Na papiru, hrvatski IT sektor i dalje bilježi rast i to dvoznamenkast – u 2024. prihod mu je porastao za 10 posto, a izvoz za 12 posto. Ali ako pitate ljude iznutra, slika nije tako jednostavna. No brojke ne pričaju cijelu priču i sve je jasnije da je domaći IT došao do točke gdje svi akteri moraju ponovno promisliti kamo idu i kako, zaključak je razgovora Ivana Bešlića, predsjednika udruge Unit i suosnivača Sofascorea s Tajanom Barančić, dugogodišnjom predsjednicom CISEx-a (danas Unit Croatia) i jednom od najupućenijih analitičarki domaće tehnološke scene na konferenciji .debug 2025 u Zagrebu.

Iako donosi ekonomske koristi

Šengenski prostor na prekretnici: Je li njegova budućnost ugrožena?

“Mi više nismo startup industrija – IT postaje stabilna, zrela industrija koja zahtijeva novu razinu znanja i organizacije”, istaknula je Barančić.

Visoka fragmentiranost IT industrije nije nepoznata situacija i u drugim državama, obično i do 90 posto ukupnog broj tvrtki čine mikro i mali poduzetnici, a unutar toga je i velik broj onih s jednim ili niti jednim zaposlenikom koji posluju prema freelancing modelu. U Hrvatskoj je situacija da imamo oko 7000 IT firmi, no samo njih 1200 djeluje kao poduzetnici s jasnim ambicijama rasta. Još je manji broj onih koji razvijaju vlastite proizvode i grade ozbiljne poslovne modele.

Barančić je istaknula da 25 firmi drže 33 posto ukupnog prihoda IT sektora te da tek njih 120 ima više od 5 milijuna eura prihoda. U praksi, to znači da većina malih tvrtki i dalje posluje po modelu prodaje radnih sati s niskim maržama, dok one koje ulažu u vlastiti know-how i proizvode postižu znatno veću dodanu vrijednost. Mnoge male ne naprave iskorak te se njihovo poslovanje pa tako i zaposlenici iz godine u godinu osipaju. Ako se ne preokrene mentalitet i ne dođe do okrupnjivanja mnoge će tvrtke nestati.

“U Hrvatskoj imamo puno vlastitih firmi koje prodaju svoj know-how prema vani, i to je zapravo pozitivan razvoj. Nama ne odgovara da dođu velike globalne kompanije, da zaposle ljude, ponude tri centa više i taj trošak prenesu dalje”, smatra Bešlić.

U razgovoru su naglasili da se tržište mijenja te da je sve manje interesa za čistu uslugu razvoja softvera, a sve više za kompletna rješenja temeljena na razumijevanju specifičnih potreba pojedinih industrija.

“Firme će htjeti naručivati kompletna rješenja – tražit će stručnjake koji razumiju industriju i isporučuju end-to-end rješenja. Vrijeme “doktora opće prakse” je prošlo”, kaže Barančić.

U tom kontekstu, nužnost okrupnjavanja postaje očita. Male tvrtke teško mogu same formirati multidisciplinarne timove potrebne za složenije projekte i ozbiljne klijente. Unatoč tome, u Hrvatskoj gotovo da nema preuzimanja ni udruživanja, što Barančić smatra jednom od ključnih slabosti.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?

Naglasila je da je upravo suradnja i povezivanje ono što može otvoriti vrata novim tržištima i većim projektima.

“Stanje na tržištu je jasno – male tvrtke, one-man show modeli, prodaju radne sate uz minimalnu maržu. Za razliku od njih, firme koje imaju vlastiti know-how i multidisciplinarne timove mogu razvijati proizvode s višestruko većim maržama”, istaknuo je Bešlić.

