Ulaganja u sport u Hrvatskoj i Sloveniji u posljednjem desetljeću pružaju potpuno različitu sliku. I kad govorimo o sportskoj infrastrukturi, ali i kad govorimo o ulaganjima u klupski sport. I dok se slovenski klupski sport čini stabilnim, hrvatski je praktički na aparatima.
Hrvatski klupski sport na rubu je opstanka, pa se traže nova rješenja kako unaprijediti financiranje klupskih pogona.
Uostalom, prilično je razvidno da je košarka za Hrvatsku postala preskup sport, što se oslikava i u nenastupanju naših klubova u europskim klupskim natjecanjima. Ista je priča s još jednim globalnim sportom, a to je odbojka. Rukomet sve teže hvata korak, a zasad najbolje stoji vaterpolo jer je najjeftiniji od svih spomenutih, no i tu je primjetno da Hrvatska više nema kluba koji je kadar ozbiljno konkurirati za naslov u Ligi prvaka.
“Ukoliko se ne nađe cjelovito rješenje za financiranje, a time i za funkcioniranje klupskog sporta, prilično sam uvjeren da će klupski sport teško preživjeti u postojećim uvjetima.”, rekao nam je Vedran Šupuković, predsjednik Udruženja sportskih klubova pri HGK i direktor RK Zagreba.
Općenito, slovenski je sport strahovito napredovao u posljednja dva desetljeća. Primjerice, na zadnjim olimpijskim igrama Slovenija je imala tri ekipe u momčadskim sportovima, Hrvatska dvije, Slovenija je imala 90 sportaša u 15 sportova, a Hrvatska 73 sportaša u 16 sportova, i dobro upućeni će reći da je Slovenija u brojnim sportovima značajno jača od Hrvatske.
Upravo je financiranje sporta bila središnja tema nedavnog Hrvatsko-slovenskog sportsko-gospodarskog foruma koji se održao u HGK.
Javni sektor se mora uključiti i time potaknuti privatnike, a Poslovni dnevnik neslužbeno doznaje da ima signala kako će se takav regulatorni okvir u Hrvatskoj napokon i dogoditi. Država mora napraviti inicijalni korak uz porezne olakšice, a onda će se i poduzetnici lakše odlučiti na ulaganje u sport.
Šupuković je najaktivniji u iznalaženju rješenja koja bi pomogla klupskom sportu. U izjavi za Poslovni dnevnik Šupuković kaže kako su nedavno odlučili predložiti potpuno novi model s hrvatskim prefiksom koji bi gospodarstvu bio atraktivniji ne bi li time revitalizirali klubove i njihove rezultate i dosegnuli strukturu prihoda koja omogućuje samoodrživost.
“Pozitivan primjer u regiji je KK Partizan koji godišnje uprihodi od ulaznica čak 8,5 milijuna eura, a to je više od proračuna cijele hrvatske košarkaške lige. To se, jasno, dogodilo nakon njihovog ponovnog ulaska u Euroligu za što je trebalo uložiti nekoliko milijuna eura. Dakle, rezultat je prvi signal onda se privatni sektor uključuje s investicijama”, jasan je Šupuković.
Predlaže i povećanje neoporezivih iznosa za sportske nagrade i stipendije prema novom Zakonu o sportu, smanjivanje klupskih troškova vezanih za rad sa djecom i mladima… Moramo, dodaje Šupuković, napokon odlučiti želimo li vrhunski sport jer je profitabilnost većine nogometnih i košarkaških klubova, vrlo upitna.
“Potpuno sam uvjeren da sportska dionička društva nisu rješenje u navedenim sportovima jer su ti sportovi na europskom nivou neprofitabilni. Na primjer, košarkaški klub Real Madrid je u prošloj fiskalnoj godini imao rekordan prihod od cca 22 milijuna eura, a ostvario je gubitak od 27,8 milijuna.
Slična je situacija i u rukometnom klubu Barcelona koji samostalno ostvari svega 25 % prihoda u odnosu na ukupne potrebe, ali i jedni i drugi su naslonjeni na velika sportska društva koja im omogućavaju egzistenciju na visokom nivou.
Vrlo je jednostavno utvrditi što nam sport donosi u smislu ekonomskih učinaka industrije sporta na nacionalnu ekonomiju, bilo izravnih, bilo neizravnih, utjecaja na promidžbu države što je iznimno važno jer smo turistička destinacija, utjecaja na zdravlje nacije itd.”, kaže nam Šupuković.
Godinama se već smanjuju budžeti za sport jedinica lokalne samouprave, no ima i svijetlih primjera, kaže Šupuković te navodi da je Grad Zagreb u tom smislu u ovoj godini napravio veliki iskorak u rebalansu gradskog proračuna, a najave za iduću godinu su još bolje.
