Od 100 obiteljskih poduzeća koja pokrene osnivač, do druge generacije samo ih 60 nastavi poslovanje, do treće generacije ostane ih 32, a do četvrte samo 16, podaci su koje je tijekom svoje prezentacije iznijela Karina Hejlessen Jensen, voditeljica usluga za obiteljski biznis za regiju Europe, Srednjeg Istoka i Afrike za PwC Danska.

Kao glavne prednost zadržavanja posla u obitelji, Jensen je navela čvrste vrijednosti, bogatu povijest i snažnu povezanost osnivača i nasljednika.

Očuvanje naslijeđa
“Za razliku od investicijskih fondova koji često planiraju izlazak iz ulaganja unutar tri do pet godina, obiteljski biznisi razmišljaju dugoročno. Njihov primarni cilj nije brzi profit, već stabilan rast i očuvanje naslijeđa kroz generacije. U tim trenucima, čak i kad gospodarstvo posustaje, vlasnici ostaju predani. Obiteljski posao nije samo imovina, već ima i snažnu notu osobne i emocionalne povezanosti. Takva odanost osjeća se i na tržištu. Kupci i partneri prepoznaju autentičnost i svrhu koja stoji iza obiteljskih tvrtki, što ih čini posebno otpornima i relevantnima u suvremenom poslovnom okruženju’’, naglasila je Jensen.

Osim snage, obiteljski biznis ima i svoje slabosti. Jedan od ključnih izazova, koji je u jednakoj mjeri prisutan u Hrvatskoj i Danskoj, je nedostatak planiranja za iduću generaciju.

“Obiteljska dinamika, iako prirodna i često vrlo snažna, sama po sebi nije dovoljna za održivost poslovanja. Dok osnivač donosi sve odluke, sustav možda funkcionira, no čim se uključe rodbinske veze, novi članovi ili različite vizije, sve postaje znatno složenije. Upravo o tim temama treba otvoreno razgovarati, ne s idejom o nekom zlatnom pravilu, nego sa spoznajom da postoje konkretni alati koji mogu pomoći”, objasnila je Jensen.

Temeljito planiranje
Ključ je izgradnja zdravih obiteljskih odnosa, a ako je cilj zadržati tvrtku, nužno je temeljito planiranje.

“Zanimljivo je koliko je situacija u Hrvatskoj slična onoj u Danskoj, obiteljske tvrtke čine velik dio lokalnoga gospodarstva, ali i kulturnog identiteta. Upravo zato ključno je voditi brigu o budućim generacijama. Mladi ne bi smjeli samo živjeti ‘iz dana u dan’ u okvirima postojećeg poslovanja, već ih treba aktivno uključivati u planiranje i donošenje odluka. To, naravno, nije lako. Vlasnici često vjeruju da sami znaju najbolje, i to najčešće s razlogom. No, uspješan prijenos poslovanja zahtijeva otvorenost i povjerenje jer bez zajedničkog planiranja teško je osigurati dugoročnu stabilnost’’, zaključila je Karina Jensen.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret