EN DE
Poslovni vikend
Recenzije

U (epi)centrima svjetske moći – šest knjiga koje jasno rasvjetljavaju novu eru geopolitičke prevlasti

Čipovi kao bojno polje: Financial Times nagrađuje priče o Nvidijinu usponu i Huaweijevu izazovu.

Autor: Domagoj Puljizović
22. siječanj 2026. u 22:00
O počecima i usponu Nvidije, svjetskog tehnološkog lidera, te karijernom putu vizionara i izvršnog direktora kompanije Jensena Huanga piše istraživački novinar Stephen Witt - CEO Jensen Huang/Reuters

Globalna utrka u razvoju umjetne inteligencije (AI), žestoke geopolitičke trzavice i tržišna rivalstva diljem svijeta u godini za nama autorima biznis štiva pružili su obilje inspiracije. Ugledni Financial Times (FT) i lani je, već 21. put, najbolje među njima ovjenčao Nagradom za poslovnu knjigu godine. U redakciju FT-a pristiglo je više od 500 konkurentskih naslova pa stručnom žiriju, na čelu s novinarskim veteranom Andrewom Hillom, odabir najboljeg nije pao lako.

Nagradu za knjigu “The Thinking Machine” (Misleći stroj), u kojoj na 272 stranice prikazuje uspon Nvidije, tvrtke u epicentru AI revolucije, te karijerni put vizionara i izvršnog direktora kompanije Jensena Huanga, ponio je istraživački novinar Stephen Witt. Uz pobjednika, u uži izbor ušlo je još pet autora, a među njima i Eva Dou, istaknuto pero Washington Posta.

Njezina knjiga “House of Huawei: The Secret History of China’s Most Powerful Company” (Dinastija Huawei: Tajna povijest najmoćnije kineske kompanije) rasvjetljava uspon kineskog tehnološkog diva koji je u posljednja dva desetljeća ostvario značajan prodor na globalnom tržištu telekomunikacija. Sve što je napisala, Dou je temeljito potkrijepila intervjuima i opsežnom arhivskom građom. Prema ocjeni FT-a, riječ je o najpotpunijem literarnom uvidu u zakulisje Huaweija, iako su pojedini segmenti priče još uvijek zaogrnuti velom tajne.

‘Uska grla’ donosi uvid u to kako američka vlada koristi moć Wall Streeta, Silicijske doline i velikih naftnih kompanija protiv svojih neprijatelja.

Iza kulisa

Aktualnost teme ne iznenađuje. U proteklih pet godina Huawei je postao važan pijun u odnosima Kine i Zapada – zapadne zemlje pod pritiskom su da odustanu od uporabe njegove tehnologije zbog straha od špijunaže, dok se Peking tome snažno opire. O tvrtki kruže različite glasine – da je tijesno povezana s Komunističkom partijom Kine, da njezin osnivač Ren Zhengfei svoj uspjeh duguje vojnim i obavještajnim kontaktima. Huawei pak sve demantira.

Kontroverze na stranu, Dou čitateljima nudi fascinantnu priču u kojoj se isprepliću geopolitika, ekonomija i poslovni uspjeh. Oni koji traže menadžersku inspiraciju dobit će uvid u to kako je tvrtka sa sjedištem u Shenzenu od “nule” izrasla u globalnog igrača. Huaweijev je recept već tada bio očit – sistemski angažirati zapadne konzultante i inženjere, iscrpiti znanje i iskustvo sa Zapada, a onda na toj osnovi izgraditi vlastitu moć i prepoznatljiv brend, tumači Hill.

Naslovom “Chokepoints: How the Global Economy Became a Weapon of War” (Uska grla: Kako je globalno gospodarstvo postalo oružje) autor Edward Fishman, nekadašnji visok dužnosnik u administraciji Baracka Obame i stručnjak za sankcije, zadire duboko u svjetske centre moći kako bi otkrio neispričanu povijest američke vanjske politike u posljednjih 20 godina.

Dok su Vladimir Putin, Xi Jinping i ajatolah Ali Hamenei stvarali kaos na svjetskoj pozornici, utjecajni akteri unutar američke vlade razvijali su moćan arsenal ekonomskog oružja, na koji su se onda američki predsjednici oslanjali u slučaju ugroze nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država. Fishman publici pruža uvid u to kako američka vlada koristi moć Wall Streeta, Silicijske doline i velikih naftnih kompanija protiv svojih neprijatelja. U središtu njegove priče nalaze se diplomati, pravnici i financijski stručnjaci koji stoje iza ekonomskih ratova s Rusijom, Kinom i Iranom. Štoviše, knjigu počinje pripoviješću o Bosporu, o ratu između Atene i Sparte u 5. stoljeću prije Krista, da bi podsjetio kako kontrola nad strateškim “uskim grlima” seže duboko u prošlost.

