Rješenje u postupku pretvorbe društvenog poduzeća ne utječe na stjecanje prava vlasništva, jer je to akt o utvrđivanju procijenjenih nekretnina koje su uvrštene u kapital i nema značaj akta o stjecanju prava vlasništva, već je po pravnoj prirodi uvjerenje o visini kapitala. Prema tome, imajući na umu da nije ničim dovedeno u pitanje da nekretnina u naravi predstavlja dio morske obale i da je u funkcionalnoj vezi s morem, već su u trenutku nastupa funkcionalne veze s morem po samom zakonu stečene pretpostavke da ta nekretnina postane pomorsko dobro (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-13821/2012, Revt-593/2017), a njene su granice deklarirane u 1992. i 2021. Pri čemu je dio spornih nekretnina bio unutar granica pomorskog dobra u vrijeme pretvorbe i unošenja u kapital, a drugi dio se našao u tim granicama nakon proširenja granice pomorskog dobra.

Na takav zaključak ne utječe ni činjenica što u zemljišnoj knjizi ranije nije usklađen opis kulture zemljišta, zato što je pomorsko dobro definirano zakonom i izmjene u tom pogledu imaju publicitetnu funkciju. Slijedom toga neosnovano tuženik upućuje i na njegovo navodno stjecanje prava vlasništva kupoprodajnim ugovorima, pored nesporne činjenice da je riječ o pomorskom dobru na kojem nema mogućnosti stjecanja stvarnih prava neovisno što je uneseno u temeljni kapital.

OPASKA PRIREĐIVAČA:

Ostaje otvoreno pitanje jesu li jasno propisani pravni uvjeti kod upisa stvari i prava u temeljni kapital prema čl. 390. ZTD obzirom da ostaje mogući rizik da se u temeljni kapital društva upiše imovina koja nije u vlasništvu društva. Neovisno o tome, posebnim zakonima može biti uređeno stjecanje vlasništva temeljem zakona (npr. za šume, vode, ceste itd.) čime može doći do izmjene zk stanja.