Po stupnju digitalizacije domaća poduzeća ne zaostaju za prosječnim europskim. Dapače, razina digitalizacije tvrtki u Hrvatskoj u dvije godine (od 2021. do 2023.) rasla je brže od EU prosjeka, pokazuje indeks digitalnog intenziteta koji je objavio Eurostat. Međutim, razina digitalizacije u domaćim i europskim kompanijama i dalje je pretežno niska te ju je potrebno ubrzati.

Lani je na razini EU-a 58 posto malih i srednjih poduzeća (MSP) dostiglo osnovnu razinu digitalnog intenziteta. Takvu razinu imalo je 91 posto velikih tvrtki. U Hrvatskoj osnovnu razinu ima 57 posto MSP-ova te 90 posto velikih. Zaostajemo vrlo malo, što je jako dobro posebno kada se uzme u obzir činjenica da su domaći MSP-ovi prije dvije godine zaostajali za europskim prosjekom više od 5, a veliki više od 7 posto.

Bez izbora

Veći zaostatak, pokazuje europska statistika, imali smo i u razini digitalnog intenziteta. Visoku i vrlo visoku razinu digitalizacije u 2021. imalo je 20,4% domaćih poduzeća, 5% manje od EU prosjeka, da bi u samo dvije godine došli na 25,2%, što je jednako EU prosjeku. Ista je situacija i s postocima poduzeća koja imaju nisku i vrlo nisku razinu digitalnog intenziteta. Takvih je u Hrvatskoj 2021. bilo više od 79% da bi se u 2023. postotak spustio na 74,8%, jednako kao i na razini EU-a.

Takvi podaci ohrabruju jer govore da u RH raste svijest o važnosti uvođenja digitalizacije u poslovanje, no i upozoravaju da je pred tvrtkama mnogo posla. Zbog digitalnog doba u kojem živimo, radimo i poslujemo poduzetnici zapravo neće imati izbora.

“Okruženje u kojem kompanije rade bit će takvo da će ih natjerati na digitalizaciju”, kaže Ivan Maglić, direktor tvrtke Calisto – zastupnik tvrtke Gartner za Adriatic regiju, napominjući da će u prednosti biti one kompanije koje u taj proces krenu ranije i samoinicijativno.

“Primjer može biti digitalno potpisivanje dokumenata. Čelnici tvrtke mogu biti svjesni važnosti uvođenja digitalnog potpisa, no u praksi ne poduzimati ništa. Ali, kada im za godinu ili dvije stalni kupac iz EU-a kaže da od idućeg kvartala više ne prihvaća dokumente koji nisu digitalno potpisani, onda će brže-bolje krenuti u taj proces. No to je reaktivna akcija. Mnogo je bolje da ona bude proaktivna”, ističe Maglić.

Traži se proaktivnost

Upravo u pristupu digitalizaciji, koji je češće reaktivan nego proaktivan, Hrvatska još kaska, smatra Maglić koji kao razloge za takvu situaciju navodi one čisto ljudske – komfor, nedostatak vremena, neprepoznavanje prioriteta…

“Bitno je da uprave i menadžment hrvatskih poduzeća shvate važnost tehnologije i digitalizacije te da prema njima budu otvoreni. No, u tom prihvaćanju moraju imati mjeru. Svaka bi kompanija trebala napraviti procjenu onoga što bi trebala implementirati, a ona će ovisiti o industrijskoj vertikali u kojoj posluje, tehnološkom stupnju razvoja, kulturi poslovanja…”, navodi Maglić. Kao najveće prednosti uvođenja digitalizacije navode se smanjivanje troškova i podizanje produktivnosti. No, tehnologija može poslužiti i za disrupciju poslovanje. To je teži proces od optimizacije poslovnih procesa, za što se digitalizacija u RH najčešće koristi, no može biti itekako značajan, poručuje naš sugovornik. “Vodeći ljudi u tvrtkama trebali bi razmišljati što bi se dogodilo kada bi netko iz njihove industrije posao počeo raditi na potpuno drugačiji način. Dobar primjer za to su Uber, ali i domaći Keks Pay. Disrupciju treba znati prepoznati i reagirati na nju”, ističe Maglić. Brzina promjena u tehnologijama i njihovom razvoju pretpostavlja konstantnu “budnost” jer oni koji se neće baviti tehnologijama mogu biti sigurni da će se one baviti njima.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost