ChatGPT ušao je među 10 najposjećenijih sajtova u Srbiji. O tom podatku i umjetnoj inteligenciji, koja nem je postala poput desne ruke, razgovarali smo s čelnim čovjekom AI-ja u Srbiji i osnivačem jedne od najpoznatijih konferencija u svijetu tehnologije “Data science conference” – Aleksandrom Lincom Đorđevićem.
“Mislim da nam taj podatak pokazuje dvije stvari: prvo, da smo narod koji voli pitati – sve, od “kako se kuha grah” do “objasni mi kvantnu mehaniku kao da sam petogodišnjak”. Ja sam ga koristio da planiram putovanja i onda taj razgovor ode do toga tko je osvojio Eurobasket 57. Naravno, posvađali smo se nekoliko puta u tim iteracijama – ali to je postalo normalno.
Drugu stvar koju nam ova činjenica govori je da ChatGPT mnogi već vide kao pomoćnika, a neki, bojim se, i kao apsolutni izvor istine – što može postati problem ako izgubimo kritičko razmišljanje. U biti, nalazimo se u nekoj vrsti humanizma i renesanse 2.0 – vremenu kad redefiniramo što znači biti čovjek u eri umjetne inteligencije. Neki stari društveni konstrukti će se raspasti, neki novi nastati… ali, poznajući naš mentalitet, vjerujem da ćemo i to preživjeti – uz dobru dozu humora i adaptacije, kao i uvijek.
Jednom ste spomenuli da čak i vaša knjigovotkinja, koja ima više od 60 godina, koristi ChatGPT umjesto da pita kolege. Je li to znak da AI u Srbiji postaje mainstream alat i za starije generacije, a ne samo za mlade i IT sektor?
Pa iskreno, pitanje govori više od odgovora. I, da budem fer, razlog zašto naša Zoka koristi ChatGPTnije u tome što nije pitala kolege, već što ni kolege više nisu sigurni u to što zakon zapravo kaže. Kad dođeš do te točke, logično je da pitaš mašinu – barem će ti odgovoriti bez drame. Naravno, način na koji različite generacije koriste AI nije isti. Stariji ga često vide kao pomoć u svakodnevici – nešto što olakšava život, dok mlađi i IT svijet to vide kao alat za profesionalne izazove.
Vi ste član Savjeta za umjetnu inteligenciju u Vladi Srbije, ali i radne grupe koja piše Zakon o AI-ju. Što smatrate najvećom manom trenutačnog nacrta zakona?
Najveći problem samog zakona je što mi još uvijek nemamo radnu verziju za javnost i nakon godinu i pol dana od formiranja radne grupe. Da budem potpuno iskren – taj izazov nastaje zato što ni mnogi stručnjaci, a kamoli pravnici koji pišu zakon, ne znaju jasno odgovoriti na osnovno pitanje: “Čemu taj zakon zapravo služi i što on treba regulirati?”
To pitanje zapravo lijepo oslikava bit problema – trenutačno nemamo prostor za argumentiranu diskusiju u Srbiji jer nemamo jasno definiranog državnog aktera koji bi ovu temu razumio dovoljno duboko. Ja vjerujem da to treba biti Ured za ITE.
Koji bi bile ključni ciljevi jednog kvalitetnog zakona o AI-ju?
Kvalitetan zakon o AI-ju ne bi se smio baviti samo time “kako se AI pušta u promet”, što je trenutačno fokus AI Acta, već cijelim ekosistemom koji ga okružuje. To je, zapravo, propuštena prilika. Ako nam AI ostane samo regulativa, a ne razvojni alat, onda smo napisali još jedan zakon koji će skupljati prašinu, samo uz bolju terminologiju – a svijet će otići dalje bez nas, kao i u nekom prethodnom vremenu.
Koliko je opasno to da se u regulaciju umjetne inteligencije ulazi birokratski i bez stvarnog slušanja struke? Može li to zakočiti razvoj AI industrije u Srbiji?
Veoma je opasno i na trenutke to zaista sliči na epizodu “Top liste nadrealista”. Kada se u regulaciju AI-ja ulazi birokratski, bez razumijevanja srži i bez slušanja struke, riskiramo napraviti zakon koji više koči nego što štiti. Jedan trenutak s radne grupe to savršeno oslikava – pravnica je doslovno prevodila AI Act i došla do kazni za nepravilno prijavljivanje AI modela. Ispalo je da bi po našem sistemu te kazne automatski vodile u kaznenu odgovornost. Tada sam rekao: “Molim vas, hajde da ne zatvaramo ljude zato što smo doslovno prepisali AI Act.” Loše zakonsko rješenje može odbiti velike kompanije od investiranja, a još gore – može dovesti do toga da određeni AI proizvodi jednostavno ne budu dostupni na našem tržištu.
EU je donijela svoj AI akt, ali i tamo već postoje pritisci da se on mijenja jer je tržište brže od regulative. Koliko bi Srbija trebala slijediti europske modele, a koliko kreirati vlastiti, fleksibilniji okvir?
Srbija mora biti dio EU procesa, u sklopu pristupnih pregovora – tako da je to ultimativni odgovor na svako pitanje.
Gdje Srbija sada stoji u odnosu na regiju – Hrvatsku, Sloveniju, pa i zemlje poput Rumunjske ili Bugarske – kada je riječ o AI razvoju i regulaciji?
