Nezgodnije nije moglo proći za desničarsku talijansku vladu: prije tjedan dana premijerka Giorgia Meloni je na summitu EU-a promovirala svoj novi model obrade zahtjeva za azil u trećoj zemlji. No, sada je novoizgrađeni kamp u Albaniji, ne računajući talijansko osoblje koje boravi u njemu, ponovno prazan, po drugi put u kratkom razdoblju.

Već u listopadu je Italija morala vratiti prvih 16 azilanata koji su bili tamo premješteni: četiri osobe zbog maloljetnosti ili zdravstvenih problema, a ostalih dvanaest jer su zakonski imali pravo na proceduru za dobivanje azila u Italiji. Vlada u Rimu to ponovno pokušala sa sedam punoljetnih muškaraca iz Egipta i Bangladeša.

Međutim, u ponedjeljak je došlo do ponovnog preokreta: jedan sud u Rimu naredio je njihov privremeni povratak i uputio slučajeve Europskom sudu pravde u Luksemburgu radi konačne odluke. Talijanska obalna straža ih je pokupila i svojim brodom prebacila u talijansku luku Brindisi na jugu zemlje.

Talijanska vlada je planirala da se u Albaniji, u uvjetima kompletne popunjenosti kampa za migrante, donese oko 40.000 odluka o azilu godišnje, ali čak i mjesec dana nakon višestruko odgađanog početka, nije jasno hoće li se u kampu u Albaniji ikada donijeti ijedna odluka, piše Deutsche Welle.

Napad na pravosuđe
“Sada bi zapravo bio pravi trenutak da vlada gospođe Meloni prizna: ‘Pokušali smo, ali to nije moguće’”, kaže Christopher Hein, politolog, specijaliziran za migracijsku politiku i azil na Sveučilištu LUISS u Rimu. Hein ističe da su Europski sud pravde i talijanski sudovi proteklih tjedana izrazili svoje sumnje o konceptu sigurnih zemalja podrijetla, “posebno Egipta i Bangladeša, ali i Tunisa, jedne od ključnih zemalja iz koje dolaze tražitelji azila u Italiju”.

Međutim, desničarska koalicija se odlučila za napad na pravosuđe, s kojim se već sukobljavala na drugim poljima: krajnje desničarski vice premijer Matteo Salvini, kojem prijeti zatvorska kazna zbog ranijeg postupanja prema izbjeglicama, izjavio je: “Ovo je još jedna politička presuda – ne protiv vlade, nego protiv Talijana i njihove sigurnosti”.

Čak je i umjereniji ministar vanjskih poslova Antonio Tajani rekao da “nekoliko sudaca želi vladi nametnuti svoju političku liniju”. Multimilijarder Elon Musk, koji bi uskoro mogao postati savjetnik za deregulaciju i smanjenje birokracije u administraciji novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, također je na svojoj mreži X kritizirao talijanske suce.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

“Albanski model” nije jedina restriktivna mjera koju vlada predvođena postfašističkom strankom Braća Italije (Fratelli d’Italia) koristi za suzbijanje neregularne migracije: od preuzimanja vlasti u listopadu 2022. donijela je i restriktivne zakone za spašavanje na moru. Brodovi sada moraju okončati misiju čim prime prve brodolomce, a često im se za uplovljavanje s migrantima dodjeljuju daleke sjevernotalijanske luke, čime operacije postaju skuplje i manje efikasne.

IOM priznaje da je u tekućoj godini broj dolazaka znatno manji nego u istom razdoblju prethodne godine. Međutim, glasnogovornica Međunarodne organizacije za migracije ističe: “Ako pogledamo dolaske u posljednjem mjesecu, obilježenom lošim vremenom, možemo reći da sporazum između Italije i Albanije dosad nije imao odvraćajući efekt. Samo u posljednjih jedanaest dana zabilježeno je više od 3300 dolazaka morskim putem u Italiju”.

Ipak, sporazum koji je Italija postigla sa svojim susjedom s druge strane Jadranskog mora izazvao je interes i drugih europskih vlada: Danska, Nizozemska, pa čak i neki oporbeni političari u Njemačkoj, razmatraju mogućnost angažiranja trećih zemalja za upravljanje migracijama.

Očajnički pokušaji
“Pravne, logističke i financijske teškoće – što se pokazalo kod albanskog modela – su toliko velike da se cijela stvar na kraju ne isplati”, zaključuje Christopher Hein..

Albanski model bi se mogao pretvoriti u financijski fijasko za Italiju: vlada predviđa troškove veće od 500 milijuna eura do 2029. godine. U međuvremenu se u cijelu stvar uključila i Služba državne revizije – neovisni organ za kontrolu potrošnje proračunskih financijskih sredstva ove zadužene članice Europske unije.

Profesori prava u Rimu upozoravaju na očiti nerazmjer između troškova i broja azilanata o kojima se zapravo radi – i upozoravaju: “To bi čak moglo imati i kaznene posljedice.” Služba državne revizije ima ovlaštenje da, kao rezultat svoje revizije, zabrani daljnje izdatke.