Umjesto poreznih novosti koje su proteklih godina u ovo doba najviše zaokupljale pažnju javnosti, na pragu 2026. iz Ministarstva financija glavne novine vezane su uz nekoliko digitalizacijskih projekata pod njegovom ingerencijom. Zbog tehničkih prilagodbi koje iziskuje od poslovnog sektora u prvom planu je Fiskalizacija 2.0, ponajprije završnica priprema za uvođenje eRačuna. O tome i nekim drugim aktualnostima za blagdanski specijal Poslovnog dnevnika govori potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac.
Očekujete li da će uvođenje eRačuna proteći glatko, bez većih problema?
Zakon o fiskalizaciji stupio je na snagu 1. rujna 2025. u dijelu prijave i testiranja informacijskih posrednika i obveznika primjene Zakona, kako bi 1. siječnja 2026. primjena mogla započeti sa što manje problema i nedoumica. Od lipnja ove godine intenzivno se komunicira s javnošću putem seminara, webinara, pitanja i odgovora, izdanih mišljenja. Na internetskim stranicama Porezne uprave mogu se naći mnogi dokumenti i tehničke specifikacije za pojedine korake, sve što je nužno da početak primjene eRačuna bude nesmetan.
Svjesni smo da prelazak na novi sustav zahtijeva određene prilagodbe i da predstavlja određeni napor, ali ovim projektom uvodimo hrvatsko gospodarstvo u novo, digitalno doba, što je doista generacijski iskorak na nacionalnoj razini. Povijest nas uči da su oduvijek pobjeđivala društva koja su bila spremna na modernizaciju i transformaciju usvajanjem novih društvenih i tehnoloških dostignuća.
Koji su glavni dobici od proširenja fiskalizacije na poslovni sektor?
Uvođenje eRačuna donosi, za početak, uštedu vremena jer eRačuni omogućuju bržu obradu i slanje računa. Dakle, smanjuje vrijeme potrebno za administrativne zadatke. Zahvaljujući novom izvještajnom sustavu bit će ukinut niz obrazaca, a procjena je da će ukupna ušteda za poduzetnike na godišnjoj razini iznositi oko 120 milijuna eura. Također, pojednostavljuje se cjelokupni proces izdavanja eRačuna i osigurava nesmetan protok informacija, uz osiguranje ostvarenja “zelenih” politika i ESG ciljeva. S druge strane, eRačun državi omogućava bolje planiranje fiskalne politike, praćenje makroekonomskih pokazatelja te povećanje financijske transparentnosti i održivi razvoj.
Digitalizaciju obično ističete u kontekstu doprinosa produktivnosti, koja je već drugu godinu u padu. Znači li to da iduće očekujete poboljšanje?
U nadolazećoj godini izglednim očekujemo poboljšanje, prije svega zbog završetka i pune operacionalizacije nekoliko ključnih i komplementarnih višegodišnjih digitalizacijskih projekata države. Uz Fiskalizaciju 2.0, radi se i o potpunoj digitalnoj transformaciji Porezne uprave i projektu Središnjeg registra stanovništva. Njihov zajednički učinak bit će brži i učinkovitiji procesi za privatni sektor, građane i državu, ali još važnije, stvaranje temelja za donošenje ekonomskih politika koje su znatno snažnije utemeljene na podacima i analizi, što je ključno za održivi rast produktivnosti u godinama koje dolaze.
Za slikovitiji opis ljudima je možda najbliži primjer popis stanovništva. Hrvatska je donedavno funkcionirala u modelu u kojem se ključni podaci o stanovništvu prikupljaju jednom u deset godina, uz tisuće angažiranih popisivača, goleme logističke troškove i dugotrajnu obradu podataka. Zahvaljujući stvaranju Središnjeg registra stanovništva i dubokoj digitalizaciji javnih sustava, u 2026. prelazimo na potpuno drukčiji paradigmatski okvir, odnosno sustav u kojem ključni demografski i administrativni podaci nastaju i ažuriraju se u gotovo realnom vremenu, bez potrebe za fizičkim popisivanjem i velikim administrativnim aparatom.
