Vrijeme objava godišnjih financijskih izvješća i održavanja glavnih skupština ujedno je i period kad su u pojačanom fokusu i revizorska društva.

S jedne strane kroz revizorske pečate na izvješća za prethodnu godinu, a s druge kroz odabire revizora za tekuću godinu. Usto, nedavno je izmijenjen zakonski okvir za tu branšu, a zbog usklađivanja s direktivama EU slijedi još jedan krug zakonskih promjena.

O stanju na revizorskom tržištu, kao i o zakonskim promjenama razgovaramo s Berislavom Horvatom, Country Managing Partnerom u EY-u Hrvatska i predsjednikom Hrvatske revizorske komore.

Broj ovlaštenih revizora unazad pet-šest godina navodno je pao za nekoliko stotina, mahom zbog uvjeta vezanih uz stalnu edukaciju. Što to govori o stanju u profesiji?

Prema Registrima koje vodi Ministarstvo financija, trenutno na tržištu revizorskih usluga djeluje 186 revizorskih društava, od kojih manje od 30 radi revizije godišnjih izvještaja subjekata od javnog interesa, a ovlaštenih revizora imamo 578, od čega njih 144 nije zaposleno u revizorskim društvima. Istina je da je zadnjih godina došlo do pada broja ovlaštenih revizora, kako zbog složenih uvjeta stalne stručne edukacije i odlazaka kolega u mirovinu, tako i zbog manjeg broja mladih koji se odlučuju za ulazak u ovu profesiju. No, takav trend nije karakterističan samo za Hrvatsku, već se javlja i u svijetu.

Što to znači za daljnji smjer i cijene tih usluga?

Zbog sve veće reguliranosti i zahtjeva koji se postavljaju pred revizorsku profesiju, rastu i zahtjevi za stalnim stručnim usavršavanjem ovlaštenih revizora. Ono je nužno i daje kredibilitet profesiji, ali iziskuje značajna ulaganja i vrijeme. Mislim da u budućnosti možemo očekivati manji broj ovlaštenih revizora nego što je to bilo prije 5 do 10 godina.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ako uzmemo u obzir povećani obujam regulatornih zahtjeva, potrebna ulaganja u ljude i tehnologiju, doći će do daljnjeg rasta cijena revizorskih usluga kako bi profesija dugoročno bila održiva. No, posljedično bi bolji financijski uvjeti koji će se moći ponuditi, kao i korištenje modernih tehnologija, mogli pridonijeti atraktivnosti profesije i zanimanju mladih za reviziju – profesiju koja djeluje u javnom interesu i nudi neusporedivu brzinu i širinu stjecanja znanja i kompetencija.

Je li točno da pri ugovaranju revizije (velike) revizorske kuće s hrvatskim klijentima vezano uz ugovornu cijenu ugrađuju inflacijsku klauzulu – ako je to točno, je li to praksa i drugdje (spomenuti izvor novinarke tvrdi da takve klauzule ne primjenjuju s klijentima iz istog sektora npr. u Sloveniji ili Austriji)?

Istina je da su se u zadnje vrijeme počele ugovarati inflacijske klauzule u ugovorima o reviziji s obzirom da se mora osigurati održivost poslovanja, a plaće rastu i brže od inflacije. To je posebno važno prilikom višegodišnjih ugovora. Koliko imam informacije, i u drugim zemljama revizori dižu cijene minimalno za inflaciju.

Ako želimo osigurati da imamo dovoljno revizora, a posredno i dovoljno ljudi koji iz revizije prelaze u industriju, bit će potrebno i veće podizanje cijena jer ljudima s takvim znanjima i kompetencijama plaće će rasti brže od inflacije, a njihov broj je vrlo ograničen. Kod revizije je jako bitno da se Nadzorni odbori i vlasnici koncentriraju na kvalitetu i tko im radi, a ne cijenu, jer cijena revizije ne predstavlja značajan trošak, no zato predstavlja značajan dio nadzora u korporativnom upravljanju i osiguranja kvalitetnog izvještavanja.

S idućim krugom zakonskih promjena definirat će se i neke nove zadaće revizora?

Jedna od novosti u idućem Zakonu o reviziji je, primjerice, implementacija Direktive EU o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD Direktiva) prema kojoj će revizori od iduće godine pružati i uvjerenja na prve izvještaje o održivosti za 2024. Zahtjevi te direktive u kontekstu provjere kvalitete i stručnosti ovlaštenih revizora su visoki. Utoliko to postaje i dodatno područje o kojem će se kandidati za ulazak u profesiju morati educirati, a zahtjevima će kroz dodatne kontinuirane edukacije morati udovoljiti i postojeći revizori.

Koliko je nedavnim izmjenama Zakona poboljšan regulatorni okvir? Što smatrate najvažnijom promjenom?

Izmjene i dopune Zakona o reviziji uvele su više važnih promjena, a ključnima smatram one koje jačaju neovisnost revizora i unapređuju kvalitetu obavljanja tih usluga. Konkretno, govorimo o promjenama koje se odnose na ranije imenovanje revizora i propisivanje minimalnog razdoblja trajanja početnog angažmana zakonskih revizija te na produljenje razdoblja rotacije revizorskog društva.

Što implicira ranije imenovanje revizora i ugovaranje revizije?

To znači da obveznici zakonske revizije trebaju revizorsko društvo imenovati najkasnije tri mjeseca prije završetka poslovne godine koja prethodi godini čiji su godišnji financijski izvještaji predmet ugovora o reviziji. Ako se kod tog imenovanja radi o početnom angažmanu, njegovo minimalno trajanje treba biti dvije godine.

Smatram da je ovo značajan korak koji će revizorskim društvima, osobito manjima, omogućiti neovisnost u trenutku formiranja mišljenja i izdavanja revizijskog izvještaja jer će u tom trenutku već znati jesu li ili nisu izabrani za reviziju iduće godine. Tako im klijent ne može uvjetovati suradnju u ovisnosti o mišljenju ili stavu o pojedinom računovodstvenom pitanju.

Također, omogućit će se i kvalitetnije planiranje revizijskih resursa i provedba revizijskih aktivnosti te praćenje revidiranog subjekta tijekom cjelokupnog razdoblja na koje se odnose financijski izvještaji. Na taj način će se ostvariti i bolji poslovni odnos, uspostaviti kontinuirana komunikacija između revizora i revidiranog subjekta te općenito unaprijediti korporativno upravljanje i kvaliteta financijskog izvještavanja.

A rotacije?

Razdoblje rotacije revizorskog društva prilikom obavljanja zakonske revizije kod subjekata od javnog interesa produljeno je sa sedam na deset godina. Većina zemalja EU usvojila je sustav rotacije revizorskih društava kod subjekata od javnog interesa od deset godina, a prema Revizijskoj Direktivi postoji mogućnost da se on i produži. Osim toga, velike grupe s matičnim društvom izvan Hrvatske imaju praksu imenovanja revizora na razini grupacije te im obveza izmjene revizora isključivo na razini Hrvatske predstavlja nepotrebnu komplikaciju.

Ujednačenje vezano uz imenovanje revizora subjekata od javnog interesa s ostalim zemljama EU u konačnici i mijenja sliku Hrvatske kao destinacije za investiranje. Jako je važno da svakom promjenom gledamo jesmo li konkurentni u odnosu na ostale zemlje jer samo tako osiguravamo investicije. Investitori vole zemlje gdje je su pravila usklađena, jednostavna i unaprijed poznata.

Tko je predložio te promjene?

One su bile predložene od strane Hrvatske revizorske komore koja je na poziv Ministarstva financija sudjelovala u radnoj skupini na izmjenama i dopunama Zakona o reviziji. Možemo biti zadovoljni što je Ministarstvo te prijedloge uvažilo i prepoznalo u njima naša nastojanja da dodatno unaprijedimo neovisnost revizora i kvalitetu obavljanja revizije, ali i poboljšanja investicijske klime i konkurentnosti Hrvatske, jer je to i u javnom interesu.

Koliko su uvjeti za polaganje revizorskog ispita pojednostavljeni kroz (kraće) potrebno radno iskustvo i zahtjeve za prethodnim stručnim osposobljavanjem?

Ne smatram da je došlo do pojednostavljenja procesa polaganja revizorskog ispita. Dapače, on se sadržajno i strukturom mijenja u smjeru još snažnijeg osiguravanja primjerenog znanja i kompetencija u uvjetima sve složenijih profesionalnih i regulatornih zahtjeva koji se postavljaju pred ovlaštene revizore. Kroz novi program revizorskog ispita bit će detaljno propisano teorijsko znanje koje će kandidati morati savladati, a na ispitu će u većoj mjeri morati demonstrirati i sposobnost primjene tog teorijskog znanja kroz case study pitanja.

Također, u fokus se stavlja konkretno revizorsko iskustvo pa je povećan najmanji broj godina radnog iskustva u obavljanju zakonske revizije s tri na četiri, dok je za godinu dana smanjeno potrebno općenito radno iskustvo prije polaganja ispita. Konkretno iskustvo u obavljanju zakonske revizije smatram relevantnijim od samog broja godina radnog iskustva pa skraćivanje općenitog radnog iskustva kao uvjeta za pristupanje ispitu suštinski ne smatram pojednostavljenjem.

Ukratko, to ne znači da će se od kandidata tražiti manje, već da im se daje mogućnost odabira na koji način će stjecati potrebno znanje. Ispit je ključan kao potvrda primjene znanja, dok revizori najviše nauče iz prakse i rada s dobrim mentorima na dobrim klijentima.

Za e-savjetovanja neki su tvrdili da izmjene više idu na ruku velikim revizorskim kućama?

Ne bih se složio s tim. Zakonske promjene primarno pomažu upravo malim revizorskim društvima jer su ona češće izložena pritiscima menadžmenta da ih se mijenja ako nisu zadovoljni mišljenjem. Izmjenom Zakona revizorsko se društvo od strane skupštine imenuje otprilike godinu dana prije nego što započne s revizijom, što onemogućuje menadžment da nakon par mjeseci zamijeni revizorsko društvo zbog onoga što je utvrdilo.

S druge strane, revizorsko društvo može završiti posao bez pritisaka jer zna da je imenovano, a ako se radi o prvom angažmanu i za reviziju financijskih izvještaja iduće godine. Isto tako, baza klijenata malih revizorskih društava nešto je volatilnija, pa im ranije ugovaranje i produljenje početnog angažmana može dosta značiti kod planiranja revizijskih resursa i poslovanja općenito.

Dakle, spomenute tvrdnje ne stoje.

Jako je važno da u Hrvatskoj naučimo obratiti pozornost na to tko govori i s kojim interesima, a ne samo što se reklo jer se jednako tretira svaki komentar bez dubljeg razumijevanja teme i interesa pojedinaca. U Upravnom vijeću Komore proveli smo detaljnu analizu situacije i potreba profesije te smo se vodili time da predlažemo promjene koje su u interesu većine revizora, ali i još važnije – postizanju konkurentnosti i boljeg poslovnog okruženja u Hrvatskoj, čak i kad to ne kreira dodatni posao ili bolju poslovnu situaciju za revizore.

U dijelu branše ima zadrški i prema zahtjevima “kontrole kvalitete angažmana“; neki drže da to nije potrebno kod revizije izvještaja malih i srednjih subjekata?

Kvaliteta je ključan element revizorskog posla u službi javnog interesa i ne bi trebala imati veze s veličinom subjekata koji se revidiraju. Zahtjevi za osiguravanjem kontrole kvalitete angažmana proizlaze iz Zakona o reviziji i međunarodnih standarda kojih se revizori moraju pridržavati. Sukladno tim standardima, revizorska društva uspostavljaju politike ili postupke koji se odnose na preglede kvalitete angažmana. Tu kontrolu moraju provesti u slučaju da revidiraju subjekte od javnog interesa i uvrštene subjekte, koji u pravilu nisu mali i srednji subjekti, dok za ostale revizije malih i srednjih subjekata kontrolu kvalitete moraju provesti kada utvrde da je to primjereno s obzirom na procijenjene rizike.

Tu je i eksterni nadzor Ministarstva financija nad kvalitetom revizija…

On je još važniji. Pozdravljamo to i želimo da se Ministarstvo što bolje ekipira kako bi se zaštitio javni interes, a mi revizori dobili potvrdu dobro obavljenog posla. U tom smislu i Ministarstvo ima iste probleme rasta plaća i male dostupnosti iskusnih revizora koji bi se htjeli baviti ovim odgovornim poslom, tako da ćemo u skoro vrijeme morati svi zajedno naći rješenje kako bismo osigurali adekvatan kapacitet nadzora.

