Početkom godine polako počinju i prve državne operacije financiranja. Tržišta su posljednjih tjedana u znaku ponovnog rasta prinosa zbog poljuljanih očekivanja inflacijske putanje i daljnjega tempa rezanja kamatnih stopa globalno najutjecajnijih centralnih banaka, a dosta je zemalja već odradilo prve izlaske na tržište u 2025.

Među njima su i susjedne nam Slovenija i Mađarska, a “sezonu” su otvorili i Italija, Portugal, Belgija. Relativno brzo, u veljači, pridružit će im se i Hrvatska.

Ministarstvo financija prva dospijeća obvezničkog duga čekaju u ožujku. U prvoj polovici mjeseca na naplatu stižu čak tri obveznice ukupne vrijednosti od golemih četiri milijarde eura. Uz preklanjsko izdanje od 1,85 milijardi eura u kojemu su više od 1,3 milijarde participirali građani pa se naziva i narodnom obveznicom, koji dan prije nje dospijeva i petogodišnja domaća od pet milijardi kuna ili 663 milijuna eura. Usto, već 11. ožujka slijedi i otplata desetogodišnje međunarodne obveznice od 1,5 milijardi eura.

Toliki iznos dospijeća u tako kratkom razdoblju nije baš uobičajen, ali u Katančićenoj se ona dočekuju prilično mirno. Stanje proračuna već duže vrijeme je dobro, a u prilog visokoj likvidnosti govori i više od četiri milijarde eura na računima središnje države u bankama. Usto, premija rizika mjerena razlikom prinosa na 10-godišnji državni dug RH u odnosu na usporedivi njemački svedena je na razine kakve dosad uglavnom nismo viđali.

S obzirom na skore otplate s pripremama za refinanciranje dospijevajućih dugova krenut će se za koji tjedan.

Njemačka i Francuska u problemima
Neslužbeno, u resoru ministra Marka Primorca planiraju prvo izaći na međunarodno tržište, a potkraj veljače trebao bi uslijediti i poziv za domaće izdanje. Ono će ujedno biti treće koje se nudi i građanima (zbog čega traje duže), kako novim tzv. malim ulagateljima tako i onima kojima će nove obveznice biti prilika za reinvestiranje uoči isplate prve “narodne” obveznice.

Iako su i na hrvatski dug prinosi danas nešto viši nego prije mjesec-dva, njihov porast bio je osjetno manji od onoga na njemački dug iste ročnosti. Trenutno se kod obveznice RH ročnosti 10 godina kreću oko 3,1 posto, dok su kod njemačkih dosegnuli gotovo 2,6 posto (s oko 2% početkom prosinca). Razlika od samo 0,5 posto predstavlja više-manje rekordno nizak “spread”.

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

Razina tržišnih prinosa, doduše, odražava cijene obveznica na sekundarnom tržištu, a u odnosu na njih nova izdanja obično podrazumijevaju nešto premije, tj. malo viši prinos. No, koliko god su cijene zaduživanja danas više nego npr. prije tri godine ili općenito za ere povijesno niskih kamata, Hrvatska je u usporedbi s mnogim drugim zemljama u znatno povoljnijoj situaciji nego prije.

Posljednjih godina imala je mnogo više vjetra u leđa. Tako su npr. na 10-godišnje obveznice Francuske, Italije, Belgije, Španjolske, Slovenije… traženi prinosi danas viši nego na hrvatske.

U kontekstu prinosa, pak, do prvog izlaska Ministarstva financija na tržište obveznica Europska središnja banka mogla bi upriličiti i još jedan korak spuštanja referentnih kamatnih stopa (za 0,25 postotnih bodova). Tržišni akteri računaju da je to izgledno već na prvoj idućoj sjednici Upravnog vijeća, krajem siječnja.