Slovenska sportska javnost većinski je zadovoljna s onim što u sportskom sektoru u posljednje dvije godine radi ministar gospodarstva, turizma i sporta Matjaž Han. Kao da je prešao s riječi na djela, ima proaktivniji i efikasniji pristup. U različitim sferama djelovanja traži mjere za poticanje tvrtki koje žele pomoći razvoju sporta kao biznisa. Udružio je snage sa različitim grupama, strateškim vijećem kako bi zajednički aktivirali razvoj sporta. Zna da je za razvoj uz aktivnu ulogu države potrebna potpora financijera, gospodarstva, potpora dostupnih europskih resursa. Otkako je prije dvije godine sport došao pod njegovo ministarstvo, već su poduzeli neke korake i rezultati su već vidljivi.
Slovenski se sport sustavno financira iz dva izvora (izostavili smo općine u ovom pregledu), a to su godišnji natječaji Zaklade za šport i Ministarstva gospodarstva, turizma i sporta. Pregledom (su)financiranja u posljednjih osam godina vidljivo je da se izdvajanje za vrhunski sport i sport mladih povećava, ali se za programe vrhunskog sporta tek neznatno povećava. Velik dio sredstava namijenjen je za sportsku infrastrukturu, s izuzetkom sufinanciranja nogometne infrastrukture. Ukupan iznos iz dva izvora sustava lani je iznosio nešto više od 46 milijuna eura.
“U Sloveniji smo u zadnje dvije godine uložili više od 100 milijuna eura u sportsku infrastrukturu i drugo i to želimo još pojačati. Sport se mora više povezati s gospodarstvom, a država također treba nastaviti financiranje”, poručio je nedavno Han u Zagrebu.
S druge strane, u hrvatsku sportsku infrastrukturu godinama se nedovoljno ulagalo, a poboljšanja su vidljiva tek u posljednjih nekoliko godina.
Premijer Andrej Plenković je podsjetio da su 2016. izdvajanja za sport bila 28 milijuna eura, istaknuvši kako je to bilo malo, s obzirom na sve sportske uspjehe i postignuća, a danas su čak 168 milijuna eura. Rekao je to početkom travnja u Velikoj Gorici prilikom otvorenja gradilišta budućeg kampa Hrvatskog nogometnog saveza, modernog i funkcionalnog sportskog kompleksa koji će uključivati četiri nogometna terena, kao i mali stadion koji će moći ugostiti utakmice reprezentacija mlađih uzrasta i ženskih selekcija, kao i uredsku zgradu gdje će biti novo administrativno sjedište Saveza.
Vlada je donijela odluku o sufinanciranju ovog projekta u iznosu od 15 milijuna eura kroz sljedeće tri godine, a ako tome dodamo vrijednost zemljišta od 4,2 milijuna eura, dakle nepunih 20 milijuna eura.
“Nećemo tu stati, nastavit ćemo graditi sportsku infrastrukturu, ovdje i u drugim dijelovima Hrvatske. I ne samo to, krenuli smo u izgradnju novog stadiona u Maksimiru i rekonstrukciju stadiona na Poljudu. Dakle, ulaganja u sportsku infrastrukturu su bez presedana. Ovakav iskorak, kad je u pitanju kamp, ne bi bio moguć bez snažnog sportskog kolektiva koji sve to prati, a to je Hrvatski nogometni savez”, istaknuo je ministar turizma i sporta Tonči Glavina.
Jedinicama lokalne samouprave u veljači je uručeno 113 ugovora za sufinanciranje izgradnje, obnove i održavanja sportskih građevina diljem Hrvatske u vrijednosti 20 milijuna eura.
Obuhvaćeno je 30 velikih nogometnih igrališta s prirodnom travom, 17 vanjskih sportskih igrališta, 16 sportskih dvorana, 15 nogometnih igrališta s umjetnom travom, 11 teniskih terena, devet vanjskih fitnessa, sedam malih nogometnih igrališta s umjetnom travom, tri atletske staze te pet ostalih sportskih objekata.
Sportskim savezima dodijeljeno je 37 ugovora za velika međunarodna natjecanja u iznosu od 5,5 milijuna eura.
No, bez obzira na impresivne brojke, analize pokazuju da je sve to još uvijek – nedovoljno. PwC Hrvatska i Hrvatski olimpijski odbor (HOO) predstavili su hrvatskoj javnosti rezultate osmog izdanja PwC-ova globalnog istraživanja o sportu, koje donosi ključne uvide u stanje i buduće trendove sportske industrije u Hrvatskoj i svijetu. Istraživanje, koje je obuhvatilo 411 ispitanika iz 46 zemalja, uključuje i doprinos 48 stručnjaka iz Hrvatske, čime su hrvatski rezultati postali važan dio ove prepoznate globalne analize.
Rezultati pokazuju kako je u Hrvatskoj još uvijek prisutna nedovoljna zainteresiranost privatnog kapitala za ulaganja u sport te se još uvijek najviše investicija očekuje od državnog kapitala ili trgovačkih društava u većinskom državnom vlasništvu, uz naglašenu zainteresiranost samo za najbolje lige i ekipe, te medijski atraktivne događaje. Pritom su najaktivnije korporacije čiji su proizvodi i usluge vrlo bliski sportskoj publici.
