Sjedište MOL-a smješteno u južnom dijelu Budimpešte sa svojih 28 katova i 120 metara visine trenutačno je najviša zgrada Budimpešte. Projektirao ju je studio, danas vjerojatno najpoznatijeg svjetskog arhitekta, Normana Fostera u potpuno novom dijelu budimpeštanskog 11. distrikta koji nastaje na području nekadašnje socijalističke industrije, poput zagrebačkog “Gredelja”, rekli bismo. Niz poslovnih i stambenih zgrada, hotela, tamo je i europsko sjedište kineskog BYD-a, treba uputiti na ekonomski prosperitet Mađarske, čega je MOL ključan dio.

Dio šire strategije

Sjajna vijest za dio građana: Država dijeli subvencije, pripremite papire, prijave kreću od 2. rujna

MOL Campus okružen je novouređenim parkom s jezerom, a svoju snagu projicira vidikovcem na vrhu zgrade. Do njega vodi iznimno brzi lift, vozili smo se raznim takvim uređajima, no vjerujte, ovo je – brzo! Kada stignete na vidikovac, koji je otvoren i za javnost, puca pogleda na grad koji broji oko tri milijuna stanovnika sa svim njegovim znamenitostima, kojih, dakako, nije malo. Zgrada ima i od Michelina preporučen restoran, a zamišljena je ne samo kao uredska zgrada – uostalom, u cijelosti je “open space” – već i mjesto raznovrsne namjene, ne samo za djelatnike MOL-a.

Na širem području Budimpešte i drugi je simbol snage mađarske energetske kompanije, a to je Dunavska rafinerija smještena u Százhalombatti, uistinu povijesnom gradiću svjetske povijesti jer se ondje nalazi i arheološko nalazište na kojem su pronađeni dokazi kako su ovo područje na Dunavu ljudi naseljavali i prije četiri tisuće godina u neolitiku. Mjesto je inače jedno od omiljenijih izletišta građana Budimpešte od koje se nalazi na nekih 45 minuta vožnje.

Ključ je u diversifikaciji

Ali, tamo je smještena i rafinerija koja upravo ove godine obilježava 60 godina postojanja te je oslonac MOL-ova poslovanja. Upravo iz te rafinerije, kapaciteta prerade oko 165 tisuća barela nafte dnevno, dolazi svaka četvrta litra goriva prodana u deset zemalja u kojima MOL posluje, među kojima je i Hrvatska, pod nekim od etiketa grupe, MOL-om, Slovnaftom ili INA-om. Rafinerija, isto tako, upućuje na dugoročnu strategiju MOL-a, a to je diversifikacija koja podrazumijeva odmak od prerade gotovo isključivo ruske nafte pa do usvajanja proizvodnje drugih vidova goriva i dobivanja drugih vrsta energije.

“Na preradu nafte gledamo kao što bismo gledali na preradu u bilo kojoj drugoj industriji, poput prehrambene, recimo, doista nema neke esencijalne razlike. I u prehrambenoj i u naftnoj industriji nastoji se dobiti što je moguće više vrijednosti iz sirovine jer se unaprijed zna da nije moguće dobivati samo željeni krajnji proizvod, a da ne ostane neki ostatak. Zato gledamo da se barel nafte koji uđe u ovo postrojenje maksimalno iskoristi do kraja koliko je god moguće, bez ostatka. Tako smo stigli do točke gdje se u ovoj rafineriji proizvodi sve što se od nafte može dobiti”, kazao je Szabolcs Szabo, viši potpredsjednik za upravljanje lancem vrijednosti rafinerijskog poslovanja MOL grupe.

Otkrio je i kako je ova rafinerija sastavljena od 55 jedinica za preradu nafte i dobivanje drugih vrsta energije, što je čini zapravo više holdingom nego jedinstvenim poduzećem. Oko 30 do 35 posto proizvodnje usmjereno je na strana tržišta, a od osnivanja rafinerije prije 60 godina ovdje je prerađeno oko 365 milijuna tona sirove nafte. Doista, ovo je postrojenje izuzetne veličine, najveće je ovakvo u središnjoj Europi te pokriva površinu jednaku 1300 nogometnih igrališta, što bi bilo oko 9,5 milijuna četvornih metara.

“Kada bismo postavili tlocrt rafinerije na središte same Budimpešte, recimo, peštanski dio na obali Dunava, vidimo da je prostor rafinerije znatno veći od centra, gotovo dvostruko”, rekao je Szabo, nastavivši kako rafinerija potroši energije koliko je potrebno za napajanje tri grada veličine Debrecena, koji je drugi najveći grad u Mađarskoj, a energijom pare koja se proizvede u rafineriji moglo bi se dnevno skuhati litra čaja za svaku osobu u Mađarskoj, dovoljno, dakle, za vrenje 3.375.000 prostornih metara vode. U MOL-u ne vjeruju u brzu tranziciju na električna vozila, kao što je danas trendovsko razmišljanje, ali upućuju na to da su se posljednjih 60 godina promijenili omjeri vrsta goriva i drugih derivata, među kojima, ipak, i dalje dominira dizelsko gorivo.

CHANGE MAKERS 2026.

Od ruba bankrota do rasta: Lideri otkrivaju kako se mijenjaju velike kompanije

Neplaćeni računi

83 posto hrvatskih tvrtki ima isti problem: Kupci kasne s plaćanjem, a posljedice se šire cijelim lancem

Csaba Zsótér, viši potpredsjednik MOL grupe za goriva, kaže kako na prijevoz otpada 55 posto ukupne potrošnje goriva, ali od toga gotovo 60 posto otpada na teška vozila, zrakoplovstvo i pomorstvo, sektore u kojima ima još manje zelenih rješenja nego kada su u pitanju osobna vozila, pa je i to razlog zbog kojeg zelena tranzicija nije tako brza kako su se neki predviđali.

