Stojeći ispred novinara, izumitelj Thomas Midgley Jr. prelio je aditiv olova preko ruku te je minutu vremena udisao nastala isparenja. Sve što je rekao bilo je: “Mogao bih udisati isparenja cijeli dan bez ikakvih zdravstvenih poteškoća”.

Ubrzo nakon predstave za novinare Midgley je morao primiti medicinsku pomoć, ali sam njegov čin imao je sudbonosne posljedice, ali ne samo po njegovo zdravlje već šire.

Midgley je 1924. bio zaposlen kao kemijski inženjer u General Motorsu i pokušao je progurati svoje najnovije i najunosnije otkriće – spoj olova koji je nazvao tetraetil-olovo. Naime, dodavanjem tetraetil-olova u benzin riješio bi se najveći problem s kojim je automobilska industrija tada bila suočena, a to je detonantno izgaranje, odnosno male eksplozije u automobilskom motoru zbog niske kakvoće benzina, a koje su bile praćenje iritantnim zvukom i možebitnim oštećivanjem bloka motora. Olovo je pomoglo riješiti taj problem, ali uz veliku cijenu jer je spoj vrlo toksičan po ljude, a posebice djecu.

Midgley je ostao upisan u povijesnim knjigama zahvaljujući još jednom razornom izumu koji je također predstavljao rješenje problema, a to je potreba da se zamijene štetni i zapaljivi plinovi u rashladnim sustavima hladnjaka i klima-uređajima.

Midgley je otkrio da su CFC, odnosno klorofluorougljici, savršena zamjena i sigurni po nas, ali kasnije se ispostavilo da nanose golemu štetu ozonskom omotaču koji blokira prolazak ultraljubičastih zraka koje uzrokuju melanome i ostale zdravstvene poteškoće te štete biljkama i životinjama.

Stotinu godina nakon Midgleyjeve predstave pred novinarima naš se planet još uvijek oporavlja od štetnih učinaka oba njegova izuma. Ozonskom omotaču će trebati još jedno 40 godina da se posve oporavi, a kako se olovni benzin sve do 2021. prodavao u dijelovima svijeta, još mnogo osoba živi s dugoročnim učincima trovanja olovom.

Međutim, unatoč svemu Midgley je desetljećima bio smatran junakom i zato se trenutačno radi na ekranizaciji njegova života.

Izumitelj od malih nogu

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Midgley je još od malih nogu stalno nešto izmišljao i pokušavao unaprijediti postojeća rješenja, a prva prilika mu se ukazala 1916. kad su u GM-u od njega tražili da pronađe rješenje za detonantno izgaranje u motoru.

Midgley je isprobavao tisuće tvari, uz ostalo arsen, sumpor i silicij, kako bi pronašao rješenje detonatnom izgaranju i s vremenom je otkrio tetraetil-olovo. Olovni benzin je na benzinske crpke stigao 1923. i s vremenom se proširio svijetom.

Olovo je vrlo otrovno i svako, čak i najmanje izlaganje olovu šteti tijelu te može unazaditi razvoj djece, utjecati na inteligenciju i poremećaje u ponašanju (prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine od trovanja olovom umre oko milijun ljudi).

No, toksičnost olova bila je poznata i prije nego što ga je Midgley dodao u benzin, ali u automobilskoj industriji je vladao uvjerenje da ne postoje dokazi da bi olovo koje se cijedi iz automobilskih ispuha moglo naštetiti ljudima i zato ministar zdravstva nije zabranio njegovu prodaju.

Tek kad su radnici u laboratorijima gdje se proizvodilo tetraetil-olovo počeli obolijevati, postalo je jasno da stvari nisu tako bezazlene kakvim ih se prikazivalo.

Rupa u ozonskom omotaču

Nekoliko godina nakon izuma tetraetil-olova, Midgley se usredotočio na razvoj netoksične, nezapaljive alternative plinovima za rashlađivanje poput amonijaka koji su se dodavali u kuhinjske uređaje i klima-uređaje te koji su bili odgovorni za niz kobnih nesreća 1920-ih.

S vremenom je Midgley izumio freon, prerađevinu metana koja se sastoji od atoma ugljika, klora i floura, odnosno prve klorofluorougljike.

Freon i kasniji CFC-ovi komercijalno su postigli izniman uspjeh i zbog njih je porasla ugradnja klima-uređaja u SAD-u. Nakon Drugoga svjetskog rata proizvođači su počeli CFC koristiti za pogonsko gorivo u raznim proizvodima, uz ostalo insekticidima i lakovima za kosu.

Tek je sredinom ’70-ih godina prošloga stoljeća (30 godina nakon Midgleyjeve smrti) javnost postala upoznata sa štetom koja su njegova dva izuma uzrokovala. CFC-ovi su odgovorni za rupu u ozonskom omotaču iznad Antarktika i da se nije spriječila daljnja uporaba CFC-ova, rupa u omotaču bi se nastavila povećavati i s vremenom bi ugrozila cjelokupan život na Zemlji.

Nakon toga trebalo je proći još više desetaka godina da se posve zabrani prodaja olovnog benzina (posljednja država koja je ukinula olovni benzin bio je Alžir 2021.), a Montrealskim protokolom se zabranila uporaba CFC-ova (premda je CFC zabranjen 2010., u posljednje vrijeme zabilježen je porast emisija CFC-ova što ukazuje na ilegalnu proizvodnju i uporabu u svijetu).

Tragična smrt

Midgley je skončao pod tragičnim okolnostima. Naime, nakon što je 1940. obolio od poliomijelitisa (dječja paraliza), Midgley je završio u kolicima, ali je svejedno uspio osmisliti novi izum – stroj koji bi autonomno i pomoću kolotura i konopa ga podigao iz kreveta i spustio u invalidska kolica. Međutim, 2. studenoga 1944. zapetljao se u konope stroja i umro je od gušenja.

U službenom izvješću kao uzrok smrti bilo je navedeno samoubojstvo jer je Midgleyja izjedala velika krivica zbog svojih izuma koji su, ako ih se sagleda retrogradno, jako negativno utjecali na živote. Usto, vjerojatno je na njegovo duševno stanje uma utjecalo i trovanje olovom.

Za života je Midgley primio mnogo nagrada za izume i premda ga se možda danas smatra okolišnim negativcem, u trenutku kad ih je pronašao, njegovi su se izumi činili izvrsnim rješenjima postojećim poteškoćama.