A porezi? Koliko i gdje vidite prostor za daljnje preraspodjele poreznog tereta i kada bi npr. mogli biti ispunjeni preduvjeti za ‘pravi’ vrijednosni porez na nekretnine?
Zadnjim izmjenama Zakona o lokalnim porezima koje su stupile na snagu 1. siječnja ove godine, prebačeno je težište oporezivanja s rada na imovinu. Dosadašnji imovinski porez – na kuće za odmor – koji je bio opcijski, zamijenjen je porezom na nekretnine koji je postao obvezan lokalni porez. Jedinicama lokalne samouprave dana je mogućnost propisivanja različitog iznosa poreza na nekretnine i to ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se ta nekretnina nalazi. Takav način određivanja visine poreza već sada u sebi sadrži učinak vrijednosnog elementa. Također, za očekivati je da određene JLS žele ojačati utjecaj vrijednosnih elemenata u utvrđivanju visine, a u tom smislu im je Zakonom dana i mogućnost da mogu propisati da se tako utvrđena visina poreza na nekretnine može uvećati ovisno o nekim drugim kriterijima koji mogu utjecati na vrijednost nekretnine – poput starosti nekretnine, prisutnosti sadržaja koji povećavaju njenu vrijednost i slično. Zbog specifičnosti područja svake JLS na taj način im se daje mogućnost samostalnog odlučivanja o visini poreza na nekretnine.
Hrvatska već duže ima stope rasta BDP-a među najvećima u Europskoj uniji, ali makroekonomske brojke kvari tvrdokorna inflacija o čijoj naravi i razlozima ima mnogo tumačenja. Kako je vi objašnjavate?
Hrvatsku danas treba promatrati kao gospodarstvo koje se nalazi na repu inflacijskog vala koji je uslijed globalnih šokova započeo još 2021. godine, dosegnuo svoj vrhunac tijekom 2022., a potom se postupno ispuhao do ove blago povišene razine kakvoj svjedočimo danas. Drugim riječima, ne radi se o novom ili strukturno ukorijenjenom inflacijskom pritisku, već o zaostalom učinku snažnog globalnog šoka koji se u malim i otvorenim ekonomijama gasi sporije, posebno u Hrvatskoj.
Zašto?
Hrvatska je kao mala i izrazito otvorena ekonomija iznimno osjetljiva na uvozne inflatorne šokove, osobito kada je riječ o energentima, hrani i uslugama koje uvozimo ili čije se cijene formiraju na međunarodnim tržištima. Istodobno, na strani domaće potražnje Hrvatska već godinama bilježi znatno snažniji rast u odnosu na prosjek EU-a i europodručja, u pojedinim razdobljima i do četiri puta veći. Taj rast kupovne moći, potaknut snažnim rastom zaposlenosti, plaća i ukupne ekonomske aktivnosti, prirodno generira pritiske na cijene, osobito u sektoru usluga.
Upravo zato današnju inflaciju treba promatrati kao odraz dinamičnog rasta gospodarstva i snažne konvergencije, a ne kao znak makroekonomske neravnoteže. Ključni izazov ostaje potpuno vraćanje inflacije na ciljane razine, uz očuvanje gospodarskog rasta i realnog dohotka građana, posebno ugroženih skupina. To nije uvijek jednostavan zadatak, ali smo uvjereni da ćemo to postići u 2026. godini.
Poslodavci su izašli s procjenom da danas veći dio stope rasta BDP-a (oko 3/4) nosi javni sektor, a u toj računici očito su važna stavka sredstva za Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Pretjeruju li, ili?