Danas su to američki dolar, napredni mikročipovi i rijetki minerali – temelj geopolitičke moći 21. stoljeća, a sve rezultira preslagivanjem svjetskog poretka obilježenog nadmetanjem u naoružanju među velikim silama i rastakanjem globalnog gospodarstva. U knjizi Fishman oslikava kako je Amerika razvila novi, oštar stil ekonomskog ratovanja – i kako to mijenja svijet.

Carl Benedikt Frey, švedski akademik koji proučava povijest i budućnost tehnologije, prošle je godine pozornost čitatelja privukao knjigom How Progress Ends: Technology, Innovation, and the Fate Nations (Kako napredak prestaje: Tehnologija, inovacija i sudbina naroda). U njoj preispituje ideju o neizbježnosti tehnološkog i ekonomskog napretka, analizirajući prijelomne trenutke drevnih i modernih civilizacija – od izuma parnog stroja do AI-ja i pritom otkriva ponavljajući obrazac: decentralizacija potiče inovacije, birokracija ih širi, no kada institucije ne uspiju uskladiti to dvoje, slijedi stagnacija. Primjerice, Kina je za vrijeme dinastije Song bila inventivna velesila dok nije zapela u pretjeranoj birokratizaciji i izgubila razvojni zamah.

Lekcija ‘velikima’

Sličnu sudbinu doživjele su Nizozemska Republika, viktorijanska Britanija, Japan nakon brzog rasta, pa i Sovjetski Savez. Kroz tisućljetnu povijest Frey dokazuje – društva koja ne pronađu ravnotežu između organizacijskih okvira i inovativnog duha bivaju osuđena na propast. Sve što je iznio u knjizi može poslužiti kao lekcija suvremenom SAD-u, Kini, ali i Europi. Frey čitatelju ne nudi jednostavan recept za prevladavanje kriza, no tjera ga da optimizira putanju kojom se odlučio kretati, dok još ima vremena za intervenciju.

Ezra Klein i Derek Thompson u knjizi “Abundance: How We Build a Better Future” (Obilje: Kako gradimo bolju budućnost) upozoravaju na opasnost koja prijeti Americi u slučaju da se nastavi zapetljavati u birokratske i regulatorne mehanizme. Taj je naslov najistaknutiji među šestorkom s užeg FT-ova popisa, u prvom redu zbog Kleina, cijenjenoga političkog komentatora i kolumnista New York Timesa, ali i zbog opsežne medijske recepcije djela. Njegovi autori tvrde da slojevito dodavanje propisa i zakona sustavno koči prosperitet, rast i inovacije koje su nekada bile temelj američkog napretka. Posebno intrigira činjenica da kritika regulatornog sustava ne dolazi s desnice, već iz samih redova umjerene ljevice. Poruka Kleina i Thompsona je jasna: postoji put prema progresivnoj budućnosti koji istodobno može poticati ekonomski prosperitet.

Kritiziraju i aktualnu vlast koja je izgubila sposobnost poticanja inovacija, upozoravajući da Kina danas uspješnije čini upravo ono što Amerika zanemaruje: potiče inovacije i industrijsku proizvodnju. Gubitak konkurentnosti i industrijske moći Trumpova administracija pokušava riješiti maljem – carinama i zaštitničkim mjerama – rješenjima koja autori smatraju neadekvatnima. Kleinova i Thompsonova knjiga artikulira duboko ukorijenjen strah Amerikanaca od zaostajanja i pokušava se s njim polemično suočiti. No, kako je primijetila recenzentica koja je bila dio Bidenove administracije, neki od predloženih koraka već su pokušani, dok istodobno postoje i dublje strukturne sile koje oblikuju američko gospodarstvo. Stoga, unatoč vrijednoj dijagnozi, terapija koju autori predlažu možda zvuči pomalo nerealno optimistično, smatra Hill.