Zanimljivi su i podaci vezani uz nužnost novih komercijalnih modela u sportu.
“Širi se veći optimizam vezano uz rast tržišta sporta, čak do 7%. A to je dosta veliki optimizam ako znamo ekonomske odnosno financijske faktore. Traže se novi komercijalni modeli, novi financijski modeli, a da su oni potrebni ističe 74% hrvatskih ispitanika a čak 83% globalnih ispitanika. Treba uvijek privlačiti investitore da oni uđu u rizik. Ulaganje u sport je uvijek rizik, kao i svaki biznis i sport je biznis i traži povrat. Privući institucionalne investitore je jedna stvar no privatni kapital je ono što nam nedostaje”, kaže John Gašparac, partner u Odjelu revizije i računovodstvenog savjetovanja PwC Croatia.
Kad je u pitanju ženski sport, hrvatski stručnjaci optimistično gledaju na rast ženskog sporta, pri čemu 78% ispitanika predviđa dvoznamenkasti rast prihoda u narednih tri do pet godina, ali ističu potrebu za većom medijskom vidljivošću i ravnopravnijim financiranjem. Očekuje se, također, potpora i inicijative državnih institucija, kao i poboljšanja u zakonskim okvirima, naročito za veće uključenje žena u upravljanju i trenažnim procesima. Međutim, i dalje postoji veliki nesrazmjer u financiranju ženskih sportskih klubova u odnosu na muške klubove.
Ne manje važno, financijski izazovi glavni su razlog zbog kojeg 42% hrvatskih ispitanika smatra da je organizacija velikih sportskih događaja otežana. Istovremeno, 74% podržava modele suorganizacije na više lokacija kao održivo rješenje.
Na pitanje o ulozi države u sektoru sporta i kvaliteti strategije razvoja sporta, samo 19% hrvatskih sudionika ocjenjuje strategiju razvoja sporta državnih institucija kao dovoljno kvalitetno osmišljenu. Glavni prioriteti uključuju promociju javnog zdravlja i nacionalnog identiteta, dok je podrška privatnim ulaganjima ocijenjena kao nedovoljna.
Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša ističe kako prikupljeni podaci govore o sportu kao o važnoj industriji.
“To je apsolutna činjenica, ako uzmemo u obzir strukturu BDP-a Europske unije s udjelom sporta od 2,2 % ili oko 300 milijardi eura. Uz to, gotovo šest milijuna ljudi radi izravno u sportu EU. Kod nas, u Hrvatskoj, na razini je 1,6% udjela u BDP-u, ali je iznad mnogih industrija, odnosno segmenata hrvatskog gospodarstva. Ako znamo da nam turizam donosi godišnji prihod od 13 ili 14 milijardi eura, doprinos sporta u tome je najmanje 10%”, jasan je Mateša.
I za kraj, malo o dodiru sporta i umjetne inteligencije. Čak 95% organizacija u Hrvatskoj nema strategiju za implementaciju generativne umjetne inteligencije (eng. GenAI), unatoč njenom potencijalu za poboljšanje iskustva navijača i analizu podataka.
S obzirom da kao zemlja u sportu, kao i u mnogočemu, zaostajemo u korištenju blagodeti koje nudi umjetna inteligencija zanimljivo je čuti i osnivača i izvršnog direktora Ultrax Technologies Marka Sukreškog, eksperta u Centru za istraživanje i razvoj vrhunske sportske pripreme (CIRSP).
“Mi razvijamo alate za analizu i obradu podataka, primjenu umjetne inteligencije u sportu u svakodnevnom treningu. U Hrvatskoj je to tek u počecima. Veći klubovi, bogatiji, više idu u tom smjeru. Manji klubovi imaju više problema pa kod njih očito još nije sazrelo vrijeme za AI tehnologiju. No, svjedoci smo spuštanja digitalne opreme na razinu prosječnog čovjeka pa i djece jer gotovo svatko od njih nosi neki vid pametnog uređaja koji generiraju neke podatke koji se jednostavno mogu iskoristiti. Tehnologija je tu, podaci su tu i to sada još samo treba zaokružiti u nekoj sportskoj priči”, kaže Sukreški.
U kojem segmentu sporta se to može najlakše primijeniti?
“Mi se bavimo izvedbom, znači razvojem sportaša, kondicijskom pripremom, prevencijom ozljeda, organizacijom samog procesa, notacijskom analizom, primjerice statistikom točno ili krivo dodanih lopti. Tri glavna područja našeg rada su identifikacija talenta, svakodnevna pomoć sportašima i pomoć u razvoju. Zanimljivo je da Europa u tome kaska, a da su SAD i jugoistočna Azija lideri u tome. Isti su principi, samo su oni ranije krenuli, a možda je i drugačija organizacija sporta”, zaključio je Sukreški.