Ne bih rekao da javni sektor “nosi” tri četvrtine rasta BDP-a jer takva procjena pojednostavljuje stvarnu strukturu gospodarskog rasta. Rast hrvatskog gospodarstva rezultat je zajedničkog doprinosa privatne potrošnje, investicija, izvoza i javnih ulaganja, pri čemu se ti izvori rasta međusobno nadopunjuju. Sredstva iz NPOO-a važan su poticaj rastu, ali ona ne djeluju izolirano niti se mogu svesti na “čisti” doprinos javnog sektora. Velik dio tih sredstava završava u privatnom sektoru – kroz građevinske projekte, energetiku, digitalizaciju, industriju, usluge i inovacije – te ima snažan multiplikativni učinak na zaposlenost, investicije i produktivnost. Upravo je cilj NPOO-a potaknuti privatna ulaganja i strukturne reforme koje dugoročno jačaju potencijal rasta, a ne kratkoročno uvećati BDP kroz javnu potrošnju. Stoga je pravilnije reći da javna sredstva trenutačno djeluju kao katalizator rasta, dok ključni doprinos dolazi iz privatnog sektora koji ta sredstva realizira na terenu.
U pogledu priljeva sredstava iz Unije dogodine je plan čak milijardu eura veći nego ove godine, ali nakon toga se, s istekom NPOO-a, očekuje njihovo smanjenje. Kako će se to odraziti na rast?
Dosadašnja provedba Nacionalnog plana i ostvareni rezultati pokazuju da Hrvatska sve reforme i ulaganja provodi iznimno uspješno. Do sada je isplaćeno 5,3 milijarde eura, a uplatom sedme tranše do kraja 2025. ukupno će biti isplaćeno 6,4 milijarde eura od ukupno 10 milijardi koje su nam na raspolaganju. Time ćemo dostići i apsorpciju od 82 posto omotnice bespovratnih sredstava. Sve isplate temelje se na stopostotno potvrđenom ispunjenju svih 236 reformskih i investicijskih pokazatelja u sedam realiziranih zahtjeva za plaćanje. Hrvatska je jedina država članica EU s takvim rezultatom što potvrđuje uspješnost i odlučnost Vlade u provedbi reformi i investicija. Sredstva iz NPOO-a usmjerena su u strukturne reforme i investicije koje imaju dugoročan učinak na potencijal gospodarstva – od modernizacije infrastrukture i energetske tranzicije do digitalizacije, jačanja institucionalne učinkovitosti i povećanja produktivnosti. Ti učinci ne prestaju završetkom programa, već se trajno ugrađuju u gospodarski sustav. Usto, važno je naglasiti da Hrvatskoj i nakon njega ostaju na raspolaganju značajne alokacije iz redovitih europskih fondova, koje kontinuirano podupiru razvoj zemlje i osiguravaju stabilan investicijski okvir. U tom smislu, europska sredstva nisu jednokratni impuls, već dugoročni razvojni mehanizam, uz domaću akumulaciju kapitala, strukturne reforme i izvoznu konkurentnost.
Kakva su očekivanja alokacije s novim proračunom Europske unije?
Što se tiče prijedloga za novi Višegodišnji financijski okvir Europske unije za razdoblje 2028. – 2034., prema inicijalnim kalkulacijama Hrvatska ima izdašnu nacionalnu omotnicu od 16,8 milijardi eura, što je oko 20 posto godišnjeg hrvatskog BDP-a. Takva pozicija dodatno potvrđuje da, u slučaju Hrvatske, fondovi Europske unije neće zabilježiti nikakav drastičan pad u idućim godinama, nego ćemo i u idućih 10 godina biti u prilici koristiti europska sredstva za razvoj svih krajeva naše države, uz istovremeni fokus na izdvajanja za nove prioritete poput sigurnosti, obrane i konkurentnosti. Hrvatska u razdoblje nakon 2027. ulazi s jačim temeljima nego ikad prije. Uz ostvareni napredak u infrastrukturnom, institucionalnom i gospodarskom razvoju nastavak takvog razvojnog smjera i dalje nam je prioritet.