Osim za prijenos EU direktiva, bi li iduće zakonske izmjene trebalo iskoristiti i za još neka poboljšanja okvira? I koja konkretno?

Definitivno. U nedavnim izmjenama i dopunama Zakona nekoliko prijedloga Hrvatske revizorske komore nije bilo obuhvaćeno, a smatram ih važnima za unapređenja revizijske profesije i prakse, a onda i konkurentnosti gospodarstva. Naši ključni prijedlozi u tom smislu odnosili su se na pojednostavljenje procesa stalnog stručnog usavršavanja i na ukidanje ugovaranja zakonske revizije s više revizorskih društava kod subjekata od javnog interesa, tzv. joint audit. Prijedloge za izmjenama u ovim područjima ćemo zato ponovno istaknuti.

Obveza stalnog stručnog usavršavanja ovlaštenih revizora poprilično je kompleksna, kompleksnija od zahtjeva za stalnim stručnim usavršavanjem sličnih profesionalnih organizacija u svijetu. Predlagali smo i ponovno ćemo predložiti da se smanji najmanji broj bodova koje je revizor dužan ostvariti na godišnjoj razini i pojednostavi struktura stalnog stručnog usavršavanja.

Koliko subjekata zahvaća tzv. zajednička revizija i zašto je treba ukinuti?

Broj tih obveznika u Hrvatskoj je izuzetno mali, a najvećim dijelom odnosi se na subjekte u vlasništvu države, uz određen broj subjekata u privatnom vlasništvu. Imajući u vidu da su obveze joint audita izuzeti poduzetnici iste veličine, ali s matičnim društvom izvan Hrvatske, ovim zahtjevom se hrvatskim poduzetnicima nameće dodatna regulativna obveza i troškovi. Od ostalih zemalja EU, zakonsku obvezu ugovaranja zajedničke revizije imaju samo Francuska povijesno i Bugarska za razliku od nas za banke, dok je Danska tu obvezu ukinula 2004. nakon procjene da dodatni troškovi zajedničke revizije premašuju njene koristi.

Dosadašnja istraživanja ne pokazuju jasne pozitivne učinke zajedničke revizije, zbog čega je Komora predlagala ukidanje, a što će ponovno istaknuti kod novih izmjena i dopuna Zakona. Trebamo se uspoređivati s boljima od nas i truditi se uskladiti kako bismo bili konkurentni. Ako to nema Njemačka, Austrija, Italija, Velika Britanija ili SAD, zašto bismo mi trebali imati?

Grupacija EY već cijelo desetljeće i u Hrvatskoj provodi svoj globalni program EY Poduzetnik godine. Koja su zapažanja u pogledu razvoja scene najuspješnijih?

Tako je, iza nas je već deset godina promocije poduzetništva u Hrvatskoj, a ono što iz godine u godinu imamo priliku vidjeti je da u Hrvatskoj postoje brojni pojedinci koji imaju jasnu viziju, inovativni su, strastveni, koji upravljaju rizicima, transparentni su i doprinose zajednici. Te osobine demonstrirali su i sudionici devetog izdanja programa, 33 kandidatkinje i kandidata iz 28 tvrtki. Nas u EY-u uvijek veseli predstaviti javnosti poduzetničke priče koje pokazuju da se u Hrvatskoj može uspjeti.

Ovogodišnji laureat je Ivo Usmiani, osnivač i predsjednik Uprave JGL-a. Koja su glavna postignuća s kojima ide i u završnicu globalnog EY izbora u Monaku početkom lipnja?

Titulu EY Poduzetnika godine za 2023. on je ponio odlukom neovisnog žirija i ovim putem još jednom mu čestitam. Iza te farmaceutske tvrtke su izuzetne brojke: poslovanje na 60 tržišta svijeta, gotovo 85 posto prihoda iz izvoza, preko 200 milijuna eura prihoda, više od 1200 zaposlenih i preko 300 proizvoda. Svi kandidati na svjetskom izboru ostvaruju izvrsne rezultate unatoč izazovima, inovativni su i doprinose zajednici. Iste kvalitete dijeli i Ivo Usmiani i stoga mu želim svu sreću u Monaku.