Gotovo svako imenovanje kabineta ili članova administracije koje je najavio novoizabrani američki predsjednik Donald Trump naišlo je na predvidljiv val medijskog bijesa. Dio ove histerije može se pripisati duboko ukorijenjenim stranačkim predrasudama, neke odražavaju legitimnu zabrinutost, a neke su čista besmislica.

Međutim, kada je riječ o američkom gospodarstvu, pozornost je usmjerena na to koga bi Trump mogao pokušati otpustiti ili ukinuti, a ne koga planira imenovati. Iako je Trump rekao da neće tražiti smjenu predsjednika Federalnih rezervi Jeromea Powella, čiji mandat završava u svibnju 2026., nema sumnje da bi Trump volio reći Powellu: “Otpušten si”.

Trumpov antagonizam prema Powellu zbunjuje, s obzirom na to da je Powell izvrstan u svom poslu. Iako je vizualno manje uzbudljiv od slijetanja prve faze rakete SpaceX-a, uspjeh FED-a u postizanju mekog slijetanja gospodarstva usred agresivnog povećanja kamatnih stopa nije ništa manje spektakularan.

Takvo je vješto održavanje ravnoteže izvedeno samo jednom prije, 1990-ih, kada je monetarni “maestro” Alan Greenspan bio na čelu Feda. S obzirom na to da naglo povećanje kamatnih stopa obično izaziva recesiju, ekonomisti često smatraju uspjehom kada je silazni trend koji uslijedi blag ili barem kratak.

Sindrom poremećenosti
Iako nijedan američki predsjednik nije bio brži od Trumpa, bivše zvijezde biografskog filma The Apprentice, u otpuštanju svojih imenovanih, predsjednik na odlasku Joe Biden otišao je predaleko u suprotnom smjeru, suzdržavajući se od smjene bilo kojeg člana svog kabineta.

Biden je, prije svega, stao uz ministra domovinske sigurnosti Alejandra Mayorkasa unatoč Mayorkasovoj ulozi u nadgledanju nepromišljene politike “otvorenih granica” njegove administracije. I u korist Trumpu, vodeći kandidat za smjenu Powella, Kevin Warsh, visoko je cijenjeni bivši guverner Feda čiji su stavovi dosljedno još više jastrebovski od Powellovih.

No, bez obzira na to hoće li smijeniti Powella, Trumpov pokušaj da stekne veći utjecaj na donošenje odluka FED-a mogao bi uzrokovati destabilizaciju inflatornih očekivanja i povećanje dugoročnih kamatnih stopa. Iako će se ovaj proces vjerojatno odvijati postupnije nego što bi neki kritičari koji pate od “Trumpovog sindroma poremećenosti” mogli očekivati, posljedice bi mogle biti strašne.

Globalna nestabilnost

Gradimo energetsku infrastrukturu potrebnu za revoluciju umjetne inteligencije u Hrvatskoj, Europi i SAD

Medijski prostor

Kviz kao tajno oružje marketinga: Kako zabava oblikuje kupovne navike

Dugoročno gledano, svaki pokušaj Trumpa da potkopa neovisnost Feda mogao bi ozbiljno omesti njegovu sposobnost odgovora na ekonomske i financijske krize. Ako inflatorna očekivanja nisu čvrsto usidrena, tvorci politike imat će poteškoća u stimuliranju gospodarstva bez pokretanja nekontroliranog rasta cijena. Takva predsjednička “pobjeda” nad Fedom smanjila bi povjerenje i u druge ključne institucije.

Srećom, nije tako jednostavno smijeniti Powella. Iako predsjednike Feda imenuje predsjednik, njihovi mandati određeni su statutom, što znači da predsjednik nema ovlasti da ih smijeni. Trump bi mogao zatražiti od Powella da podnese ostavku, ali Powell je već jasno dao do znanja da neće odstupiti.

Ipak, neovisnost Feda nije zaštićena američkim Ustavom. Uz dostatnu podršku Senata i Zastupničkog doma, Trump bi mogao izmijeniti zakon kako bi smijenio Powella. Ali za sada, Fed je zaštićen praktički sigurnošću da bi svaki ozbiljan pokušaj da se poništi njegova neovisnost uzdrmao financijska tržišta.

Ako ne može smijeniti Powella, Trump bi mogao imenovati Odbor za otvoreno tržište “u sjeni” kako bi potkopao Powellov autoritet i izvršio pritisak na Fed. Trump je već učinio nešto slično s predsjedništvom otkako je izabran u studenom; svijet posvećuje daleko više pozornosti njemu nego Bidenu.

Središnja banka u sjeni
Ta strategija svakako neće imati značajnog utjecaja na Fed. Powell bi se mogao suočiti s britkim pitanjima o politici Trumpovog Feda u sjeni tijekom saslušanja u Kongresu ili konferencija za novinare, ali takva skupina ne bi imala veću težinu od drugih vanjskih kritičara. Ako dosljedno ne nadmaši Fed u predviđanju gospodarskih trendova, a taj je scenarij malo vjerojatan, Trumpova će se središnja banka u sjeni jednostavno zanemariti.

Ipak, ne treba podcjenjivati rizike koje predstavlja Trumpov pristup. Neovisnost središnje banke nedvojbeno je najvažnija inovacija makroekonomske politike od revolucije povezane s ponudom u 1970-ima. Iako su ciljanje inflacije i “Taylorovo pravilo” odigrali ključnu ulogu u oblikovanju moderne monetarne politike, oni se oslanjaju na vjerodostojnost i autonomiju središnjih banaka.

Povijesno gledano, središnje banke predvođene tehnokratima usredotočenim na održavanje stabilnosti cijena dosljedno su nadmašivale one koje je mučilo političko uplitanje. Da bismo razumjeli rizike koje to nosi, pretpostavimo da Trump uspije smijeniti Powella i pritisne Fed da zadrži niske kamatne stope kako bi potaknuo gospodarski rast, posebno tijekom prve dvije godine mandata, prije nego što demokrati vjerojatno ponovno preuzmu Zastupnički dom.

Dugoročne kamatne stope, poput onih na stambene kredite i kredite za automobile, koje Fed ne kontrolira izravno, gotovo bi sigurno porasle, prvo postupno, a zatim dramatično. Ubrzo bi Fed bio primoran promijeniti smjer, što bi mu narušilo kredibilitet i oslabilo američko gospodarstvo.

Dobra vijest je da je, unatoč svoj svojoj hirovitosti, Trump u konačnici pragmatičar, a ne ideolog. Dugoročne posljedice potkopavanja neovisnosti Feda ne bi bile ni u čijem interesu, pa ni u njegovom.

© Project Syndicate 2025.