Svjetski ekonomski forum godinama unatrag pozornica je za odabrane. Mali u Davosu većinom slušaju, tu i tamo budu pripušteni za neki veći stol, dok veliki govore. I njih zaista slušaju. Ove godine svi su pogledi bili uprti u američkog predsjednika Donalda Trumpa. Njegov govor održan u srijedu bio je jedan od onih koje bismo obično nazivali “povijesnima”, no takva je etiketa u ovom slučaju pogrešna. Jer, povijesti kao da nema, iz nje nismo ništa naučili. Nešto novo rađa se pred našim očima.
Ne znamo što je to, možda će jednog lijepog dana ponovo međunarodni odnosi biti uravnoteženi. No, današnja perspektiva je pomalo mutna, a osjećaj – mučan. Nema koga Trump u jednosatnom govoru nije “očešao”. Sve njegove dobro poznate mete bile su na dnevnom redu. Nije tu bilo iznenađenja u kontekstu sadržaja, čak niti forme – iako je forma ono što doista najviše plaši. Jer, ako najvažniji svjetski lideri razgovaraju na način kako to vidimo posljednjih dana, znamo da su odnosi čak i među onima koji bi trebali biti saveznici – dotaknuli dno.
Što god Trump rekao u govoru, a rekao je previše i na pogrešan način, još je više (posebno o sebi) rekao u objavi na društvenim mrežama nakon samog govora. Naime, objavio je izmijenjenu fotografiju karte Sjedinjenih Država na kojoj su Kanada, Grenland, Venezuela i Kuba prikazani kao dio američkog teritorija. To bi ipak trebalo shvatiti kao lošu šalu jer je nedugo prije toga u govoru odbacio mogućnost uporabe sile na Grenlandu. Europski čelnici, barem neki od njih, kao da bi željeli zauzeti neki čvrst stav prema Trumpu, ali nemaju snage za to.
Čak su francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Friedrich Merz, iako nevoljko, spomenuli mogućnost uvođenja uzvratnih trgovinskih sankcija na američki uvoz. No iako bi takav pristup možda, barem teoretski, mogao dovesti do američkog povlačenja, istodobno predstavlja i igranje s vatrom. Zapadna obrana i sigurnost i dalje su u velikoj mjeri ovisne o Sjedinjenim Državama, i to je najveća kočnica u odnosima s Trumpom.
Bilo da je riječ o tome da SAD osigurava najveći dio povjerljivih obavještajnih podataka u okviru saveza Five Eyes, koji okuplja SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanadu, Australiju i Novi Zeland, ili o servisiranju i održavanju britanskih projektila Trident koji nose nuklearno odvraćanje Ujedinjenog Kraljevstva, američka uloga ostaje gotovo nezamjenjiva za sigurnost Ujedinjenog Kraljevstva i NATO-a.
I kad već Europa nema ozbiljnog državnika, malo svjetla u tunelu upalio je govor kanadskog premijera Carneya koji se publici u Davosu obratio u utorak. Kanadski premijer rekao je da se “stari poredak neće vratiti” i pozvao je kolege iz tzv. srednjih sila da se ujedine. “Srednje sile moraju djelovati zajedno jer ako nismo za stolom, onda smo na jelovniku”, rekao je Carney, dodajući da vjeruje da moćne nacije koriste ekonomsku prisilu kako bi dobile ono što žele.
Srednje sile, poput Kanade, Australije, Argentine, Južne Koreje i Brazila, nacije su koje i dalje imaju veliki utjecaj u globalnoj politici, iako su im gospodarstva manja. U svom govoru Carney je rekao da je svijet “usred raspada, a ne tranzicije”. “Velike sile su počele koristiti ekonomsku integraciju kao oružje, tarife kao polugu, financijsku infrastrukturu kao prisilu, lance opskrbe kao ranjivosti koje treba iskoristiti”, rekao je.
Zaključio da je “Kanada bila među prvima koja je čula poziv na buđenje” da geografija i povijesni savezi više ne jamče sigurnost ili prosperitet. To bi bio i sažetak svega što se događalo na međunarodnoj sceni u posljednjih godinu dana…
