Nakon što je Volkswagen objavio da se operativna dobit prepolovila i najavio ukidanje pedeset tisuća radnih mjesta do 2030. godine, raspoloženje u glavnoj tvornici u Wolfsburgu palo je na najnižu razinu. Radnici strahuju za svoju budućnost, a mnogi se više ničem ne nadaju.

NOVČANA POMOĆ

Dijelu građana kreće isplata jednokratne naknade od 80 eura, evo gdje i kada

Mnogi zaposlenici njemačkog automobilskog giganta već su se pomirili s neizbježnim što je zaključak Bildova reportera koji je samo s rijetkima uspio razgovarati ispred tvornice, kad su jedni odlazili kući, a drugi dolazili na poslijepodnevnu smjenu.

Samo je nekoliko radnika bilo raspoloženo za razgovor. Na pitanje o atmosferi u proizvodnji, jedan stariji muškarac u VW jakni samo je odmahnuo rukom i dobacio: “Ne bih se u to miješao, to je opasna stvar. Ali mogu vam reći da je raspoloženje loše.”

Iako su reporteri u početku dobivali samo rijetke i šture komentare, jedan je radnik sažeo cjelokupnu situaciju u jednoj rečenici.

“Firma propada i sve ide kvragu”, promrmljao je u prolazu. Zatim je nastavio hodati smijući se, što je bio njegov način da iskaže crni humor koji vlada među radnicima suočenima s neizvjesnom sudbinom.

Liane A. (47) radi u Volkswagenu od 1994. godine u odjelu za komisioniranje u logistici i svjesna je da će vjerojatno biti pogođena najavljenim otkazima.

“Ne mogu to promijeniti, ako tako bude, morat ću si potražiti novi posao”, kaže pragmatično. Odbila se fotografirati uz objašnjenje: “Još uvijek otplaćujem kuću.”

Naglašava kako je atmosfera loša već duže vrijeme, a ne samo od jutrošnje objave novih katastrofalnih brojki. “Ovdje je tako još od dizelske krize”, tvrdi Liane.

Sara iz Dalekovoda ruši predrasude

Sve više žena ulazi u sektor koji je donedavno bio zatvoren za njih

važnije nego ikad prije

Jedna vještina sve više odlučuje o financijskoj stabilnosti građana

Njezin je dojam da se sve ovo događa s namjerom. “Imam osjećaj da se tvrtka namjerno uništava. Jeftinije je proizvoditi u inozemstvu”, zaključuje ogorčeno. Kaže kako su nekada ljudi bili ponosni što rade za VW, no ta su vremena davno prošla.

“Danas me je sram reći gdje radim. Čovjek je sretan samo zato što uopće ima posao”, iskrena je Liane.

Tvrdi da mnogi dolaze na posao isključivo zbog novca, što je velika promjena u odnosu na prošlost.

“Neki sada samo čekaju svoje sporazumne raskide ugovora”, dodaje, ističući da se kriza osjeti i na najmanjim stvarima: “Puno toga više jednostavno ne funkcionira kako treba.”

I drugi zaposlenici reagiraju s gorkom ironijom. “Raspoloženje je sjajno”, dobacuju sarkastično.

Ipak, jedan od radnika odlučno se suprotstavio pesimistima. Lars Rose (56), koji u VW-u radi već 31 godinu, ima drugačiji pogled na situaciju.

Svoj trenutačni posao naziva “pripremom za mirovinu” i optimistično poručuje: “Drugi u ovakvoj situaciji bankrotiraju, poput Stellantisa, oni posluju s minusom. Mi u VW-u barem ostvarujemo dobit, a problemi dolaze od Porschea.”

Iako priznaje da postoji nemir u proizvodnji, smatra da je cjelokupna godina bolja od očekivane. “Mislim da smo na dobrom putu”, zaključuje Lars, čiji je sin u međuvremenu također počeo raditi u istoj tvornici.