Sindikat je također kritizirao Xinfeng jer nije osigurao zaštitnu odjeću i osigurao odgovarajuće sigurnosne mjere za lokalne radnike.
U kineskom rudniku litija u Namibiji, lokalni radnici mjesecima su se žalili na loše životne uvjete i nesigurne radne prakse.
Sindikat je također zamjerio nedostatak privatnosti u sanitarnim blokovima, gdje su zahodi i tuševi poredani bez pregrada između njih. Nasuprot tome, kineski radnici rudnika imaju udobne klimatizirane sobe i pristojne kupaonice, piše Deutsche Welle.
U kineskom rudniku litija u Namibiji, lokalni radnici mjesecima su se žalili na loše životne uvjete i nesigurne radne prakse.
Sindikat je također zamjerio nedostatak privatnosti u sanitarnim blokovima, gdje su zahodi i tuševi poredani bez pregrada između njih. Nasuprot tome, kineski radnici rudnika imaju udobne klimatizirane sobe i pristojne kupaonice, piše Deutsche Welle.
Sindikat je također kritizirao Xinfeng jer nije osigurao zaštitnu odjeću i osigurao odgovarajuće sigurnosne mjere za lokalne radnike.
Ovo nije jedina kontroverza oko Xinfeng Investmentsa. Nova istraga o rudarenju litija u Africi koju provodi neprofitna organizacija Global Witness sa sjedištem u Velikoj Britaniji iznosi optužbe protiv tvrtke, u rasponu od stjecanja industrijskog rudnika u Uisu putem mita do njegovog razvoja korištenjem dozvola namijenjenih zanatskim rudarima.
Razvoj rudnika s licencama malog opsega značio je da je tvrtka platila “nevjerojatno nizak iznos za pristup” nalazištu litija i omogućila joj je da zaobiđe neke ekološke propise, navodi se u istrazi.
Kao i u Namibiji, izvješće također dokumentira kršenja ljudskih prava, korupciju, raseljavanje i nesigurne radne prakse u rudnicima litija u Demokratskoj Republici Kongo i Zimbabveu.
Zabrinjavajući trend korupcije
“Vraćajući se desetljećima unazad, rudarski sektor u Africi često je uključivao korupciju i zajednice koje zapravo nisu dobivale udio u profitu”, rekao je Colin Robertson, viši istražitelj Global Witnessa, jedan od autora izvješća.
Nazvan ‘bijelim zlatom”‘revolucije obnovljive energije, litij je ključna komponenta punjivih litij-ionskih baterija koje napajaju sve, od mobitela do električnih automobila. Takve baterije također su vitalne za pohranjivanje energije proizvedene čistom energijom poput sunca ili vjetra ako svijet želi napraviti odmak od fosilnih goriva.
Trenutno samo Zimbabve i Namibija izvoze rudu litija, dok su projekti u zemljama kao što su Kongo, Mali, Gana, Nigerija, Ruanda i Etiopija u fazi istraživanja ili razvoja.
Uz očekivani procvat potražnje za kritičnim mineralom – mogla bi narasti četrdeset puta do 2040. godine, prema projekcijama Međunarodne agencije za energiju – velika gospodarstva i međunarodne kompanije utrkuju se kako bi osigurale pristup litiju na kontinentu.
Mineral sadašnjosti i budućnosti
I mnoge afričke nacije prihvaćaju navalu litija.
“Litij je mineral sadašnjosti i budućnosti”, rekao je nedavno predsjednik Zimbabvea Emmerson Mnangagwa.
Zimbabve, koji ima najveće rezerve litija u Africi i šesti je u svijetu po izvozu litija, zaradio je 209 milijuna dolara (193 milijuna eura) od minerala u prvih devet mjeseci 2023. To je gotovo trostruko više od prošlogodišnje zarade..
