Pokretanje novog arbitražnog spora, koji je mađarska kompanija Mol pokrenula protiv Republike Hrvatske u Washingtonu, za naknadu štete koju su pretrpjeli kao najveći pojedinačni dioničar Ine uslijed predugog trajanja uredbe o limitiranju cijene plina, ali i obveze prodavanja plina iz vlastite proizvodnje Hrvatskoj elektroprivredi (HEP-u) po točno određenoj cijeni, povukao je cijeli niz problema, ali i nekih tužbi, na unutarnjem plinskom tržištu Republike Hrvatske.

Ne samo što je država nastavila primjenjivati, za mnoge suspektnu, uredbu i nakon što se tržište plina relaksiralo nakon početnih šokova izazvanih cjenovnom i opskrbnom krizom uslijed agresije na Ukrajinu, te nakon što je prestala kriza opskrbe ovim energentom, nego se prema neslužbenim ali vrlo pouzdanim informacijama (koje nakon što smo prije petnaestak dana o tomu pisali nitko nije demantirao), pojavila svojevrsna diskriminacija i hipokrizija na tržištu.

Povijesne ‘svinjarije’
Legitimno očekivanje kako će onaj tko je uslijed inicijalne krize posegnuo za limitiranjem tuđih dobara i usluga, pa i svojevrsnom tržišnom prisilom, razliku između tržišne i limitirane cijene na neki način kompenzirati na plinskom se tržištu nije ostvarilo. Za razliku od tržišta drugih energenata. Prema neslužbenim informacijama, s najmanje dva mjesta, naime, električna energija se uvelike subvencionirala.

Samo u razdoblju od 1. listopada 2022. godine do 1. travnja 2023. godine HEP je, prema neslužbenim izvorima s kojima je potpisnik ovih redova razgovarao, jer u resornom ministarstvu i kadrovski obezglavljenoj Hrvatskoj regulatornoj energetskoj agenciji (HERA) vlada zavjet šutnje, na ime potpora za električnu energiju inkasirao 870 milijuna eura uz dodatnih 100 milijuna eura kroz sektor toplinarstva.

Ako su ovi brojevi točni, možemo zamijetiti da se radi o većem iznosu nego li je to od HEP-a iskazana potreba za dokapitalizacijom kompanije uslijed gubitaka koji su nastali zbog toga što je kompanija u dvije uzastopne krize koje smo proživjeli od 2020. godine na ovamo poslužila kao socijalna poluga.

Kao socijalna poluga i duži niz godina, uz razne “historijske svinjarije” u upravljanju i ugovaranju nabavke energenata, služila je i tvrtka u vlasništvu Grada Zagreba, odnosno gradskog holdinga -Gradska plinara Zagreb Opskrba (GPZO). Podsjetimo samo na 2022. godinu kada su zbog cjenovne krize mnoge tvrtke morale napustiti posao opskrbe, a GPZO kao zajamčeni opskrbljivač morao preuzeti njihove korisnike.

Time je morao ući i u cjenovno izazovnu nabavu plina bez dugoročnih ugovora. Koje su posljedice toga mogli smo vidjeti kada je krajem svibnja ove godine GPZO morao izaći s višim maržama nego li je imala konkurencija, pa je na natječaju za trogodišnjeg opskrbljivača u obvezi javne usluge opskrbe plinom za distribucijsko područje Grada Zagreba izgubio od Međimurje plina.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Sada je GPZO pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom, što su gradski oci u inicijalnoj fazi i najavljivali, protiv te odluke jer na odluke HERA-e ne postoji mogućnost žalbe. Ističu da je natječaj proveden nezakonito i zbog toga treba biti poništen.

Ne samo zapuštenost
Istakli su nekoliko argumenata; pozivaju se na odredbe Zakona o tržištu plina u kojima je propisano da je kriterij za odabir ponuđača tehnička i stručna sposobnost za obavljanje opskrbe u obvezi javne usluge, dok HERA u spornom natječaju nije propisala da su energetski subjekti koji daju ponudu za opskrbljivača u obvezi javne usluge dužni dostaviti dokaz da imaju sklopljen odgovarajući pravni posao o opskrbi plinom s drugim sudionikom na tržištu plina.

Postoji i financijski argument, ističu iz GPZO-a, jer je HERA u spornom natječaju tražila samo neobvezujuća pisma namjere poslovnih banaka ili osnivača kompanije ponuditelja, a takvi dokumenti nemaju nikakvu pravnu snagu i ne mogu biti dokaz da je ponuditelj doista financijski sposoban.

Proceduralni argument tiče se objave natječaja u Narodnim novinama, jer prema Zakonu o tržištu plina obavijest o natječaju mora se objaviti u Narodnim novinama, dok je HERA to učinila tek sa zadnjim danom natječaja. Također, natječaj je prema istom zakonu trebao biti objavljen i u službenom listu Europske unije, što je HERA, objavljujući ga samo na svojim mrežnim stranicama, propustila učiniti, čime su opskrbljivači dovedeni u neravnopravan položaj.

Zakonom je predviđeno i to da je uvjet za opskrbljivača u obvezi javne usluge i to da protiv njega nikad ne smije biti pokrenut postupak oduzimanja dozvole, dok je u natječaju stajao posve arbitraran i proizvoljan rok od pet godina od trenutka pokretanja natječaja.

Ako su neslužbeni podaci o subvencioniranju nekih cjenovno limitiranih energenata, a drugih ne, točni, tijekom sporne uredbe sa spornom dužinom trajanja, to bi mogao biti dodatni argument za propitivanje ishoda u kojima je jedna od tvrtki, premda ne samo time, dovedena u položaj da se na natječaj mora javiti s nekonkurentnom cijenom.

Ako Upravni sud utvrdi da su argumenti GPZO-a na račun HERA-e u postupanju u objavi i kreiranju natječaja točni, onda više ne možemo govoriti samo o kadrovskoj zapuštenosti ovog važnog regulatora, nego i o nedopustivom javašluku, o šlampavosti i nemaru.

Ako to nije argument koji premijera i resornog ministra treba natjerati otići pred Sabor s novom upravom i nadzornicima HERA-e, ili barem dijelom koji je već godinama upražnjen, vjerujem da nitko ne zna što jest.