Kakva će biti budućnost novca i platnih sustava? Iako ona svakako uključuje tehnologije bez presedana, predviđanje cijele slike iziskuje povijesni kontekst. Tradicionalno, novac i platni sustavi funkcioniraju kombinacijom osnovnog novca (koji izdaje središnja banka) i novca privatnog sektora, koji obično izdaju komercijalne banke putem depozita po viđenju, kreditnih kartica i tako dalje. Budući da su noviji fintech platni sustavi kao što su Alipay, WeChat, Venmo ili PayPal još uvijek povezani s bankovnim depozitima i kreditnim karticama, oni predstavljaju evoluciju, a ne revoluciju.

’Piramida’ digitalnih valuta

Što se tiče Bitcoina i druge decentralizirane kripto imovine, nijedna nije postala valuta jer nijedna nije obračunska jedinica, skalabilno sredstvo plaćanja, stabilna pohrana vrijednosti ili numeraire (mjerilo za drugu sličnu imovinu). Salvador je otišao toliko daleko da je Bitcoin proglasio zakonskim sredstvom plaćanja, ali u najboljem slučaju njime se podmiruje oko pet posto transakcija robom i uslugama. Istina, s obzirom na to da je Trumpova administracija stvorila stratešku rezervu Bitcoina, a budući da ga sve više institucionalnih ulagača dodaje u svoje portfelje, neki komentatori vjeruju da će Bitcoin s vremenom imati funkciju pohrane vrijednosti. Ali to tek treba ispitati. Koje druge mogućnosti stvaraju tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (DLT)? Ostavljajući po strani kriptoimovinu, koja će ostati volatilni tokeni za špekulativne aktivnosti, pojavile su se još tri opcije: digitalne valute središnjih banaka (CBDC), stablecoini i tokenizirani depoziti. Bojazni da će digitalne valute središnjih banaka isključiti financijske posrednike poput banaka ili olakšati navale na banke u vrijeme financijske panike smanjile su se sada kada će vjerojatno biti nametnuta ograničenja na salda digitalnih valuta središnjih banaka. U većini slučajeva središnje banke nastojat će samo osigurati javnu sigurnu imovinu za digitalne novčanike građana, a ne alternativu platnim sustavima privatnog sektora, a većina digitalnih valuta središnjih banaka neće biti “programabilna” ili donositi kamate.

To znači da će rješenja privatnog sektora i dalje dominirati plaćanjima. Fintech može ponuditi jeftine, sigurne i učinkovite opcije koje se ne temelje nužno na tehnologijama decentraliziranog vođenja evidencije transakcija. Sada države nude platne platforme ili mreže u stvarnom vremenu za banke i korporativne tvrtke koje olakšavaju jeftino i trenutačno namirenje. Čak i u domeni tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, tokenizacija fondova tržišta novca ili “flatcoini” koji nose kamate (vezani za košaricu imovine) može potaknuti usvajanje novih oblika kvazi novca ili monetarnog agregata koji se može lako pretvoriti u digitalni novac koji pruža usluge plaćanja. Ali, preferencije se značajno razlikuju među jurisdikcijama. U Sjedinjenim Američkim Državama ideološko protivljenje Trumpove administracije digitalnim valutama središnjih banaka dovelo je do favoriziranja stablecoina (što je dovelo do upozorenja Banke za međunarodna poravnanja (BIS) o povratku na kaotično slobodno bankarstvo devetnaestog stoljeća, samo u digitalnom formatu). Nasuprot tome, u Europi zabrinutost zbog rizika stablecoina – kao što je novi začarani krug između riznice i izdavatelja stablecoina, te loših praksi protiv pranja novca i “upoznaj svog klijenta” – podrazumijevaju sklonost digitalnim valutama središnjih banaka i tokeniziranim depozitima. A u Kini je odbojnost prema potencijalno decentraliziranim stablecoinima navela vladu da favorizira digitalne valute središnjih banaka i fintech rješenja za plaćanje. U idealnom slučaju, svako bi od ovih rješenja koegzistiralo i imalo drukčiju ulogu unutar dobro organiziranog sustava digitalnih valuta. Digitalne valute središnjih banaka bile bi javna sigurna imovina u digitalnim novčanicima građana, pružajući temelj povjerenja za cijeli sustav. Stablecoini tada bi se rabili za domaća peer-to-peer ili međunarodna plaćanja, a tokenizirani depoziti za međubankovne transakcije.

