agrarno razvijene zemlje, poput Nizozemske, izvoze 7,6 puta više hrane po stanovniku, Hrvatska se bori s efikasnošću koja je na dnu EU, dok smo po udaru na standard građana u samom vrhu. Analiza proizvođačkih cijena u razdoblju 2020. – 2024. otkriva prave pobjednike inflacije. Najveći cjenovni skok zabilježen je kod ovaca i koza (80 posto), dok su jaja poskupjela za 76 posto. Ni povrće nije ostalo pošteđeno – cijena krumpira skočila je za 81,4 posto, kupusa za 79 posto, a luka za 73 posto. Zanimljivo je da su najmanja povećanja zabilježena kod žitarica (25 posto) i cvijeća, dok su cijene ukupnih inputa u poljoprivredi u prosjeku rasle za 35 posto, izravno gurajući cijene finalnih proizvoda prema gore.
Hrvatska se po rastu proizvođačkih cijena poljoprivrednih dobara od 40 posto u razdoblju 2020.- 2025. smjestila iznad prosjeka EU. No najveći dio tog cjenovnog rasta dogodio u posljednjih nekoliko godina. “To govori u prilog o ubrzavanju dinamike rasta cijena”, napominje Buturac dodavši kao je proizvodnja jaja npr. poskupila za 76 posto, krumpira 67 posto, voća 53 posto, a povrća za 50 posto.
Konzultantica za poljoprivredno-prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić nudi tračak optimizma, ističući da su krajem 2025. cijene hrane i bezalkoholnih pića na policama trgovina počele rasti sporije od ukupne inflacije. U prosincu 2025. hrana je rasla 2,8 posto u odnosu na prosinac 2024., dok je opća inflacija bila 3,3 posto. Cijene hrane i bezalkoholnih pića u 2025. rasle po visokoj stopi od 5,1 posto. Ista situacija se nastavila i u siječnju 2026. kada su prema prvoj procjeni DZS-a cijene hrane rasle po stopi tri posto, niže od ukupne inflacije od 3,4 posto.
“Značajan rast cijene lani bio je prisutan u nekim kategorijama hrane kao meso gotovo 10 posto, posebno junetina i teletine gdje je rast na godišnjem nivou gotovo 25 posto, ribe, maslinova ulje i vina gdje je rast viši od EU prosjeka, ali u svim ostalim kategorijama hrane od mliječnih proizvoda, jaja, voće, povrća, ulja cijene na godišnjoj razini na kraju prošle godine su rasle po nižim stopama nego prosječno u EU”, kaže Blažić. Dodaje da je u prosincu harmonizirani indeks potrošačkih cijena hrane u Hrvatskoj izjednačen s istim indeksom na nivou EU. To se nije dogodilo još od polovice 2024. od kada su cijene hrana stalno rasle znatno dinamičnije od prosjeka EU. U 2026. se očekuje daljnje smirivanje na razinu rasta od 2,4 do 2,6 posto.
“Hrvatska ima izraženije inflacijske pritiske zbog puno snažnijeg oporavka potražnje plaća i potražnje od europskog prosjeka. Kod nas usluge pritišću na razini godišnje stope oko pet posto, no hrana se smiruje. Iako, sada ćemo imati dva, tri mjeseca s godišnjom stopom opet iznad dva posto jer smo u isto vrijeme prošle godine nakon bojkota i zamrzavanja dijela cijena imali kratki pad”, kaže Šonje.
Međutim, fundamentalno inflacija u Hrvatskoj, iako ostaje znatno iznad prosjeka europodručja, ipak postupno usporava, napominje Šonje koji očekuje da će se inflacija u nas ove godine kretati u rasponu između 2,5 i tri posto.
Europske cijene energije početkom godine su snažno pale (u siječnju je pad iznosio četiri posto), imale su snažan negativni doprinos na kretanje ukupne inflacije, što je privremeno zamaskiralo stvarne pritiske u domaćoj ekonomiji. Iako se čini da energija djeluje deflatorno, taj bi se trend mogao brzo preokrenuti.
