S jednim priznanjem za doprinos sigurnosti cestovnog prometa ispratila sam 2025. godinu, s drugim sam pozdravila ovu. Emisija TV Automagazin dodijelila mi je posebno priznanje, a u prvim minutama ove godine pristigla je vijest da je ekspertni tim Prometni stručnjaci, sastavljen od autoriteta iz područja cestovnog prometa i tehnike motornih vozila, mojoj Prometnoj abecedi dodijelio Zlatnu plaketu. Oba priznanja dobila sam za projekt rane prometne edukacije djece i njihovih roditelja.
Posebna izdanja
Cilj je Prometne abecede kroz igru i crtanje pomoći najmlađima da usvoje osnovna prometna pravila koja čuvaju živote. Projekt obuhvaća prometnu bojanku za djecu predškolske dobi, priručnik za školarce “Vodič za superpješake”, interaktivne prometne radionice te edukativni portal sa savjetima za roditelje – kako, kada i što djeci reći o prometu. Na www.prometna-abeceda.hr dostupni su besplatni radni listovi za djecu, gotovo cijeli paket listova po kojima na radionicama radim s djecom u dobi od 5 do 11 godina. Izostavljeni su oni koji ipak zahtijevaju veći angažman edukatora, budući da djecu učim i kako mogu prepoznati je li ih vozač vidio, iza kojih predmeta ne smiju izaći na cestu…
Kako ide novinarki u poslovnom svijetu bitno drukčijeg tipa od dosadašnjega? Ne mogu reći da je lako – jer nije. Ovoga sam se siječnja prvi put izborila s dokumentacijom koja početkom godine prati svaku pravnu osobu. Računala sam, proučavala porezne pravilnike. Pokušavala shvatiti što Prometnoj abecedi donosi fiskalizacija 2.0. Naravno, najprije sam naivno zaključila da se to mene ne tiče. Nemam fiskalnu blagajnu, nisam obveznik dosadašnje pa mi ne treba ni ta nova fiskalizacija. Ispalo je da mi ipak u nekom obliku treba, ili će mi trebati.
S time ću se izboriti u hodu. Najprije moram srediti neke druge “detalje”. Plan Prometne abecede za 2026. je napisan, prvi ovogodišnji poslovni dogovori zaključeni. To mi je najteži dio tog, drugog poslovnog života. Autor sam, kreativac, nisam tip osobe koji će sretno baratati brojkama. Ali, morala sam se i s tim uhvatiti u koštac, želim li da Prometna abeceda živi dalje pa sad stvaram novo, četvrto posebno izdanje prometne bojanke i drugo posebno izdanje Vodiča za superpješake. Kad budu gotovi, djeca će ih besplatno dobiti na pojedinim događanjima diljem Hrvatske.
Kako si se odlučila krenuti tim putem, nakon 25 godina automobilskog novinarstva? To mi pitanje najčešće postavljaju. Zapravo, mislim da mi još nitko od suradnika koji me poznaju otprije nije propustio u nekom obliku postaviti to pitanje. Smisao pitanja uglavnom je isti. Otkud automobilska novinarka u dječjim bojankama, knjigama, radionicama? Kako iz recenziranja novih vozila uskočiš u učenje klinaca da u prometu budu sigurniji? Život nas zna zaokrenuti u neočekivanom smjeru, i to najčešće tako da nas dobro udari gdje najviše boli. Posljednjih četvrt stoljeća pratila sam automobilsku industriju i s tatom gotovo svakodnevno razgovarala o autima koje volim i prometnim situacijama nad kojima se zgražam.
Do u beskonačno smo znali raspravljati zbog čega ljudi djecu voze kao krumpire, zašto im pružaju grozan primjer s tim mobitelima i alkoholom i tko zna čime sve ne za volanom, a onda odjednom više nisam imala s kime o tome razgovarati. Počela sam zapisivati sve one mudre prometne savjete koji su se nakupili. Grafički sam ih “zaokružila”, dala im lice i tijelo. Nekako su nenametljivo poprimili oblik prve prometne bojanke s radnim zadacima za djecu. Dok je bojanka “I ti možeš biti superpješak!” još bila u nacrtima, na temelju nje napisala sam prometnu slikovnicu “Najvažniji zadatak: siguran put do škole”.
Godina je tek počela…
Potom sam u vlastitoj režiji tiskala bojanku. Zabavna je, djeci se sviđa. Ali, budući da djeca predškolske dobi većinom ne znaju čitati, da bi prometna bojanka u potpunosti ispunila svrhu netko im treba pročitati zadatke i pojasniti prometne situacije na koje se odnose pa sam pokrenula prometne radionice. Potaknuta pitanjem zašto nemam nešto za malo stariju djecu, napisala sam “Vodič za superpješake”. Radne listove i plan rada prometnih radionica htjela sam ustupiti predškolskim skupinama dječjih vrtića. Agencija za odgoj i obrazovanje rekla je da “to nije potrebno jer djeca žive uz odrasle od kojih usvajaju potreba znanja”. Ne slažem se s njima pa sam pokrenula edukativni web portal kako bi na njemu roditelji mogli besplatno preuzeti radne listove za klince i pročitati koji koristan savjet.
Što dalje? Kad dovršim ovo posebno izdanje bojanke i priručnika, sjedam za grafički tablet kako bih udahnula život posve novoj prometnoj bojanki. Paralelno s tim, nastojim proširiti prometne radionice – da kroz njih prođe još više djece nego lani. Mada, dobra je bila ta godina. Nisam ni sama vjerovala da čovjek toliko toga može napraviti u svoje slobodno vrijeme, ono koje inače utroši a da ni sam ne zna na što. U šest aktivnih mjeseci podijeljeno je više od 3200 primjeraka prometne bojanke. Vodič za superpješake tiskan je u 1000 primjeraka. Na radionicama sam potencijalno opasne prometne situacije kroz igru i crtanje pojasnila ispred više od 150 djece. Jesam li zadovoljna? Jesam, zasad. Prometna abeceda može još bolje, godina je tek počela.
