Hrvati su veliki konzumenti svinjskog mesa. S potrošnjom od 58,6 kilograma po stanovniku u 2022., svinjsko meso apsolutno dominira u ukupnoj potrošnji mesa u Hrvatskoj, i to s visokih 60 posto. Ovi podaci jasno dočaravaju važnost svinjogojstva u državi, ističe Goran Buturac, znanstvenik s Ekonomskog instituta, Zagreb (EIZ), u svojoj najnovijoj analizi stanja u ovoj grani stočarstva naslovljenoj “Crni dani za domaće svinjogojstvo: Ima li svijetla na kraju tunela?”.

Iako njegova analiza pokazuje prilično pesimistično stanje – jer negativne trendove bilježimo u gotovo svim segmentima, od količina, vanjskotrgovinske bilance do cijena, da bi nas onda još pogodila i katastrofa afričke svinjske kuge – Buturac ipak šalje pozitivnu poruku. Na pitanje ima li svijetla na kraju tunela, konstatira: “Naravno da ima.” No, da bi negativni trendovi bili preokrenuti, morat ćemo mnogo toga mijenjati.

Kako stvari stoje?

Analiza trendova pokazuje rast potrošnje svinjskog mesa u Hrvatskoj te pad proizvodnje. “To rezultira vrtoglavim rastom uvoza i pogoršanjem vanjskotrgovinske bilance. Svoj vrhunac uvoz svinjskog mesa dosegnuo je u 2024. kada je iznosio 341,5 milijuna eura”, kaže Buturac, napominjući da je lani uvoz svinjskog mesa bio gotovo devet puta veći od izvoza. “Jaz u korist potrošnje svinjskog mesa u 2024. godini iznosio je velikih 303 milijuna eura. Rast potrošnje, uz nedostatnu domaću proizvodnju koja se iz godine u godinu smanjuje, dovodi do velikog uvoza svinjskog mesa”, ističe Buturac, dodajući da je pokrivenost uvoza izvozom lani bila tek 11,3 posto. Takvu situaciju potrošači itekako osjećaju pri svakom odlasku u mesnicu. Analiza kretanja nominalnog i realnog uvoza pokazuje da je uvozno svinjsko meso znatno poskupjelo.

“Nominalni uvoz u razdoblju od 2021. do 2024. godine povećao se za 87,2 posto, dok se istodobno realni uvoz povećao za 15,4 posto. Ne samo što nam rezultati analize govore o povećanju realnog uvoza, već, sudeći po vrijednosti i dinamici rasta nominalnog uvoza, vidljiv je snažan rast cijena svinjskog mesa iz uvoza. Jedinična se cijena uvoza svinjskog mesa po kilogramu u razdoblju 2021. do 2024. povećala čak za 62,3 posto”, objašnjava Buturac, napominjući da je rast cijena danak koji Hrvatska plaća zbog nedostatne vlastite proizvodnje svinjskog mesa.

“Čini se nevjerojatnim kako Hrvatska ne samo da ne iskorištava tradiciju i izvrsne agroklimatske uvjete, već i povoljne tržišne prilike koje su praćene rastom potražnje za svinjskim mesom. Rast potražnje dodatno potpiruju i uspješne turističke sezone. Umjesto da domaće gospodarstvo iskoristi tržišne blagodati za plasman vlastitog svinjskog mesa, ono ga kupuje na inozemnim tržištima ne bi li time nadomjestilo nedostatnu vlastitu proizvodnju i poslije ga u vlastitim turističkim odredištima nudi potrošačima iz zemalja od kojih uvozi svinjsko meso”, kaže Buturac, koji napominje da je od 2006. do 2024. broj svinja u Hrvatskoj smanjen 41 posto, s 1,49 milijuna 2006., na 874 tisuće 2024.

Usto, struktura svinjogojske proizvodnje iznimno je loša te smo se u izvozu (koji je u 2024. iznosio tek 38,5 milijuna eura, što je deveterostruko manje od onoga što smo uvezli), opredijelili za lošiju varijantu. Primat u izvozu, naime, dali smo živim svinjama u odnosu na svinjsko meso koje postiže daleko bolju cijenu na izvoznim tržištima. “U 2024. godini jedinična cijena izvoza svinjskog mesa u prosjeku je iznosila 3,2 eura po kilogramu i bila je gotovo dvostruko veća u usporedbi s realiziranom prosječnom jediničnom cijenom izvoza živih svinja”, objašnjava Buturac, dodajući da se 2024. omjer izvoza živih svinja i svinjskog mesa popeo na 1,5: 1 u korist živih svinja. “Drugim riječima, izvoz živih svinja Hrvatske je za 50 posto veći nego izvoz svinjskog mesa”, upozorava autor.

“Iako kod domaćih uzgajivača manira dobrih gospodara uzgoja, privrženosti tradiciji, požrtvovnosti, entuzijazma, želje za povećanjem uzgojnih kapaciteta i grla ne nedostaje, oni se u uzgoju i plasmanima na tržištu susreću s brojnim preprekama. Mnoge od njih traju već godinama, što na mnoge uzgajivače djeluje frustrirajuće, a nemali broj njih tjera na prestanak bavljenja svinjogojstvom. Te se prepreke prije svega odnose na disparitete cijena na tržištu, nekontrolirani uvoz svinja sumnjive kakvoće, zapreke u dostupnosti poljoprivrednog zemljišta, poteškoće s plasmanima odojaka, nedostatan broj velikih klaonica, relativno velike troškove proizvodnje i značajan rast cijena stočne hrane”, nabraja autor.

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

Povećanje otkupne cijene

Uz sve to, pojava afričke svinjske kuge (ASK) u 2023. bila je dodatna sol na ranu. Zbog širenja ove bolesti, koja se nakon određenog smirivanja ponovno razbuktala te ušla i na farmu Belja plus s tek nešto manje od deset tisuća njuškica, Hrvatska je, prema Ministarstvu poljoprivrede, ostala bez pet posto ukupnog svinjskog “fonda”, a prema Hrvatskoj poljoprivrednoj komori, bez čak deset posto. Buturac kaže da će za ozbiljnije iskorake u proizvodnji donositelji odluka morati uvažiti glas proizvođača.

“Povećanje otkupne cijene bio bi snažan vjetar u leđa domaćem svinjogojstvu”, smatra znanstvenik s EIZ-a. Kaže i da bi iznosi obeštećenja za posljedice kao što je virus ASK-a trebali biti unaprijed definirani i određeni. Za napredak u svinjogojstvu, kao i u svim drugim poljoprivrednim granama, nužno je rješavanje problema državnog poljoprivrednog zemljišta, nastavlja, dodajući da bi vlastitim uzgojem sirovine za proizvodnju domaći proizvođači mogli smanjiti troškove ishrane i postati konkurentniji. Usto, kaže, trebalo bi tehnološki unaprijediti i osnažiti kapacitete klaonica, uzgajivači bi se trebali kontinuirano educirati te, u konačnici, udruživati.