U knjizi “Breakneck: China’s Quest to Engineer the Future” (Vrtoglava brzina: Kineska potraga za oblikovanjem budućnosti), ekonomski analitičar Dan Wang nudi provokativnu analizu sukoba dviju ekonomskih filozofija: Kine kao ekonomije inženjera i Amerike kao ekonomije kojom dominiraju pravnici. Wangova središnja teza rezonira s temama iz knjige Kleina i Thompsona – i on tvrdi da se Amerika zaplela u regulatorno-pravnoj mreži, dok Kina svoju budućnost gradi zahvaljujući inženjerskoj ambiciji. Autor uvjerljivo ilustrira tu razliku, ističući kako su mnogi vodeći kineski dužnosnici po obrazovanju inženjeri – što je posljedica sustava u kojem je taj studij dugo bilo najsigurniji put napredovanja, neutralan i ideološki neopterećen, za razliku od “skliskih” područja poput politologije ili povijesti.

No, Wangova analiza daleko je sofisticiranija od jednostavne prognoze kineske pobjede nad SAD-om. On upozorava da Kina riskira potkopati vlastite prednosti kroz pretjerani društveni inženjering, nadzor građana i kontrolu političkih uvjerenja, što bi moglo zagušiti upravo onu inovativnost koja joj daje prednost. Kao potencijalne kočnice kineske dinamike Wang navodi i drakonske pandemijske mjere koje su u Kini na snazi ostale još dugo nakon što ih je ostatak svijeta ukinuo te “politiku jednog djeteta”. Njegov zaključak je uravnotežen: Kini je potrebna doza američkog poštovanja prema slobodi političkog izražavanja, dok Americi hitno treba mnogo kineske inženjerske ambicije. Obje zemlje, upozorava Wang, riskiraju uništiti najbolje u sebi ako pretjeraju – Kina s kontrolom i nadzorom, Amerika s regulacijom i birokratizacijom. Wang ovaj geopolitički dvoboj uokviruje kao bitku kultura koliko i ekonomskih sustava.

Naposljetku, FT-ov laureat Witt u knjizi “The Thinking Machine: Jensen Huang, Nvidia, and the World’s Most Coveted Microchip” (Misleći stroj: Jensen Huang, Nvidia i najtraženiji mikročip na svijetu), donosi “biografiju” najvrjednije kompanije na svijetu – Nvidije. Witt, čija je knjiga How Music Got Free (Kako se glazba oslobodila) – o izumu MP3 formata i pirateriji koja je transformirala glazbenu industriju – uvrštena na uži popis za FT-ovu prestižnu nagradu 2015., ovdje briljantno istražuje uspon Nvidije kroz prizmu njezina karizmatičnog i nemilosrdno ambicioznog osnivača Jensena Huanga. Slično kao što “House of Huawei” portretira gospodina Rena, “The Thinking Machine” usredotočen je na Huangovu viziju, snagu volje i ekscentričnost. Portret je to čovjeka koji je nekoć bio prvak u stolnom tenisu, a danas vodi tvrtku čiji čipovi pokreću AI revoluciju.

‘Misleći stroj’ ključ je za razumijevanje ekonomskoga i geopolitičkog rivalstva koje će definirati naše stoljeće.

Temeljna pitanja

Wittova naracija osvjetljava izvanredan splet okolnosti – kombinaciju Huangove upornosti i sreće – koji je Nvidiji omogućio da “zajaši” na valu razvoja umjetne inteligencije. Nvidijini mikročipovi izvorno su bili dizajnirani za gaming, daleko od akademskih laboratorija koji su razvijali AI. Povezivanjem tih čipova u goleme mreže otvorile su se, međutim, potpuno nove mogućnosti.

Nagrađeni autor ne nudi samo tehnološku priču – knjigu utemeljuje u geopolitičkoj stvarnosti koja postaje sve složenija. Nvidijina dominacija na tržištu čipova nužnih za trening AI modela pretvara je u žarište američko-kineskih napetosti. Smije li Nvidia isporučivati najnaprednije čipove kineskim kupcima? Hoće li Kina omogućiti pristup rijetkim zemnim metalima bez kojih nema proizvodnje? Ta pitanja nadilaze poslovne kalkulacije – o odgovorima na njih ovisi budući globalni ekonomski prosperitet i mir. “The Thinking Machine” stoga nije samo biografija tvrtke ili njezina osnivača, ona je ključ za razumijevanje ekonomskog i geopolitičkog rivalstva koje će definirati naše stoljeće.

Autor: Domagoj Puljizović
22. siječanj 2026. u 22:00
Podijeli članak —

New Report

Close