Dok se prašina s crvenog tepiha još sliježe nakon nedjeljne dodjele Oscara, a pobjednici slave trijumf tradicionalnog filmskog umijeća, u pozadini holivudskog blještavila odvija se tiha, ali nepovratna revolucija. Zlatni su kipići uručeni kao priznanje ljudskoj kreativnosti i zanatu, no najnovije izvješće McKinseyja iz siječnja 2026. podsjeća da bi iduća desetljeća mogla slaviti sasvim drukčije laureate.

Kontekst u kojem AI stupa na scenu nimalo nije idiličan. Globalna videoindustrija suočena je s fragmentacijom pažnje bez presedana. Procjene pokazuju da je u SAD-u dnevno gledanje klasične televizije između 2022. i 2024. padalo oko četiri posto godišnje, dok su streaming servisi rasli oko 13 posto, a platforme za društveni video čak 14 posto godišnje.

Identifikacija lokacija i rekvizita

McKinsey procjenjuje da bi se izdvajanja za originalni sadržaj u SAD-u mogla smanjivati oko dva posto godišnje, dok se kapital preusmjerava prema sportskim pravima i licenciranom programu. Kako bi preživjela razdoblje stagnacije ulaganja, kreativna industrija traži rješenje u tehnološkoj efikasnosti, ističu analitičari.

Rani eksperimenti s alatima umjetne inteligencije već pokazuju mjerljive pomake u produktivnosti, koja je u određenim fazama porasla za pet do 10 posto. Najveći napredak vidljiv je u fazi pretprodukcije, tehnički manje zahtjevnoj, ali logistički presudnoj. AI već omogućuje precizne raščlambe scenarija, automatsku identifikaciju lokacija i rekvizita te skraćivanje vremena pripreme snimanja.

U fizičkoj produkciji usvajanje AI tehnologije je sporije, no vizija je jasna: virtualna rekreacija lokacija mogla bi zamijeniti višemjesečne blokade gradskih ulica zbog snimanja potjera. U postprodukciji se AI najbrže udomaćio u sinkronizaciji i lokalizaciji sadržaja te u automatiziranom izdvajanju isječaka i pretraživanju arhiva, čime se otvaraju globalna tržišta uz minimalne dodatne troškove.

Analitičari predviđaju tri moguća ishoda koji će odrediti pobjednike i gubitnike u narednom desetljeću. Prvi scenarij predviđa optimizaciju postojećih procesa, pri čemu bi do 2030. oko 10 milijardi dolara potrošnje na originalni sadržaj u SAD-u moglo biti pod izravnim utjecajem AI alata. Povijest nas uči da u ovakvim pomacima najveći dio profita zadržavaju distributeri, a ne nužno sami kreativci. Drugi scenarij donosi široku demokratizaciju sadržaja.

Ako AI omogući manjim studijima i pojedincima da stvaraju profesionalan sadržaj uz neusporedivo niže troškove, tržišna utakmica postaje nemilosrdna. McKinsey računa da bi već pomak od oko pet posto sati gledanja s tradicionalne TV i filmova prema otvorenim video platformama mogao smanjiti prihode klasične distribucije za oko 13,2 milijarde dolara, pri čemu bi samo dio bio nadoknađen rastom prihoda na otvorenim platformama.

Inovativna platforma

Hrvatska želi više gostiju visoke platežne moći

ključni rokovi

Bez licence nema poslovanja: Novi rokovi za kripto tvrtke u Hrvatskoj

Konačno, treći i najradikalniji scenarij je hiper personalizacija u kojoj korisnici sami generiraju interaktivne priče, što bi moglo dovesti do preraspodjele od 60 milijardi dolara godišnjeg prihoda unutar samo pet godina.

Redefinirati poslovne modele

Nijedna rasprava o AI-ju ne može zaobići pitanje intelektualnog vlasništva, što je bila i jedna od tema razgovora u Dolby Theatreu. Studiji i sindikati upozoravaju na opasnost od deepfake tehnologije i neovlaštenog treniranja modela na postojećim autorskim djelima. Osim pravnih vakuuma, tu su i operativni rizici poput algoritamskih pristranosti u castingu ili marketingu, što zahtijeva stalan i beskompromisan ljudski nadzor.

Umjetna inteligencija u filmskoj industriji zahtijevat će mnogo više od puke implementacije novog softvera. Veliki studiji svjesni su da moraju temeljito redefinirati poslovne modele, pokazuje McKinseyjevo istraživanje. Uspjeh u novoj eri neće ovisiti samo o tehnološkoj snazi, nego o sposobnosti industrije da ugradi inovaciju, a da pritom ne žrtvuje integritet kreativnog procesa.