Teško pitanje jer se stvari mijenjaju toliko brzo da svakog jutra možete očekivati novu vijest. U Beogradu se, na primer, razvijao Copilot. Danas u Srbiji imamo više od 70 R&D i CoE centara, dok ih Hrvatska i Slovenija zajedno imaju oko 50. Cijela bivša Jugoslavija broji između 180 i 200 takvih centara – što su ozbiljne brojke, pogotovo kada znamo da ih Njemačka, koja ima četiri puta više stanovnika, ima oko 300. Rumunjska i Bugarska su, zanimljivo, po brojkama na istom nivou kao Srbija. Naš problem nije u talentu, već u razumijevanju biznisa. Taj potencijal koji imamo – moja procjena je da ga koristimo možda deset posto – jer nismo znali povezati inženjerski genij s tržišnim realnostima. Tko je sada tu odgovoran, mislim da nije ni bitno, ali hajde da se pogledamo iskreno u ogledalo, kažemo “mi to ne znamo, hajde da naučimo” i da onda u tom ogledalu vidimo budućnost u kojoj se želimo naći.
Često se govori da regija ima talentirane inženjere, ali da najbolji ‘mozgovi’ odlaze u inostranstvo. Može li dobra AI regulativa i jasna strategija pomoći da se taj talent zadrži u Srbiji i Hrvatskoj?
Kada kažemo “brain drain”, često zaboravimo što to zapravo znači. Kada inženjer elektrotehnike ode u Ameriku prati posuđe – to je tragedija, ali ako taj isti inženjer ode raditi u AMD-u ili Nvidiji, to je razvojna prilika za cijelu regiju. Loša regulativa može svakako ubrzati odlazak talenata, ali dobra ne služi da ih “zadrži”. Njezina uloga je da im stvori prostor za rast, osjećaj sigurnosti i podrške – da znaju da mogu praviti velike stvari i ovdje.
Direktor ste Data Science Conference Europea, koja u studenome u Beograd dovodi više od 3000 stručnjaka iz cijelog svijeta. Što to znači za pozicioniranje Beograda, ali i regije, na AI karti Europe?
Mislim da to, u ovom trenutku, za državu poput Srbije – znači sve, a samim time i za regiju. Ovo je naša šansa da napravimo nešto za našega života – što ćemo ostaviti za idućih pet generacija. Ako želimo biti relevantni, moramo biti prisutni, glasni i raditi stvari na naš način – s tim nekim šmekom koji krasi ovo područje. Ljudi to vole, cijene nas, nije im uvijek jasna ta naša otvorenost i srdačnost – ali im jako odhovara, osjećaju se počašćeno i spremni su uzvratiti istom mjerom. Naša konferencija je na temu umjetne inteligencije, ali u njezinu centru nalazi se čovjek kao osoba, ali i kao dio grupe sa svojim mišljenjem. Zato je i vizija konferencije “Change The World Through Data”.
Ove godine u programu je više od 100 tema i 300 predavača. Kako birate govornike i teme, koji će trendovi biti najveći ‘highlight’ konferencije?
Generalno, program naše konferencije zaista je jedinstven. I njega smo razvijali godinama. Zato, kada kažemo da imamo 100+ tema, to zaista znači 100+ tema. “Highlight” konferencije je realna primjena i realni dometi AI-ja, ali, isto tako, i to što su podaci i dalje najbitnija stavka o kojoj moramo konstantno pričati. Meni će iskreno biti jako zanimljiv panel s direktorima četiri najveća razvojna centra u Srbiji o tome kako oni vide razvoj AI-ja u budućnosti, i kroz lokalno tržište.
Konferencija uključuje i co-located evente posvećene specifičnim industrijama – od zdravstva i farmacije, preko cyber sigurnosti do financija i marketinga. Koji sektor trenutačno najbrže usvaja AI rješenja?
Trenutačno najbrže AI rješenja usvajaju sektori koji imaju jasan i mjerljiv poslovni učinak od njihove primjene. Tu prije svega mislim na financijski sektor i marketing. Financije zato što su uvijek među prvima kada se pojavi tehnologija koja može optimizirati rizik, ubrzati procese i smanji troškove – a AI to radi prilično elegantno. Marketing zato što u realnom vremenu vidi rezultate: bolji targeting, personalizaciju i optimizaciju kampanja.
Koja su vam najuzbudljivija područja primjene umjetne inteligencije?
Jako me fasciniraju sljedeća područja: AI u umjetnosti, Quantum Computing i Neuro AI. Vjerujem da je i “AI for Space Exploration” također nevjerojatan.
Koliko ste zadovoljni time kako je konferencija rasla posljednjih godina i gdje je vidite u budućnosti – može li Beograd postati regionalni hub za AI događanja?
Iskreno mislim da Beograd to već jest. Osim konferencije u Beogradu koja ima stabilan rast od 20 posto – naši događaji rastu gotovo pa 50 posto i u Hrvatskoj, Austriji, Nizozemskoj, Egiptu – dok smo također ušli u organizaciju događaja “Machine Can Think & Machine Can See Summit”.
I za kraj – gdje vidite Srbiju za pet godina u AI utrci?
Kao i uvijek – nebeski narod treba biti u vrhu. Šalu na stranu, mislim da Srbija – kao dio ExYu i Zapadnog Balkana može imati svoj doprinos u ovoj trci. Europa jest i ostat će kolijevka moderne civilizacije i kulture, a naša regija dio je te obitelji. Samo je na nama samima pitanje – jesmo li dovoljni smjeli da poželimo živjeti naše snove? Ako jesmo, vidjet ćemo se sigurno u skorijoj budućnosti na nekom od naših događaja. Jer – zašto ne bismo promijenili svijet kroz podatke?!