Jedan od konkretnih smjerova u kojem bi se domaći IT mogao razvijati jest preuzimanje praksi iz drugih zemalja primjerice Francuske, Njemačke, SAD-a i sl, gdje država aktivno potiče okrupnjavanje malih i srednjih tvrtki kroz subvencionirane kredite s državnim jamstvima i porezne olakšice. Barančić je istaknula da bi i u Hrvatskoj sličan model mogao imati snažan učinak, posebno zato što fragmentiranost domaće scene realno onemogućava izlazak na veće tržišne prilike.

“Znači, u Hrvatskoj praktički nema preuzimanja među mikro i malim IT firmama. Nema spajanja. Da, prodaje firmi i akvizicije se događaju, ali na način da veliki preuzimaju male. Mi sada pričamo o tome da mikro i mali kupuju druge mikro i male o ostvaruju sinergije. O tome se u našem IT sektoru baš ne govori, dok je u mnogim razvijenim državama to tema već godinama. Svaka tvrtka gura svoju priču, a to nas ograničava. Moramo o tome početi razgovarati. Suradnja i specijalizacija donose veću vrijednost – ne moraju svi raditi sve. Ako se udruže firme s komplementarnim znanjima, svi dobivaju”, ističe Barančić.

Okrupnjavanje, umjesto da se promatra kao prijetnja identitetu tvrtke, trebalo bi postati alat za jačanje domaće scene. Izan Hrvatske to je sasvim uobičajena praksa, no kod nas se i dalje doživljava kao znak slabosti iako je to preduvjet rasta.

“Hrvatske IT firme često izbjegavaju kontakt s realnim sektorom. A upravo druge industrije trebaju IT podršku. Povezivanje s njima može donijeti novu razinu domenskih znanja i poslovnih prilika”, smatra Bešlić.

Razgovor nije mogao zaobići ni umjetnu inteligenciju. Prema Barančić, upravo AI dodatno ubrzava potrebu za transformacijom industrije. Tvrtke koje se i dalje oslanjaju isključivo na naplatu radnih sati teško će moći konkurirati onima koje, zahvaljujući AI alatima, isporučuju više vrijednosti za kraće vrijeme.

“Znači, da bi mogao pratiti tempo koji AI donosi moraš imati procese, poslovno i domensko znanje i tim koji zna raditi s promjenama. To već nadilazi razinu koju male firme mogu same dosegnuti, nemaju kapacitete za domenske stručnjake, poslovnu ekspertizu, savršena tehnologija sama po sebi nije više dovoljna”, istaknula je.

U tom kontekstu, umjetna inteligencija ne znači kraj IT industrije, dapače, ali znači kraj za njezinu dosadašnju strukturu. Oni koji se ne prilagode, jednostavno neće moći držati korak.

U razgovoru su se dotaknuli i mladih developera i načina na koji ulaze u sektor.

“Svake godine na tržište izađe više od tisuću mladih ljudi, a broj zaposlenih u IT-u ne raste. Ne mogu svi čekati idealan posao, treba tražiti prilike za rast i povezivanje, uključiti se u stvarne projekte”, ističe Bešlić.

Umjesto da karijeru započinju direktno u IT tvrtki, Barančić im savjetuje da razmotre rad u drugim industrijama, ne kako bi na početku karijere odustali od IT-a, već da bi stekli znanja koja će ih dugoročno učiniti vrjednijima.

“Da sam danas junior, ne bih tražila posao u IT-u, već bih išla u neku vertikalu, naučila probleme industrije i onda vrijedila tri puta više”, savjetuje Barančić dodajući da upravo to domensko znanje čini razliku između dobrog developera i ključnog člana tima koji razumije cjelinu poslovnog problema i može ponuditi rješenje, a ne samo kod.

Mladi programeri trebaju shvatiti kako vrijednost ne dolazi samo iz tehničkog znanja, već iz razumijevanja poslovnih i industrijskih procesa.

Zaključili su da hrvatski IT ima dobre temelje, no da bi iskoristio svoj potencijal, mora se transformirati i organizacijski. Spajanje, suradnja, učenje iz drugih sektora i otvaranje prema cjelovitim rješenjima put su prema stvarnoj konkurentnosti i dugoročnom razvoju tvrtki.