Predsjednica EK Ursula von der Leyen pred ožujski sastanak o energetici izjavila je kako se energetski intenzivni sektori suočavaju s “visokim i nestabilnim” cijenama, između ostalog zbog visokih cijena plina. Kao dobru vijest navodi činjenicu da EU ima potencijal smanjiti troškove ubrzanjem ulaganja u obnovljive izvore i prijenosnu mrežu. Hrvatska je i u ovom segmentu u nepovoljnoj situaciji nego većina ostalih članica EU. Domaće tvrtke plaćaju oko 18 posto višu cijenu električne energije od prosjeka EU-a, odnosno 23 posto više od zemalja srednje i istočne Europe. Glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić podsjeća da električna energija čini gotovo 26 posto finalne potrošnje energenata i drugi je najvažniji energent nakon plina.
Već krajem 2026. godine horizont kvari novi regulatorni oblak – uvođenje sustava ETS 2 (Emission Trading System 2). Prema procjenama ECB-a implementacija ovog sustava na cestovni promet i grijanje dodat će barem 0,2 postotna boda na ukupnu inflaciju. To znači da čak i ako “pobijedimo” inflaciju usluga, energija bi ponovno mogla postati uteg, dijelom zbog geopolitičkih sukoba, a dijelom troškova dekarbonizacije.
U takvom okruženju, monetarna politika nalazi se pred zidom. Lorenzo Codogno, glavni ekonomist Macro Advisorsa, upozorava na rizike eskalacije geopolitičkih tenzija i više stope inflacije od očekivanih. “I dalje vidim mali rizik od pada referentnih kamatnih stopa u kratkom roku te određeni rizik rasta u srednjem roku. Ipak, osnovni scenarij ostaje isti: bez promjena u 2026. i 2027. uz visoko postavljenu ljestvicu za bilo kakvu akciju. ECB ostaje u ‘povoljnoj poziciji’, no njezini govornici postat će suzdržaniji usred globalne neizvjesnosti”, izjavio je Codogno.
Dodatni uteg predstavlja čvrsti euro koji, u kombinaciji s intenzivnijom konkurencijom iz Kine i novim carinskim prijetnjama, dodatno pogoršava neizvjesnost. Inflacija u eurozoni riskira pad ispod ciljane razine zbog rasta zajedničke valute. ECB nije mijenjao kamatne stope od lipnja 2025., no u međuvremenu je zbog politike Feda i novih carinskih prijetnji SAD-a euro značajno ojačao u odnosu na dolar.
Guverner Francuske banke Francois Villeroy de Galhau i član ECB-a rekao je da je euro “jedan od čimbenika koji će voditi našu monetarnu politiku”, dok je čelnik austrijske središnje banke Martin Kocher izjavio da će se valuta pomno pratiti zbog dodatnih dobitaka.
Za hrvatskog poduzetnika i građanina, statističko usporavanje ukupne inflacije na 3,4 posto ili 3,6 posto slaba je utjeha. Činjenica je da su cijene u protekle tri godine kumulativno porasle za više od 25 posto. Tržište rada ostaje napeto, a pritisak na rast plaća, koji HNB za 2026. predviđa na razini od oko 4,5 posto, drži jedinične troškove rada visokima.
Ne otvori li sukob na Bliskom istoku vrata u novu energetsku krizu, a u trenutku pisanja ovog teksta sve je neizvjesno, ulazimo u fazu “duge i ravne” inflacije. Više nema dramatičnih dvoznamenkastih skokova, ali ni brzog povratka u sigurnu luku niskih cijena. Hrvatska će, kao turistička zemlja snažno ovisna o uslugama, i dalje trpjeti veći pritisak od prosjeka eurozone. Kako zaključuje Šonje, taj prostor za konvergenciju cijena usluga zatvarat će se godinama, što znači da je inflacija postala naša nova, skuplja normalnost. Ova godina po svemu sudeći neće biti godina pobjede, već godina bolnog triježnjenja u labirintu iz kojeg nema brzog izlaza.
