U Drugom licu lidera ovaj put ulazimo u svijet čovjeka koji već četiri desetljeća oblikuje zagrebačku, ali i regionalnu kulturnu scenu. On je Tomo Ricov – vizionar i kreativac koji stoji iza agencije Pepermint i najvećeg biznis i društvenog Festivala na ovim prostorima – Weekend.
Jedan od najpopularnijih DJ-a još od kultnoga Kulušića ni u direktorskoj fotelji nije utišao glazbu. Tako srijedom na Yammat FM-u u emisiji “Chimi Chaga” spaja soul, jazz, disco i brazilske ritmove u ono što je sam nazvao “groovijanom”.
Ricov je, kažu, jedini lider koji se ne uzrujava, a prepoznatljiv je i po uspješnom biznis modelu u kojem već godinama miri mainstream s najnovijim trendovima.
SOUNDTRACK BEZ GRANICA
Ili hobi kao profesija
Moji hobiji se dosta isprepleću s poslom, nekad je teško razlučiti gdje jedan počinje, a drugi završava. Glazba mi je uvijek bila najveća strast i vodila me kroz svaki aspekt moje karijere ili karijera, tako da je ne mogu nazvati hobijem.
Glazba je povezana i s mojim omiljenim provođenjem slobodnog vremena, a to su putovanja. Često se putovanja vežu uz neki koncert ili festival. Tako za nekoliko tjedna putujem u Malagu s prijateljima na rockabilly festival Rockin’ Race. Tamo je “sve po mom” – proljetno vrijeme, prekrasan grad, odlična hrana i vino i fenomenalna glazba. Uvijek na putovanjima kupujem ploče, to je neka vrsta rituala, bilo da se nalazim u New Orleansu ili Napulju. Moram priznati nešto što nikad nećete čuti od ljubitelja vinyla: imam previše ploča. Ne znam kad ću ih sve stići preslušati. Stavio sam gramofon i u ured, tamo imam malo više mira za slušanje.
Što se tiče rituala i navika, volim čitati novine ujutro uz kavu u KIC-u. Jedan sam od rijetkih preostalih ljubitelja papirnatih medija. Što je najbolje, iz printa odaberem barem pola programa Weekend festivala.
MOJ ‘HIDDEN GEM’
‘Venice Venice’ hotel u Veneciji
Hotel Park u Rovinju sve nas je razmazio, ali izdvojio bih boravak u “Venice Venice” hoteli u Veneciji kao izvanredan doživljaj. Preporuka, uzmite sobu barem na jednu noć da se osjetite kao holivudske zvijezde na odmoru. Naručite gliser Rivu da vas odvede do hotela, večerajte na terasi hotela s pogledom na Rialto. Ako pogodite termin, cijene mogu biti ok, manje od četiri sata od Zagreba.
GLAZBA SE MORA SLUŠATI GLASNO
Najbolje je kad te ‘opale po glavi’
Volim da me film, knjiga ili ploča “opale po glavi”, ostave bez daha. Ono što je kod mene ostavilo snažan wow efekt:
Knjiga: Nick Hornby “High Fidelity” – slučajno sam naletio na tu knjigu na putu u SAD, Nick Hornby još nije bio svjetski poznati pisac. Kad sam je čitao imao sam onaj osjećaj: piše o meni. Imao sam tada isto godina kao i glavni lik. London, glazba, komadi, sve je tu unutra.
Film: “Pulp Fiction” – malo na prvu loptu, ali stvarno se nisam nekoliko sati nakon gledanja mogao sabrati – Šta je ovo bilo!!! Naravno, glazba je važan dio, ali i recikliranje svih mogućih kultnih B-movie obrazaca. “Usual suspect” mi je ostavio sličan dojam.
Album: Gene Vincent – Greatest. Imao sam 13-14 godina kad sam bio s roditeljima u posjetu prijateljima u Bresciji u Italiji. Već sam bio lud za glazbom, posebno rock’n’rollom 50-ih. Ploču sam našao u jednom kul dućanu gdje se sjedi na podu i pregledava ploče. Kad sam stavio ploče na gramofon naših domaćina, kao da me struja stresla, toliko je bilo dobro. Mama je došla ubrzo reći da moram smanjiti glasnoću, ipak smo u gostima. Spasila me domaćica, teta Lili – glazba se mora slušati glasno.
Gene Vincent imao je sam jedan hit sredinom 50-ih, ali s vremenom je postao kult, posebno u Engleskoj i Europi. Bio je glavni idol rockabilly revolucije 60-ih i i 70-ih. Njegov band Blue Caps bio je najdivljiji rock band ikad. Tu je i predivna, čista Capitol produkcija.
CHURCHILL: NO SPORTS
Više poslovna strana sporta
Kad su pitali Winstona Churchilla za tajnu njegove dugovječnosti rekao je: “No sports.” Pridržavam se tog načela. Sport niti prakticiram niti pratim. Velika je nepravda da sam bio na 50. (jubilarnom) Super Bowlu u San Franciscu, u Paddock clubu Formule 1 na Spa-Francorchamps, otvorenju NBA sezone u New Yorku prošle godine.
Više me zanima njegova poslovna strana. Zato sam i jedan od pokretača Sunset Sports Festivala u Zadru, čije je svojevrsno zaštitno lice postao legendarni vratar Peter Schmeichel.
MOJ MOTO
To je ‘samo posao’
To je samo posao.” Mislim da se ljudi generalno preozbiljno shvaćaju, pogotovo kad se radi o poslu kojim se bave. Posao te ne određuje, ljudi trebaju biti puno više od posla koji rade. Treba biti opušteniji, ubaciti dozu humora u sve.
VRIJEME JE ZA…
Kako sam prestao bježati od tablica
Ono što se ne očekuje od lidera je potpuni izostanak interesa za financije, što je slučaj kod mene u svim mojim poslovima – donedavno. Prije nekoliko godina prvi put sam se uhvatio u koštac svakodnevnih financija i što ima ili nema smisla, kako u eventima, tako i u ugostiteljstvu.
Znao sam da plaćam cijenu svoje ignorancije, ali život mi je bio jednostavniji, mogao sam se baviti kreativnijim dijelom posla. Imao sam sreće što sam imao partnere koji su taj teret preuzeli na sebe.