ECB: ‘Ni preagresivno ni preoprezno’

Philip R. Lane, član Izvršnog odbora ECB-a u vezi s daljnjim potezima ovih je dana podsjetio da je u spuštanju inflacije u eurozoni ostvaren značajan napredak. Krajem 2024. iznosila je 2,4 posto, s tim da je kod usluga još povišena (oko 4 posto). Smjer kamatnih stopa je jasan, rekao je dodajući da će se ECB pritom držati srednjeg puta, da u svojim akcijama ne ide “ni preagresivno ni preoprezno”.

I šire gledano očekivanja oko spuštanja stopa najutjecajnijih središnjih banaka općenito su se smanjila, što je umnogome povezano s anticipiranjem carinske i porezne politike SAD-a na čelu s Donaldom Trumpom te njihova utjecaja na inflaciju i monetarnu politiku.

U tom smislu, doduše, situacija je ponešto drukčija u SAD-u, eurozoni ili Ujedinjenom Kraljevstvu. U britanskim medijima veliku pažnju ovih dana izaziva rast 10-godišnjih prinosa na najvišu razinu još od 2008. (preko 4,8%) te slabljenje funte, a u konačnici i , a s njim i zabrinutost zbog rasta troškova.

Za razliku od američkog gospodarstva čiji solidni pokazatelji sugeriraju da bi Fed ove godine mogao usporiti tempo smanjenja kamatnih stopa, glavne europske ekonomije, u prvom redu njemačka i francuska, suočavaju se sa strukturnim problemima.

U uvjetima kad neka od najvećih gospodarstava Unije “plešu” oko nultog rasta, računa se da će ECB nastojati kamatnom politikom pružiti im podršku, mada uz pojačan oprez i uz pomno praćenje podataka o inflaciji, kaže Ivan Kurtović, predsjednik Uprave InterCapital Asset Managementa.

Apetiti prema dugoročnim papirima
Komentirajući pad premije rizika Hrvatske ističe kako makroekonomska slika RH već duže vrijeme izgleda prilično dobro. Uz ulazak u eurozonu i Schengen, povoljno stanje javnih financija i velik priljev sredstava EU, javni dug mjeren udjelom u BDP-u već dugo je na silaznoj putanji. Investitori to prepoznaju, kaže, a rezultiralo je i povećanjima kreditnog rejtinga.

“Dodatno, likvidnost sustava je velika, a i omjer kredita i depozita u Hrvatskoj je veoma nizak. Mnogo štednje građana i dalje je u tzv. a vista depozitima, a to predstavlja i značajan prostor za širenje domaće baze investitora”, podsjeća Kurtović.

Kad je riječ o prvim ovogodišnjim izlascima susjednih nam zemalja na tržište, Slovenija je apetit investitora za dugoročnijim “papirima” odlučila iskoristiti ponudivši im 30-godišnje obveznice. Milijardu eura plasirala je uz 3,55 posto prinosa (kamatni kupon 3,5 posto). I Mađarska, kojoj su potrebe financiranja zahtjevnije zbog blokiranih sredstava EU fondova, obično rano ide u rješavanje godišnjeg plana međunarodnog financiranja.

Unatoč najnižoj razini tečaja forinte prema euru u dvije godine, odradila je 10-godišnje izdanje euroobveznica od 1,5 milijardi eura te 15-godišnje “zelene” od milijardu eura, a s obzirom na prinose (nešto iznad 4,5 i 4,9%) ukupna je potražnja bila desetak milijardi eura.

Uz pretpostavku da Hrvatska u refinanciranju međunarodne obveznice od 1,5 milijardi eura ponovno odabere rok od 10 godina, cijena tog zaduženja bi prema trenutnim prinosima bila nešto iznad 3,1 posto. U slučaju “narodnih obveznica” dosadašnje su dvije ponude pokazale da su građani daleko veći interes pokazali za one kraćega, dvogodišnjeg dospijeća.

Budu li i nove na taj rok, prema trenutnim tržišnim prinosima kamata bi trebala biti znatno niža od 3,65 posto kolika je bila na debitantsko “narodno” izdanje, ali i dalje osjetno viša od bankovnih oročenja.