Zagrebačka burza u 2025. sve je samo ne mrtva. U samo pet godina udio prometa koji ostvaruju mali investitori porastao je s 47 na 57 posto, a godinu su definitivno obilježile javne ponude dionica (IPO) domaćih tvrtki. Gledajući unatrag na razdoblje od početka 2000.-ih do danas IPO-i obiteljskih tvrtki, prošle su put od rijetkih izuzetaka do simbolične prekretnice suvremenog hrvatskog gospodarstva. Ove godine, kroz primjere Žito Grupe, ING-GRAD-a i Tokić grupe, svjedočimo dinamičnom zaokretu: privatni biznisi, generacijski poslovni imperiji, umjesto povlačenja ili prepuštanja multinacionalnim igračima, javno traže kapital, širinu vlasničke strukture, korporativnu vidljivost i javnu transparentnost.
Godine od 2016. do 2020. obilježila je svojevrsna epoha burzovnog zatišja, dok su IPO-i bili rijetkost, a stvarna javna ponuda često značila tek dokapitalizaciju postojećih izdanja. U isto vrijeme, u regiji i svijetu, burze su bujale novim izdanjima, dok je domaće tržište kapitala gubilo zanos. Sve se promijenilo 2020. s CIAK grupom, potom 2021. s IT igračem Span, a vrhunac stiže u ovoj godini kroz IPO-ove Žita, ING-GRAD-a i najnovije Tokić grupe.
IPO Žita, s prikupljenih 130 milijuna eura i 4500 domaćih malih ulagatelja koji su upisali 52 milijuna eura nije do sada samo najveći privatni IPO od HT-a i Ine, već novo poglavlje ekonomskog optimizma na domaćem tržištu. Velika očekivanja su i od trećeg ovogodišnjeg IPO-a. Vodeći hrvatski distributer automobilskih dijelova Tokić Grupa sredinom listopada ponudila je ukupno 1,2 milijuna dionica bez nominalnog iznosa kojima planira prikupiti između 24,2 i 30,7 milijuna eura kapitala, ovisno o konačnoj prodajnoj cijeni dionica, koja je postavljena u rasponu od 20,2 do 25,6 eura. Konačna cijena dionica određena je na kraju ponude, prije zaključenja ovog izdanja Svijeta novca.
Temeljni kapital Tokić Grupe iznosi 22,75 milijuna eura i podijeljen je na 3,08 milijuna redovnih dionica na ime, bez nominalnog iznosa, objavila je tvrtka u prospektu javne ponude. Kompanija kroz IPO planira prikupiti najviše 7,4 milijuna eura za povećanje temeljnog kapitala koji može porasti na najviše 30,13 milijuna eura.
“Pred nama su najveće investicije, za čije ostvarenje nam je potreban određeni kapital. Dio ćemo sami financirati iz vlastitih izvora, a dio namjeravamo prikupiti na tržištu”, izjavio je većinski vlasnik i suosnivač Grupe Ilija Tokić u nedavnom intervjuu za Poslovni dnevnik govoreći o razvoju obiteljske tvrtke i poslovnim planovima nakon IPO-a. Kamen temeljec budućih planova je gradnja novog velikog logističko-distributivnog centra na 44 tisuće četvornih metara. “Projekt je spreman i početkom iduće godine mogli bismo početi s realizacijom, koja će trajati do godinu i pol. Visoki stupanj automatizacije skladišta rasteretit će problem kadrova, a time i ubrzati naše poslovanje”, najavio je Ilija Tokić.
“Veći dio sredstava koja će biti prikupljena u inicijalnoj ponudi, oko 20 milijuna eura, namjeravamo koristiti za izgradnju i opremanje novog logističko-distributivnog centra. Preostali dio sredstava koristit će se za financiranje redovnog poslovanja Tokić Grupe (radni, odnosno obrtni kapital i kupnju robe) te za kapitalne investicije i potencijalne akvizicije, s ciljem jačanja tržišne pozicije i širenja poslovanja Tokić Grupe u regiji””, rekao nam predsjednik Uprave Ivan Šantorić.
Zašto obiteljske tvrtke traže burzu?