Ova južnoafrička država, zajedno s Namibijom i Tanzanijom, zabranila je izvoz sirovog ili neprerađenog litija, jer želi dobiti dodatnu vrijednost od laganog metala.
Zabrana u Zimbabveu je daleko od vodootporne. Istraživanje Global Witnessa otkrilo je da se velike količine rude litija još uvijek kamionima odvoze iz zemlje.
Litij je ‘prokletstvo’
Osim toga, Zimbabwe Defence Industries, tvrtka povezana s vojskom koja je pod sankcijama SAD-a i EU-a, dobila je posebno izuzeće za izvoz rude litija u Kinu. Direktor Centra za upravljanje prirodnim resursima iz Hararea, Farai Maguwu, zgrožen je ovakvim razvojem događaja.
“Iako ne posjeduju niti jedan rudnik litija”, rekao je za DW, “dobili su izvoznu dozvolu.”
Maguwu je pesimističan na pitanje donosi li Zimbabveu ikakvu korist od rudarenja litija.
“Nipošto”, odgovorio je. “Ako ništa drugo, ovo obilje naslaga litija u sadašnjem sustavu upravljanja zapravo je prokletstvo za zemlju.”
“Ako išta, to će srušiti zemlju jer nema uspostavljenih sustava koji bi osigurali da zemlja može generirati prihod za dobrobit, prije svega, zajednica domaćina koje moraju platiti troškove rudnika, gubitka zemlje, gubitka bioraznolikosti i društvenog zadiranja u njihov prostor.”
Maguwu je naveo primjer rudnika Sandawana gdje je zbog navale litija tisuće mještana iskopavalo metal. No početkom 2023. rudnik su navodno preuzele tvrtke povezane s vladajućom strankom ZANU-PF i vojskom u Zimbabveu.
“Čak i tamo gdje lokalno stanovništvo može legalno rudariti i prodavati, vlada je poslala trupe naoružane do zuba da spriječe ljude u pristupu litiju”, rekao je Maguwu.
“Nema srebrnog metka” za problem korupcije u afričkom rudarskom sektoru, rekao je, ali volio bi vidjeti da više zapadnih rudarskih kompanija ulaže u vađenje afričkog litija, jer su često vezani strožim ekološkim, društvenim i upravljačkim standardima i praksi.
Strah od kineskog monopola
Kina ima praktički monopol na ekstrakciju litija u Africi. Više od četiri petine, ili 83%, predviđene opskrbe litijem u Africi u ovom desetljeću dolazit će iz projekata koji su barem djelomično u vlasništvu kineskih tvrtki, procjenjuje Benchmark Mineral Intelligence, konzultantska tvrtka.
Tri kineska rudarska diva kupila su rudnike litija i projekte vrijedne 678 milijuna dolara u Zimbabveu prošle godine.
“Dominacija [iskopavanja litija] od strane jedne zemlje može dovesti do neželjenih rezultata kao što su podcjenjivanje mineralnih resursa, izbjegavanje poreza i kršenje ljudskih prava u tom sektoru”, navodi se u nedavnom izvješću Zimbabveanskog udruženja za zaštitu okoliša, piše Deutsche Welle.
Robertson, istraživač Global Witnessa, pozvao je Europsku uniju i Sjedinjene Države da osiguraju veću transparentnost rudarenja litija i veći nadzor od strane lokalnih aktivista kako bi se poboljšalo upravljanje i suzbila korupcija.
“Ne može se raditi samo o tome [EU i SAD] da pokušavaju povećati vlastitu opskrbu mineralima”, rekao je.
Što se tiče Faraija Maguwua, naglasio je da se prihodi od projekata vađenja mora vratiti u zajednicu u smislu javnih dobara, kao što su ceste, zdravstvene klinike i škole.
“Smatramo našu neiskopanu imovinu našim prirodnim kapitalom i lokalno stanovništvo, čak i djeca, trebaju uživati u blagodatima vađenja svog prirodnog kapitala”, rekao je.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu