Dok se Europa priprema za potencijalni trgovinski rat nakon što novoizabrani američki predsjednik Donald Trump preuzme dužnost u siječnju, njezina dva najveća gospodarstva imaju problema. Dok Njemačka ulazi u drugu uzastopnu godinu nultog rasta, očekuje se da će Francuska zabilježiti rast manji od jedan posto u 2025.

Je li europska gospodarska stagnacija posljedica nedostatnog keynesijanskog fiskalnog poticaja ili su za to krive njezine napuhane i sklerotične socijalne države? U svakom slučaju, jasno je da su oni koji vjeruju da jednostavne mjere poput većih proračunskih deficita ili nižih kamatnih stopa mogu riješiti probleme Europe odvojeni od stvarnosti.

Reforme su neophodne
Primjerice, zbog agresivnih politika fiskalnih poticaja, proračunski deficit Francuske već je porastao na šest posto BDP-a, dok je njezin omjer duga u BDP-u naglo skočio na 112 posto, u odnosu na 95 posto u 2015. Predsjednik Emmanuel Macron suočio se 2023. s masovnim prosvjedima zbog svoje odluke da podigne dob za odlazak u mirovinu sa 62 na 64 godine, što je značajan potez, ali je jedva zagrebao površinu fiskalnih izazova s kojima se ta zemlja suočava. Kao što je nedavno upozorila predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde, fiskalna putanja Francuske neodrživa je bez dalekosežnih reformi.

Mnogi američki i britanski progresivci dive se francuskom modelu velike vlade i žele da njihove zemlje usvoje sličnu politiku. No, tržišta duga nedavno su se probudila i shvatila rizike koje predstavlja rastući dug Francuske. Zanimljivo je da francuska vlada sada plaća veću premiju rizika od Španjolske.

S obzirom na to da se očekuje da će realne kamatne stope na državni dug u naprednim gospodarstvima ostati povišene, osim u recesiji, Francuska se ne može jednostavno izvući iz problema s dugom i mirovinama. Umjesto toga, njezin teret velike zaduženosti gotovo će sigurno opteretiti njezine dugoročne gospodarske izglede.

U 2010. i 2012. godini, Carmen M. Reinhart i ja objavili smo dva rada u kojima tvrdimo da je prekomjerni dug štetan za gospodarski rast. Troma, zadužena gospodarstva Europe i Japana najbolji su primjeri ove dinamike, kao što su pokazala naknadna akademska istraživanja.

Veliki teret duga ometa rast BDP-a ograničavajući sposobnost vlada da odgovore na usporavanja rasta i recesije. S udjelom duga u BDP-u od samo 63 posto, Njemačka ima dovoljno prostora za revitalizaciju svoje raspadajuće infrastrukture i poboljšanje svog neučinkovitog obrazovnog sustava.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Ako se provedu učinkovito, takva bi ulaganja mogla generirati dovoljan dugoročni rast da pokriju troškove. Ali fiskalni prostor vrijedan je samo ako se mudro iskoristi: u stvarnosti, njemačka “dužnička kočnica” – koja ograničava godišnji deficit na 0,35 posto BDP-a – pokazala se previše nefleksibilnom i sljedeća vlada mora pronaći način da to zaobiđe.

Osim toga, povećana javna potrošnja neće donijeti održiv rast bez značajnih reformi. Konkretno, Njemačka mora vratiti ključne elemente Hartzovih reformi koje je uveo bivši kancelar Gerhard Schröder početkom 2000-ih. Te su mjere, zbog kojih je njemačko tržište rada znatno fleksibilnije od francuskog, bile ključne u transformaciji Njemačke iz “bolesnika Europe” u dinamično gospodarstvo.

No, pomak ulijevo u ekonomskoj politici zapravo je poništio velik dio tog napretka, ozbiljno narušavajući hvaljenu učinkovitost Njemačke. Njezina sposobnost da proizvede prijeko potrebnu infrastrukturu vidljivo je narušena; očit je primjer berlinska zračna luka Brandenburg, koja je konačno otvorena 2020. – s deset godina zakašnjenja i s triput većim troškovima od predviđenog.

Njemačka će naposljetku prevladati trenutne boljke, ali ključno je pitanje koliko će joj vremena biti potrebno za to. Ranije ovog mjeseca, kancelar Olaf Scholz smijenio je ministra financija Christiana Lindnera, što je dovelo do raspada njegove krhke koalicijske vlade. Budući da su izbori zakazani za 23. veljače, nekarizmatični Scholz sada mora odstupiti i dopustiti drugom socijaldemokratu da vodi ili riskirati imploziju svoje stranke.

Scholz se do sada odupirao pozivima da odustane od svoje kandidature za reizbor, ugrožavajući šanse svoje stranke za ostanak na vlasti. Njegova nevoljkost da se povuče odražava nevoljkost američkog predsjednika Joea Bidena, koji je predugo čekao da preda baklju mlađem kandidatu, što je pogrešan korak koji je nesumnjivo doprinio njezinom uvjerljivom izbornom porazu.

Usred ovih političkih previranja, Njemačka se bori sa sve većim izazovima koji ugrožavaju njezin status europske gospodarske sile. Dok rat u Ukrajini nastavlja narušavati povjerenje ulagača, njemačka industrijska baza tek se treba oporaviti od gubitka jeftinog uvoza ruske energije. U međuvremenu, automobilski sektor borio se s prelaskom s automobila na plin na električna vozila, zaostajući za globalnim konkurentima, a izvoz u Kinu, čije gospodarstvo također posustaje, naglo je pao.

Ti su problemi vjerojatno rješivi ako konzervativnija, tržišno orijentirana vlada preuzme vlast sljedeće godine. No, neće biti lako vratiti Njemačku na pravi put, s obzirom na to da je javna potpora strukturnim reformama i dalje niska. Bez drastičnih promjena, njemačko gospodarstvo imat će poteškoća s vraćanjem dinamike i fleksibilnosti potrebnih da izdrži utjecaj Trumpovih predstojećih carinskih ratova.

Američki turisti kao spas
Dok se većina drugih europskih gospodarstava suočava sa sličnim izazovima, Italija bi mogla imati nešto bolje rezultate s premijerkom Giorgijom Meloni – vjerojatno najučinkovitijom čelnicom na kontinentu. Španjolska i nekoliko manjih gospodarstava, posebno Poljska, mogle bi popuniti dio praznine koju su ostavile Njemačka i Francuska. Ali one ne mogu u potpunosti nadoknaditi slabost dvaju gospodarskih teškaša EU-a.

Gospodarski izgledi bili bi mnogo tmurniji da nije bilo trajne privlačnosti Europe kao turističke destinacije, posebno među američkim putnicima, čiji snažni dolari podupiru industriju. Unatoč tome, izgledi za 2025. i dalje su slabi. Iako bi se europska gospodarstva još uvijek mogla oporaviti, keynesijanski poticaj neće biti dovoljan za održavanje snažnog rasta.

© Project Syndicate 2024.