Između dva kruga lokalnih izbora u Hrvatskoj već uobičajeno se raspreda o poražavajuće slaboj izlaznosti birača na izbore koji najneposrednije utječu na lokalnu zajednicu. Unatoč čestim primjedbama o potrebi veće fiskalne decentralizacije, lokalne jedinice upravljaju golemim proračunskim novcem, a svake četiri godine vladajuće se glasovima nagrađuje ili daje povjerenje novim ljudima i opcijama.

U tom ocjenjivanju nije se uvijek lako snaći, ali ponešto je i u nezainteresiranosti i manjku svijesti o važnosti korištenja biračkog prava. Posljednjih godina lokalni proračuni umnogome se obilato pune neovisno o upravljačkim sposobnostima vlasti.

Snažan rast već duže vrijeme bilježe prihodi od poreza na dohodak kao glavnog oslonca lokalnih proračuna. Njihova velika povećanja rezultat su rasta plaća i zaposlenosti u kombinaciji s inflatornim pritiscima, a u novije vrijeme tu je i izraženiji pečat priljeva europskog novca za (su)financiranje investicijskih projekata.

Na razini svih općina, županija i gradova prihodi njihovih proračuna u užem smislu samo lani su porasli za gotovo 20 posto, na gotovo sedam milijardi eura. Pritom su npr. kod pojedinačno uvjerljivo najvećega, proračuna Grada Zagreba, nekonsolidirani prihodi (bez proračunskih korisnika, tj. ustanova/tijela kojih je u njegovu slučaju oko 340) porasli za više od 26 posto, na ukupno 1,86 milijardi eura.

Od poreza na dohodak pritom se Gradu slilo više od 1,2 milijarde eura, što je za 205 milijuna ili 20,4 posto više nego godinu prije. Uz već spomenute varijable, tolikom povećanju pridonijelo je i to što je prilikom porezne reforme s početkom 2024. ukinuti prirez porezu na dohodak zagrebačka vlast kompenzirala određivanjem maksimalnih stopa tog poreza (23,6 za nižu i 35,4 za višu).

Za maksimalne stope odlučila se i gradska vlast u Rijeci na čelu s Markom Filipovićem, a tek malo manje od najviše dopuštenih stopa za 2024. za skupinu velikih gradova (22,4 i 33,6 posto) odabrala je splitska vladajuća garnitura predvođena Ivicom Puljkom. To je u Splitu na kraju rezultiralo povećanjem lanjskih prihoda od tog poreza za 16,3 posto (na 111,4 milijuna), a u Rijeci za 21 posto (na 87 milijuna).

Rezanje poreza nije u planu
Od četiri najveća grada samo Osijek nije posegnuo za kompenzacijom prireza kroz dizanje stopa poreza. Gradska uprava na čelu s Ivanom Radićem ostavila ih je na prijašnjih 20 i 30 posto, zaključivši 2024. sa znatno manjim, 13-postotnim povećanjem te porezne stavke (na 62,5 milijuna).

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?

Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević ovih je dana poručio da smanjivanje stopa poreza, koje su u Zagrebu i ove godine na zakonskim maksimumima (s tim da sada za ZG iznose 22 i 33 posto), u dogledno vrijeme nije u planu. Trenutačno mu je ključno “nadoknaditi sve ono što je dugo bilo podinvestirano, od obnove cesta i nadvožnjaka, do plinske mreže i tramvajskih pruga”. Politički protivnici često su ga u kampanji podsjećali da je veoma malo obećanog od većih gradskih projekata u proteklom mandatu i realizirano, slikovito mu spočitavajući da se sada slika s lopatama i maše projektima koji su daleko od stvarne provedbe, a neki još nemaju ni ishođene dozvole.

Tomašević je na to uglavnom nabrajao što je napravljeno (npr. 11 dječjih vrtića, 18 renoviranih ili izgrađenih škola) te koji su sve gradski projekti započeti odnosno u tijeku (stadion u Kranjčevićevoj, obnova Doma sportova, bazen Špansko, projekti Sarajevska i Paromlin…). Posebno je ponosan, kaže, na socijalne programe i podizanje transparentnosti gradskih financija i upravljanja nekretninama, a rado ponavlja i da je iz EU fondova 2023. povučeno pet puta više od dotad rekordne 2019.

