Američki predsjednik Donald Trump, koji se vidi kao arhitekt nove energetske ere, sada ima kontrolu nad venezuelskim naftnim poljima. Nakon vojne intervencije protiv režima Nicolása Madura, SAD je preuzeo ključne venezuelanske naftne objekte, uključujući terminal Merey u Orinoco Beltu (dio bazena rijeke Orinoco) koji prekriva najveća svjetska nalazišta nafte s više od 300 milijardi barela.

Trumpova administracija vidi Venezuelu kao vlastito naftno carstvo, gdje bi ukidanje sankcija i američka investicija u roku od dvije godine mogli vratiti proizvodnju na dva milijuna barela dnevno. Ali tržište ostaje hladno: Brent, koji čini oko 80 posto svjetske trgovine naftom, posebice u Europi, Africi i Bliskom istoku, stabilizirao se na 62 dolara po barelu, a WTI na 58,5 dolara, s dnevnim pomacima manjim od jedan posto.

Globalni višak ponude

Geopolitički šok u Caracasu trebao je dovesti do eksplozivnog rasta cijena, slično kao 2019. iranski napad na saudijske rafinerije. Umjesto toga, globalni višak ponude – procijenjen na dva do četiri milijuna barela dnevno – sprječava veći rast cijena zbog geopolitičkih rizika. Nakon američkog napada cijene su prvo skočile za dva posto, ali su brzo pale zbog signala zemalja kluba OPEC+ da će u prvom tromjesečju zadržati kvote.

”Geopolitičke tenzije podižu cijene, ali višak opskrbe ih koči”, ocijenili su analitičari J.P. Morgana koji za 2026. predviđaju cijene Brenta na prosječnih 58 dolara za barel. Terminske cijene sirove nafte Brent u jutarnjem trgovanju 6. siječnja kretale su na na razinama od oko 61,6 dolara po barelu, što je za oko 0,2 do 0,6 posto niže nego dan ranije. WTI se kretao na oko 58,1 dolara po barelu, s blagim dnevnim padom od oko 0,3 posto, prema podacima Trading Economicsa. Globalno tržište nafte na kraju 2025. bilo je dobro opskrbljeno, s proizvodnjom dovoljnom da apsorbira poremećaj u ponudi iz Venezuele koja posjeduje najveće svjetske rezerve sirove nafte.

Povećane tenzije između SAD-a i Venezuele već su krajem 2025. smanjile venezuelansku proizvodnju na najnižu razinu u sedam mjeseci, objavio je sredinom prosinca Oil Price, globalna specijalizirana online platforma za praćenje i analizu tržišta nafte, energenata i sirovina.

”Unatoč trenutačnim geopolitičkim nemirima, globalna proizvodnja nafte i dalje će porasti za tri milijuna barela dnevno tijekom 2025., a sljedeće godine dodatnih 2,4 milijuna barela dnevno”, objavila je Međunarodna energetska agencija (IEA) u svom zadnjem izvješću u prosincu 2025. Za usporedbu, svjetska potražnja za naftom očekuje se na 860 tisuća barela dnevno u ovoj godini, što znači da ponuda raste više od dva puta brže od potražnje, dodali su stručnjaci Agencije.

Venezuela, sa 17 posto svjetskih rezervi, trenutačno crpi manje od jedan posto globalne ponude – samo 860 tisuća barela u studenom, prema IEA-nim procjenama. Američko oduzimanje tankera smanjilo je izvoz u prosincu – i prije američke intervencije i uhićenja venezuelanskog predsjednika – za 20 posto u prosincu.

Stalno obrazovanje i razvoj vještina

MBA obrazovanje na ZŠEM-u: Investicija koja mijenja karijeru i život

Intervju

“Do 2030. želimo učvrstiti METRO kao ključnog partnera hrvatske gastronomije”

Za novu američku vanjsku politiku svaka naftom bogata zemlja u Latinskoj Americi je važna, ali plijen Venezuele je ogroman, objavio je Bloomberg pojašnjavajući da to no nije zbog njezine trenutačne proizvodnje. Venezuela trenutačno proizvodi znatno manje od Brazila. “To je zbog onoga što je nekada proizvodila (više od 3,7 milijuna barela dnevno na vrhuncu 1970-ih) i zbog onoga što bi mogla ponovno proizvoditi”, ističe taj globalno utjecajni američki medij.

As u rukavu

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da će američke naftne kompanije potrošiti milijarde dolara na obnovu urušene energetske infrastrukture Venezuele nakon uhićenja Nicolása Madura. “Naše vrlo velike američke naftne kompanije, najveće bilo gdje u svijetu, koje će ući, potrošit će milijarde dolara, popraviti teško oštećenu infrastrukturu i početi zarađivati novac za zemlju. Bit će im to nadoknađeno”, rekao je Trump na konferenciji za novinare neposredno nakon intervencije prethodnog vikenda.

Takva vrsta rekonstrukcije naftne industrije bila bi gotovo bez presedana, a Trump je mnoga ključna pitanja ostavio neodgovorenima, piše Bloomberg pojašnjavajući kako se Trump nije obvezao poslati američke trupe kako bi pomogle u tranziciji, rekavši samo da će njegova vlada pomoći u osiguravanju zaštite i poboljšanja naftne infrastrukture.

Trump ima i veće ciljeve: totalni pristup venezuelskoj nafti trebao bi oslabjeti ruski i iranski utjecaj, a Kini oduzeti jeftinog dobavljača. Američke kompanije poput Chevrona (jedina koja još radi s državnom naftnom kompanijom Petróleos de Venezuela) mogle bi preuzeti licence, povećavajući američki uvoz za 300 tisuća barela dnevno. Rusija gubi saveznika – Venezuela je bila ključna za Moskvu u OPEC+, dok Saudijska Arabija dobiva prostora za veći udio. Ali Goldman Sachs upozorava: ako Trump naglo vrati Venezuelu na tržište, cijene bi mogle pasti na 50 dolara.

”Venezuela je džoker, ali kratkoročno neće utjecati na višak ponude”, ocjenjuje Oilprice.com. Prema njihovoj prognozi za prvi kvartal 2026. Brent bi se mogao, uz rast zaliha za dva milijuna barela dnevno, spustiti na 55 dolara. Ne-OPEC+ zemlje, SAD, Brazil i Kanada, guraju ponudu na više za 1,5 milijuna, dok potražnja jača samo za milijun, uglavnom zbog očekivanog usporavanja gospodarskog rasta Kine.

No, OPEC+ (Saudijska Arabija, Rusija, Irak, UAE, Kuvajt, Kazahstan, Alžir i Oman) koji proizvodi oko polovice svjetske nafte drži adute u rukavu. Već je najavio da je spreman smanjiti proizvodnju ako cijene padnu ispod 60 dolara po barelu.