Prioritet je i skori ulazak u OECD. Koje opipljive koristi nosi to članstvo mimo onih od provedbe mjera koje je zahtijevao sam proces pristupanja?
Točno je da već sam pristupni proces OECD-u nosi vrlo konkretne i opipljive koristi, prije svega kroz provedbu niza zahtjevnih reformi koje podižu kvalitetu institucija i javnih politika. Primjerice, riječ je o novoj politici upravljanja državnim i javnim poduzećima, jačanju korporativnog upravljanja, transparentnosti, konkurentnosti i kvaliteti regulatornog i institucionalnog okvira, što ima dugoročne pozitivne učinke na učinkovitost gospodarstva. Međutim, ono što daje nemjerljivu reputacijsku vrijednost jest činjenica da se Hrvatska time svrstava među nekolicinu najrazvijenijih i institucionalno najstabilnijih država svijeta koje su istodobno članice Europske unije, NATO-a, europodručja, Schengena i OECD-a. Takva kombinacija članstava snažan je signal međunarodnoj investicijskoj i poslovnoj zajednici o kredibilitetu države, učinkovitosti administrativnog okvira i predvidivosti ekonomskih politika. Drugim riječima, dok reforme iz pristupnog procesa stvaraju konkretne unutarnje koristi, članstvo u OECD-u donosi dodatnu razinu međunarodnog ugleda, povjerenja i reputacijskog kapitala, svojevrsnog javnog dobra čija se vrijednost ne može jednostavno kvantificirati, ali dugoročno snažno utječe na investicije, trošak financiranja i ukupnu poziciju države u globalnom gospodarstvu.
Kad je riječ o financiranju države, danas domaći građani drže 8,5 posto javnog duga RH, a proljetos donesenim Strateškim okvirom razvoja tržišta kapitala do 2030. za male je ulagatelje predviđeno primjerice i uvođenje investicijskih računa. Hoće li oni zaživjeti već 2026.?
Razvoj tržišta kapitala jedan je od strateških prioriteta ove Vlade. To je zapravo i prvi put da imamo strateški dokument usmjeren na unaprjeđenje tržišta kapitala, za što je definirano pet ključnih strateških smjerova. Jedan od njih usmjeren je na unaprjeđenje likvidnosti tržišta kapitala, s ciljem jačanja povjerenja malih ulagatelja i poticanja njihova povratka na tržište kapitala, među ostalim kroz uvođenje atraktivnih proizvoda koji mogu doprinijeti povećanju likvidnosti. Uvođenje investicijskih računa jedna je od mjera kojom je moguće potaknuti povećanje njihova sudjelovanja i aktivnosti, što su pokazala i iskustva razvijenijih tržišta. Naše aktivnosti povezane s investicijskim računima usmjerene su, prije svega, na analizu različitih opcija i usporedivih praksi te, ako se utvrdi da njihovo uvođenje predstavlja najprimjerenije rješenje za naše tržište, pripremu nacrta zakona kojim bi se uspostavio odgovarajući pravni okvir za investicijske račune.
Znači, još zapravo nije definiran model. Jesu li u slučaju državnog IPO fonda koji je najavljen kao potpora tvrtkama barem ugrubo postavljeni okviri?
Ministarstvo financija u partnerstvu s Hanfom i uz aktivno sudjelovanje Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) te drugih predstavnika privatnog i javnog sektora ulaže znatne napore u provedbi svih predviđenih aktivnosti. HBOR, primjerice, ima značajnu ulogu u provedbi aktivnosti u okviru dva strateška smjera: unaprjeđenje korporativnog upravljanja u trgovačkim društvima i razvoj novih investicijskih instrumenata i načina financiranja. S time u vezi, HBOR provodi aktivnosti vezane za istraživanje mogućnosti osnivanja IPO fonda čija bi svrha bila pružanje podrške trgovačkim društvima prilikom izlaska na burzu. To podrazumijeva istraživanje iskustava i prepoznavanje dobrih praksi, kao i osiguranje potrebnih preduvjeta za osnivanje fonda te pregled i analizu zakonskih i regulatornih zahtjeva povezanih s njegovom uspostavom. Navedene aktivnosti provode se kontinuirano i sustavno, s ciljem odabira modela koji bi bio najprimjereniji specifičnostima domaćeg tržišta i ujedno pridonio razvoju i jačanju tržišta kapitala.