Do sada su Ujedinjeni Arapski Emirati jedna od rijetkih jurisdikcija koja je, čini se, prepoznala važnost implementacije ove “piramide” digitalnih valuta i stvaraju najugodnije okruženje za digitalnu imovinu na globalnoj razini. U tom kontekstu, valja spomenuti da, iako se novi digitalni oblici novca temelje na nekom obliku tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, većina radi na centraliziranim, a ne decentraliziranim knjigama, a obično ih dopuštaju ovlašteni i pouzdani validatori, a ne putem transakcija bez dopuštenja ikakvog autoriteta i središnjeg tijela za uspostavljanje povjerenja. Ili drugim riječima, bliži su tradicionalnim centraliziranim knjigama nego pravoj tehnologiji decentraliziranog vođenja evidencije transakcija. Ipak, čini se da se mnogi od onih koji tokeniziraju imovinu iz stvarnog svijeta odlučuju za tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija kao preferiranu “objedinjenu platformu”, gdje je digitalna imovina denominirana u izvornim digitalnim valutama. Stoga, umjesto da se usredotočimo na utrku za dominaciju nad domaćim ili prekograničnim platnim sustavima, predlažemo da promatrate geopolitiku digitalnih valuta, s obzirom na njihov potencijal da služe kao globalna rezervna imovina. Tražeći veću globalnu ulogu juana, dijelom kako bi ublažila rizik od budućih američkih financijskih sankcija, Kina se zalaže za to da se njezina digitalna valuta središnje banke, digitalni juan e-CNY, upotrebljava u prekograničnim transakcijama među zemljama uključenim u kinesku inicijativu Pojas i put (i njezin sestrinski projekt, Digitalni put svile). S m-Bridgeom, tehnologijom izvorno osmišljenom s Bankom za međunarodna poravnanja, e-CNY bi se mogao koristiti za zaobilaženje dolarskih kanala i SWIFT sustava za prekogranične transakcije; zapravo, Kina već ima vlastitu alternativu SWIFT-u: CIPS (Prekogranični međubankovni platni sustav). Ovi potezi ukazuju na to da se bi eurozona mogla naći između još uvijek dominantnog dolara (čija bi uloga bila pojačana širokom primjenom stablecoin valute vezane za dolar) i rastućeg e-CNY-a. Europa stoga brzo uvodi digitalni euro, koji bi mogao pomoći u održavanju uloge jedinstvene valute kao globalne rezervne valute i jamčiti određenu “stratešku autonomiju” Europskoj uniji.

Konstantna vrijednost

Na kraju, Trumpova administracija gura stablecoine (kroz nedavni zakon GENIUS) kako bi sačuvala dominantnu ulogu dolara u globalnim plaćanjima i kao rezervnu valutu. Budući da stablecoini temeljeni na dolarima sada ponovno dolariziraju globalno gospodarstvo, i Kina i eurozona preispituju svoj raniji skepticizam i razmišljaju o izdavanju vlastitih stablecoina. Budućnost novca i platnih sustava karakterizirat će evolucija, a ne neka radikalna kripto revolucija. Mrežni učinci daju trenutnim sustavima prednost postojećeg položaja. Više od desetljeća i pol nakon lansiranja Bitcoina, glavni napredak u kriptovaluti je stablecoin, koji je samo digitalna verzija fiat valute. Čak će i usvajanje stablecoina biti postupno. Novac je u prevelikoj mjeri javno dobro i previše važan za nacionalnu sigurnost da bi se prepustio privatnim, anonimnim, decentraliziranim akterima. Na ovaj ili onaj način, ostat će u nadležnosti države.