Ne slaže se s tvrdnjama da je projekt plavih vrećica propao ili da raskidanjem koncesijskog ugovora o pročišćavanju otpadnih voda nije napravljen dobar posao. Ni neugodnu aferu Hipodrom ne pristaje sagledavati u kontekstu sustava upravljanja i odgovornosti gradske uprave. Oko projekata i neisporučenih obećanja više je puta ponovio da su 2021. preuzeli “grad na rubu bankrota” pa je u dobrom dijelu prvog mandata fokus bio na financijskoj stabilizaciji, a da će drugi biti razvojni.

Kritični financijaši
Međutim, financijaši su rezervirani oko zasluga koje si ekipa iz Možemo pripisuje za sanaciju gradskih financija. “Prava sanacija i stabilizacija podrazumijevala bi restrukturiranje proračunskih rashoda Grada, kao i novčanih tokova u Zagrebačkom holdingu. Ni u slučaju rashoda proračuna ni u troškovima Holdinga to baš i ne vidimo ili su poboljšanja vidljiva tek u tragovima. Sanaciju problema likvidnosti kojega su potencirale okolnosti pandemije u prvom redu je odradila naplavina prihoda od oporezivanja dohodaka, što je umnogome povezno s inflacijom”, kaže kritički raspoložen iskusni financijaš.

Promatraju li se protekle dvije godine, ta je porezna stavka u Zagrebu nabujala za gotovo 380 milijuna eura ili čak 45 posto, u Rijeci i Splitu ona je postotno porasla i nešto više (54 i 50 posto), a u Osijeku nešto manjih 43 posto.

I samo inzistiranje na priči o naslijeđenim dugovima i preuzimanju grada “na rubu bankrota” među ekonomskim stručnjacima se smatra pretjeranim, pa i manipulativnim. Iščitavaju ga više kao alibi za kašnjenja s projektima.

Da je situacija baš bila tako crna (pred bankrotom), ne bi se već prve godine mandata, ali i u narednima, planirao znatan rast sredstava za investicije, a u tom kontekstu ostaje primijetiti i da je upravo u prvoj godini mandata investicijski plan na kraju i ispunjen, dok je u svima ostalima nemalo podbacio. Kritičari to, dakako, pripisuju ponajprije (ne)snalaženju i (ne)kompetencijama, dok vladajući većinu kašnjenja objašnjavaju objektivnim razlozima kao što su procedure na koje ne mogu utjecati, a koje su nerijetko vezane uz nadležnosti Vlade, usporavanja zbog rošada resornih ministara itd..

Šarolike startne pozicije
Sličnih pripetavanja bilo je i u drugim lokalnim jedinicama, a u nekima će ih biti i u ostatku kampanje uoči drugog kruga. U slučaju Zagreba to je samo pod jačim reflektorima jer on ima daleko najveći proračun – za ovu godinu konsolidirani prihodi (s proračunskim korisnicima) projicirani su na više od 2,9 milijardi eura, gotovo duplo više nego uoči početka tekućeg mandata.

U nemalom broju gradova, općina i županija odluke o čelnim ljudima lokalne vlasti past će tek iduće nedjelje. Dvoboji u drugom krugu predstoje kod polovice ukupnog broja županija. U slučaju općina kao najbrojnijih lokalnih jedinica (ukupno 428) bitka za načelnike još nije gotova u 60-ak.

Od 128 gradova, pak, njih 80-ak već je dobilo nove ili nove-stare gradonačelnike, dok kod ostalih tek predstoje konačni okršaji u koje se ulazi s prilično šarolikim startnim pozicijama s obzirom na rezultate prvog kruga. Od deset najvećih gradova žitelje sedam ih čeka još jedan izlazak na birališta, a među njima su i građani triju od četiri najveća – Zagreba, Splita i Rijeke. Samo Osijek od te četvorke već je riješio pitanje upravljanja gradom i u naredne četiri godine.