Što s Fininim preuzimanjem Zagrebačke burze nakon slovenske odbijenice (za posredno stjecanje LJSE)? Hoće li to utjecati na proces regionalne integracije, u kojemu Zagreb ima važnu uogu?
Kada je riječ o procesu regionalne integracije tržišta kapitala, važno je jasno istaknuti da je on sastavni dio strateških dokumenata Vlade te ujedno i predmet međunarodnog memoranduma o suradnji koji je potpisan prije nekoliko mjeseci s partnerima iz regije. Taj se proces odvija bez zastoja, sukladno unaprijed utvrđenoj dinamici i ne ovisi o pojedinačnim transakcijama ili odlukama u konkretnim postupcima. Osim toga, projekt regionalne integracije nije povezan s Fininom ambicijom da poveća vlasnički udio u Zagrebačkoj burzi. To su dva potpuno odvojena i neovisna procesa.
Što se tiče Fininog preuzimanja Zagrebačke burze, u ovom trenutku ne mogu ulaziti u detaljnije komentare jer je postupak reguliran i pod nadzorom nadležnih tijela. Nakon što se detaljno provede analiza razloga odbijanja nadležnog regulatora u Sloveniji, po potrebi će se poduzeti odgovarajući daljnji koraci, u skladu s nacionalnim i europskim pravnim okvirom. Naglašavam još jednom da bilo kakvi postupci vezani uz eventualna vlasnička restrukturiranja ne dovode u pitanje stratešku orijentaciju Hrvatske prema regionalnoj integraciji tržišta kapitala, u kojoj Zagreb i dalje ima važnu i aktivnu ulogu.
Osobno ste se dosta angažirali i oko teme bankovnih naknada za građane. S početkom 2026. banke im moraju ponuditi prošireni Paket besplatnih usluga po računima putem kojih primaju redovita primanja. Postoje li procjene efekata s tim u vezi?
Pozitivni učinci koji proizlaze iz jačanja financijske uključenosti, smanjenja troškova za građane i osiguravanja ravnopravnog pristupa temeljnim financijskim uslugama svakako nadilaze učinke samog zakona na prihode kreditnih institucija.
Primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu, koji stupa na snagu početkom godine, potrošačima će se omogućiti pristup njihovim redovitim primanjima bez dodatnih troškova. Kako banke imaju isključivo pravo zaprimanja redovitih novčanih primanja potrošača jer je propisana obveza isplate plaća, mirovina i drugih redovitih primanja isključivo na račun u banci, tim se zakonom zapravo osigurava odgovarajuća dostupnost temeljne razine bankarskih usluga kako bi se svim građanima omogućio jednak pristup financijskim tokovima koji su zakonski obvezni prolaziti kroz bankovni sustav. Upravo zato je uvedena obveza svim kreditnim institucijama koje u svojoj ponudi nude potrošačima uslugu računa za plaćanje u Republici Hrvatskoj da potrošaču, na njegov zahtjev, omoguće korištenje paketa besplatnih usluga koji je vezan za onaj račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovita primanja, kao što je plaća ili mirovina.
Poseban naglasak pritom je stavljen na zaštitu interesa umirovljenika i osjetljivih skupina potrošača. Usto, u svrhu smanjenja troškova za potrošače, od 1. siječnja 2027. kreditna institucija bit će dužna potrošaču omogućiti da bez naknade dva puta u mjesecu podigne gotov novac s računa za plaćanje koji sadrži paket besplatnih usluga na bankomatu bilo koje druge kreditne institucije u Hrvatskoj.