Strategija izlaska obiteljske tvrtke na burzu u Hrvatskoj, za razliku od globalne prakse, najčešće nije “cash out” osnivača, nego tranzicija prema modernom, profesionaliziranom upravljanju, stvaranje poligona za širenje poslovanja, jačanje investicijskih kapaciteta te osiguranje dugoročnog opstanka kroz raznolikost vlasništva i lakše generacijske prijenose. Sve češće, naime, gledamo odlazak tranzicijske generacije poduzetnika, koji su stasali 90-ih, ali osjećaju potrebu za izlazom, dok nova generacija vidi razvijenu burzu kao platformu za rast, inovaciju i profesionalizaciju.
Predsjednik Uprave InterCapitala ETF Krešo Vugrinčić kaže kako sa strane ulagatelja postoji jedna zdrava potražnja, dok su s druge strane, na strani ponude, neke privatne kompanije sazrele i došle do razine poslovanja koja je dovoljno velika da bude zanimljiva burzovna roba. “Osim toga, kod mnogih uspješnih poduzetnika dolazi do smjene generacije, a burza može biti izvrstan način kako osigurati dugoročnu budućnost kompanije”, kaže Vugrinčić. Smatra da je situacija u kojoj se nekoliko IPO-ova dogodilo baš ove godine ipak slučajnost, “ali trend je svakako jasan i pozitivan”.
Milan Horvat, savjetnik u FIMA-i, primjećuje kako se intenzivira odlazak tranzicijske generacija i dolazak nove generacije poduzetnika. “Stara tranzicijska generacija ljudi koji su devedesetih uspješno preuzeli ili stvorili poduzeća sada su u godinama kada traže izlaz pa ih prepuštaju nasljednicima ili ih prodaju, a poneki među njima traže izlaz u listanju na ZSE. Njima je to jedna od krajnjih opcija”, kaže Horvat i dodaje kako, s druge strane, dolazi nova generacija poduzetnika, gdje se uspješni i ambiciozniji također žele izlistati na burzi jer im je to najbrži i najbolji put za daljnji razvoj s dodatnim kapitalom, “ako naravno prije toga nisu odlučili prodali svoju firmu nekom drugom”.
Rast, zapošljavanje i investicije
Prikupljen kapital na IPO-u kod obiteljskih kompanija u pravilu nadmašuje prosjek domaćih javnih ponuda: prosjek posljednjih IPO-a obiteljskih tvrtki ide do 73 milijuna eura, dok kod ostalih kompanija u rasponu od 13 do 80 milijuna eura, s jasno nižim medijanom. Žito i ING-GRAD, primjerice, kroz IPO nisu samo prikupili kapital, nego su najavili nova zapošljavanja, širenje proizvodnje, investicijski ciklus modernizacije te povećanje kapaciteta. Tako je, primjerice, prije IPO-a Žito Grupe, promet kompanije premašio 335 milijuna eura, a ambiciozan plan “post-IPO” razvoja temelji se na novoj investicijskoj injekciji i kapacitetima koje nudi tržište kapitala.
Žito Grupa je tako, nakon što je sredinom godine uspješno odradila IPO, provela i dvije akvizicije – u lipnju je preuzela većinske udijele u Mesnoj industriji Ravlić te u tvrtki AGRO-Tovarnik. Financijski detalji akvizicija ostali su povjerljivi.
Prerađivačka industrija, građevinska industrija i maloprodaja prednjače po prosječnim iznosima prikupljenim IPO-ima. Žito 130 milijuna eura, ING-GRAD 61 milijun, dok je IT sektor (Span) privukao solidnu potražnju, ali iznosi IPO-a ostali su znatno niži od tradicionalnih industrija. Medijan kapitala prikupljenog IPO-om u obiteljskim tvrtkama je 60,7 milijuna eura, dok je isti pokazatelj kod neobiteljskih tvrtki upola niži – 30 milijuna eura, prema javno dostupnim podacima Zagrebačke burze. To sugerira da su obiteljske tvrtke, kad su jednom spremne na javnu ponudu, sklonije tražiti veća sredstva i istaknuti ambicioznije ciljeve.
Novi val optimizma
Uz pozitivne povratne indekse (porast indeksa CROBEX za 30 posto, udio malih investitora s 47 na 57 posto), na ZSE-u se osjeća trend “vraćanja kapitala” iz SAD-a u Europsku uniju, dijelom uzrokovan geopolitičkom neizvjesnošću. Takvi makroekonomski potresi, ali i pristup digitalnoj infrastrukturi (e-riznica, bankarske aplikacije) uvelike olakšavaju visoku razinu pristupačnosti IPO-a, te transparentnost ulaganja. To potvrđuju izjave Ivane Gažić, predsjednice Uprave ZSE, ali i brojne analize domaćih brokera i fondova: hrvatski građani sve više investiraju, tražeći alternativne oblike štednje kod rastuće inflacije i minimalnih bankarskih prinosa.
