S približavanjem kraja godine počinju i pripreme za jednu od prvih poreznih prijava u kalendaru. Radi se o prijavi inozemnih dohodaka za 2025. godinu putem obrasca INO-DOH.
Rok za podnošenje je 31. siječnja 2026., što Hrvatsku svrstava među zemlje s najkraćim rokovima za izvještavanje o inozemnim primitcima. Kratka dinamika prijave, rast broja fizičkih osoba s inozemnim prihodima te složenost dokumentacije ponovno otvaraju pitanje administrativne izvedivosti, osobito za one koji ovise o stranim potvrdama o plaćenom porezu.
Obrazac kojim se uklanja dvostruko oporezivanje
Obrazac INO-DOH podnose hrvatski porezni rezidenti koji su u prethodnoj godini ostvarili dohodak u inozemstvu, a koji nije prijavljen putem JOPPD obrasca. Prijava obuhvaća slučajeve u kojima je dohodak već bio oporezovan u drugoj državi, ali se mora evidentirati i u Hrvatskoj kao zemlji porezne rezidentnosti radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja. Većina Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje Hrvatska ima s drugim državama predviđa metodu uračunavanja inozemnog poreza, a ista se primjenjuje i prema domaćem Zakonu o porezu na dohodak kada ugovor nije sklopljen.
U praksi to znači da se porez plaćen u inozemstvu može uračunati do visine porezne obveze koja bi na taj dohodak nastala u Hrvatskoj. Kod utvrđivanja godišnjeg poreza taj se iznos može priznati najviše do visine prosječne stope poreza prema tuzemnim propisima. Za vrste dohotka koji se smatraju konačnim – primjerice, dividende ili kamate – treba uzeti u obzir ugovornu stopu iz međunarodnog ugovora, a kada stopa nije propisana, inozemni se porez može uračunati najviše do stope koja bi vrijedila prema hrvatskim propisima.
U manjem broju ugovora primjenjuje se metoda izuzimanja, što znači da se taj dohodak ne oporezuje u Hrvatskoj, već samo u državi u kojoj je ostvaren, ali se svejedno mora prijaviti u Hrvatskoj. Prijava tako štiti obveznika od dvostrukog poreznog tereta, no provedba u praksi često ovisi o pravodobnoj dostupnosti potvrda o plaćenom porezu.
Pripreme i ključni elementi prijave
Prije sastavljanja obrasca potrebno je utvrditi tri elementa: porezni status osobe, sve kategorije ostvarenog dohotka i dostupnost dokumentacije iz inozemstva. Porezna rezidentnost određuje opseg prijave u Hrvatskoj, a u praksi često dolazi do pogrešnih pretpostavki, osobito kod osoba koje rade i borave u više država.
U prijavu ulaze različiti oblici primitaka – najčešće plaće, autorski honorari, dividende, kamate i najamnine. U nekim zemljama oporezuju se i primici u naravi, poput troškova smještaja ili prijevoza pa ih je potrebno prepoznati pri pripremi prijave jer mogu utjecati na obračun poreza u Hrvatskoj. Dodatni izazov je pribavljanje potvrda o porezu plaćenom u inozemstvu, koje izdaju porezne administracije drugih država, često tek nakon dovršetka njihovih godišnjih obračuna. Rokovi za izdavanje potvrda razlikuju se – negdje su dostupne već u proljeće, a drugdje, osobito izvan EU-a, tek krajem godine, što može otežati pravodobno podnošenje prijave u Hrvatskoj.
Zakonski rok ostaje 31. siječnja za podnošenje obrasca INO-DOH, dok se dokumentacija može dopuniti do 30. studenoga iste godine. Iako je dopuna u studenome dopuštena, početni obrazac mora biti predan u roku, čak i ako u tom trenutku porezni obveznik ne raspolaže potvrdama iz inozemstva. U protivnom, Porezna uprava može obračunati porez bez uračunavanja stranog poreza, što obvezniku povećava teret i zahtijeva naknadne korekcije.
Tko podnosi obrazac?
Obveznici su fizičke osobe koje su primile dohodak od inozemnih isplatitelja (a nije prijavljen putem JOPPD obrasca) te poslodavci koji šalju radnike na rad u inozemstvo (izaslani radnici), ako radnik postaje obveznik poreza u drugoj državi.
Važno je obratiti pozornost na posljedice eventualnog kašnjenja u podnošenju ove prijave. Kašnjenje u podnošenju može dovesti do novčanih kazni, zateznih kamata ili privremenog poreznog obračuna bez uračunavanja stranog poreza. Ako dokumentacija ne bude dostavljena ni do 30. studenoga, Porezna uprava može zatvoriti postupak temeljem nepotpunih podataka, što može rezultirati dvostrukim oporezivanjem koje se poslije ispravlja samo kroz dodatni postupak. Zbog toga porezni savjetnici preporučuju da se inozemni prihodi evidentiraju odmah po završetku godine i da se na vrijeme kontaktiraju strana porezna tijela kako bi se minimizirao rizik kašnjenja.
S obzirom na to da među poreznim upravama država potpisnica međunarodnih sporazuma postoji sustav automatske razmjene podataka o financijskim računima i inozemnim primicima, važno je da se svi ostvareni inozemni dohoci pravilno prijave u Hrvatskoj. Tako se izbjegavaju nesukladnosti između podataka kojima raspolažu domaća i strana porezna tijela. Kombinacija kratkih rokova, sve većeg broja obveznika s inozemnim prihodima i različite dinamike rada stranih poreznih administracija čini prijavu obrasca INO-DOH zahtjevnom obvezom. Iako je svrha obrasca zaštitna, neučinkovita logistika i kasno prikupljanje dokumentacije mogu dovesti do dodatnog poreznog opterećenja i administrativnih rizika.
U praksi, jedina učinkovita mjera ostaje – početi pripreme dovoljno rano.
* Autorica članka je menadžerica je u odjelu Poreznog savjetovanja u Forvis Mazarsu