Prerada raznih vrsta nafte

“Budućnost je u tehnologijama koje će davati prednost i proizvođačima i vrstama prijevoza, ali neće biti jedinstvenog rješenja koje će jednostavno zamijeniti sadašnje motore s unutrašnjim izgaranjem. Oni će dominirati tržištem i sljedećih deset godina, ali je uz njih potrebno razvijati još novih zelenih rješenja”, rekao je Zsótér, podsjećajući kako je i direktiva Europske unije da svaka članica do 2030. godine ostvari 30 posto udjela obnovljivih izvora u prijevozu.

“Stoga do kraja ovoga desetljeća planiramo podići proizvodnju zelenih izvora energije sa sadašnjih oko šest do sedam posto na do 12 posto, i to samo s onim projektima koje trenutačno imamo u planovima”, dodao je. Ključne inicijative uključuju novi pogon za proizvodnju zelenog vodika, kao i povećanje proizvodnje biokomponenti za biogoriva koje se proizvodi praktično od mnoštva stvari poput, primjerice, ostataka životinjskih masti ili ulja dobivenog iz ljusaka indijskih oraščića.

Treba reći kako su sigurnosne mjere u rafineriji iznimno stroge, bez prethodne najave i temeljite provjere pristup nije dozvoljen. No, kada obiđete ovaj doista ogroman pogon, jasno je zašto te mjere moraju biti i više nego u drugim rafinerijama. Tehnološka sofisticiranost rafinerije postigla je 10,6 po Nelsonovu indexu, što je poprilično visoko za srednju Europu. To je zato što se u ovoj rafineriji sirova nafta ne prerađuje samo destilacijom, već i naprednim metodama obrade teških ostataka, što omogućuje kompletnu preradu sirovine.

Uz to, vidjeli smo i polje solarnih panela te elektrolizator u kojem se od vode dobiva zeleni vodik. Tako dobivena energija koristi se za rad postrojenja, čime se smanjuje ugljični otisak rafinerije. Opet, riječ je o najvećem takvom postrojenju u središnjoj Europi, a proizvodi 1600 tona zelenog vodika na dan, dakle, onog u cijelosti dobivenog obnovljivim izvorima energije, što znači smanjenje emisija CO2 od 25.000 tona, što je jednako uklanjanju 5500 konvencionalnih vozila s prometnica.

Rafinerija također ima poseban odjel za istraživanje i razvoj, gdje smo čuli sve o razvoju MOL-ova premium goriva EVO Plus. Olivér Visnyei, voditelj razvoja goriva u MOL grupi, preporučio nam je redovitu upotrebu premium goriva (na INA benzinskim postajama poznato pod nazivom ClassPlus Premium) – barem pri svakom trećem ili četvrtom točenju goriva – kako bi se ostvarili pozitivni učinci premium goriva na motore i smanjili dugoročno negativni utjecaji goriva niže kvalitete. Također savjetuje korištenje goriva istog provjerenog dobavljača jer miješanje goriva i aditiva može rezultirati negativnim interakcijama aditiva koje utječu na performanse motora.

U ovoj priči, s obzirom na trenutačne geopolitičke okolnosti, diversifikacija opskrbe sirovom naftom ne može se izbjeći. Zsolt Hernádi, predsjednik i glavni izvršni direktor MOL-a, ovih je dana u intervjuu jednom mađarskom mediju u vezi s napadima na naftovod Družbu koji ide iz Rusije prema središnjoj Europi naglasio: “Ovaj naftovodni sustav služi kao jedna od najvažnijih ruta opskrbe energijom za dvije srednjoeuropske zemlje, Slovačku i Mađarsku. Ako se rafinerije odgovorne za opskrbu ove dvije zemlje zatvore ili budu prisiljene smanjiti kapacitet, započet će lančana reakcija – i cijela srednja Europa će to osjetiti.”

Naglašavaju da su posljednjih godina znatno ulagali i da su već danas sposobni prerađivati razne vrste nafte, ne samo rusku, no za energetsku sigurnost zemlje u MOL-u ističu potrebu za višestrukim pravcima opskrbe i alternativama. Kompanija do kraja ovog desetljeća planira uložiti više od četiri milijarde dolara u projekte održivosti i smanjenja ugljičnog otiska, usporedno s daljnjim ulaganjima u projekte diversifikacije opskrbe sirovom naftom. Sklopljen je ugovor s MVM-om za povećanje uvoza azerbajdžanske nafte do 160.000 tona godišnje, a uvezeno je u posljednje vrijeme i 85.000 tona nafte iz Kazahstana.

Alternativa naftovodu Družba

Nafta, kao sirovina za proizvodnju 14 različitih vrsta goriva koja se proizvode u rafineriji, sada se uvozi iz 11 zemalja, uključujući i Saudijsku Arabiju. Ističu u MOL-u i važnost Jadranskog naftovoda na koji gledaju kao na alternativu naftovodu Družba kojim dolazi ruska nafta.

Napominju kako su u razvoj mađarskog dijela jadranskog pravca uložili 170 milijuna dolara od 2014. godine, ali potrebno je još 500 milijuna dolara kako bi se postigla potpuna tehnološka fleksibilnost da bi se Molovim rafinerijama – kako onoj u Bratislavi, tako i ovoj Dunavskoj – omogućila kvalitetna prerada nafte i iz drugih izvora, uz ruski. To bi se moglo ostvariti krajem sljedeće godine. U MOL-u smatraju da bi JANAF također trebao povećati svoje kapacitete i sposobnosti u Hrvatskoj te da se samo kroz osiguravanje više pravaca opskrbe može jamčiti energetska sigurnost.