“Posljednje IPO-e obilježile su snažne i strateški vođene komunikacijske kampanje s ciljem jasnog informiranja javnosti o poslovanju kompanija, investicijskim prilikama i razlozima za uvrštenje na burzu, čime se nastojalo povećati povjerenje investitora i potaknuti što širi krug sudionika u inicijalnoj ponudi”, rekla nam je Gažić dodajući kako je fokus bio na malim ulagateljima te modernizaciji pristupa prema investitorima, posebice razvoju digitalnih kanala za upis dionica, kao što su bankarske aplikacije te e-riznica Ministarstva financija.
“Svi koji rade, investiraju na tržište kroz mirovinske fondove. Naši mirovinski fondovi upravljaju imovinom od 27 milijardi eura što je za našu ekonomiju vrlo značajno, no investiraju i pojedinačno. Razina štednje raste iznimno brzo. Ljudi imaju minimalne prinose na depozite u bankama pa traže alternative za investiranje”, izjavila je Gažić u listopadu na ovogodišnjem kongresu menadžera u organizaciji Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika (CROMA) u Opatiji.
Jedan od mitova koji je dugo gušio IPO procese jest strah poduzetnika od gubitka kontrole nad “obiteljskim blagom”. Međutim, recentni primjeri pokazuju da je izlazak na burzu, uz zadržavanje većinskog paketa, često racionalna opcija, a ne nužno kompromis. Vlasnici obiteljskih tvrtki sve češće percipiraju burzu kao platformu za budući rast, internacionalizaciju, pristup kapitalu bez zaduživanja te jačanje osobne i korporativne reputacije na širem tržištu, osobito kad te tvrtke teže europskim standardima korporativnog upravljanja.
No, proces zahtjeva iznimnu transparentnost i odricanje dijela privatnosti te odluku o prihvaćanju strožih standarda izvještavanja i revizije. Odluka o tome prodati sto posto vlasništva po najvišoj cijeni ili zadržati većinski paket kroz IPO po nižoj valuaciji, ostaje jedna od najtežih za generacije poduzetnika.
Slučaj Studenca
Propali pokušaj IPO-a Studenca krajem studenog prošle godine pokazuje da, unatoč objektivnim uspjesima i poslovnoj ekspanziji, kombinacija vlasničke strukture i nesigurnost investitora može poništiti planove u zadnjem trenutku. Studenac je tada, kao najveći maloprodajni lanac u Hrvatskoj, pokušao provesti IPO koji je trebao biti burzovni događaj godine, ali proces je odbačen u posljednjem trenutku, nakon što je Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) naglo odustala od najavljenih planova za kupnju do 10 posto udjela u Studencu. U tom smislu, burza je najiskreniji stres test, gdje kompanije tek kroz javnu ponudu polože ispit pred širokom publikom.
Je li Hrvatska konačno spremna za zreliji kapitalni tržišni ciklus? Stabilan makroekonomski okvir, članstvo u eurozoni, rast prometa na burzi, uspon privatnog ulaganja kroz mirovinske fondove i sve brojniji dolasci malih investitora na burzu te zamjetan optimizam ključnih aktera – svi preduvjeti za trajniji procvat tržišta kapitala su tu. No, izlazak na burzu uvijek je izazovan i zahtjevan korak koji mnogim poduzetnicima predstavlja značajan poslovni i osobni izazov, prožet izazovima od transparentnosti do organizacijske i mentalne tranzicije obiteljskih tvrtki.
Inicijalne javne ponude na Zagrebačkoj burzi sve su više najava trajnije promjene domaće ekonomske filozofije – od privatnosti prema transparentnosti, od povlačenja prema budućnosti otvorenoj investitorima i promjenama. “Već treću godinu zaredom vidimo značajan porast prometa na Zagrebačkoj burzi. U prvih devet mjeseci ove godine bilježimo gotovo 100 posto veći promet nego lani u tom periodu. Većina naših indeksa rasla je stopom od gotovo ili čak 30 posto”, izjavila je nedavno Gažić ističući da su svi koji su uložili u prosječan portfelj na ZSE u zadnjih godinu dana ostvarili povrat od 30 posto na uloženi kapital.
