Piper Hansen radi puno radno vrijeme u uredu neprofitne organizacije YMCA tek nekoliko mjeseci i premda voli posao koji je ispunjava, također osjeća i razočaranje jer joj se većina svakodnevice svela na posao.

Poput većine pripadnika generacije Z, Piper se suočila s donekle grubom stvarnošću rada puno radno vrijeme i više nije sigurna hrani li se dobro, odvaja li dovoljno vremena za prijatelje te kako pronaći vremena i energije za hobije.

U razgovoru za BusinessInsider, Piper je navela kako joj radni tjedan započinje ustajanjem oko 07:00 i odlaskom na posao na kojem je uglavnom od 10:00 do 19:00. Do trenutka kad se vrati kući s posla, jedva ima vremena i snage da prošeta psa i pripremi se večeru prije nego što padne mrak. Nakon toga priprema aparat za kavu da je ujutro čeka svježa šalica kave i priprema si obrok za ponijeti na posao. Nakon svega toga slijedi priprema za krevet u koji najčešće legne oko 23:00.

Mora li život biti takav?

Nedavno je društvenim mrežama kružio viralni video u kojem je pripadnica generacije Z jecala zbog kroničnog manjka slobodnog vremena zbog zahtjeva 40-satnog radnog tjedna. Neki su je podržali u tome i suosjećali s njom i sami bijesni na osmerosatni radni dan, premda su u njemu proveli već desetljeća.

Naravno, sve ima lice i naličje pa je tako bilo dosta komentara koji nisu bili ugodni. Neki od komentara navode da je cijela generacija Z jednostavno previše meka te da bi se trebali očeličiti i priviknuti na to jer je sustav tako ustrojen. Budući da je i Piper pripadnica gore navedene generacije, i sama je svjesna da je sustav tako ustrojen, ali ono što se ona pita jest: “Treba li biti tako ustrojen?”

Potištenost zbog načina života

Piper pokušava pronaći vremena za druženje s prijateljima koji žive u blizini, ali uvijek je netko od nas premoren zbog radnog dana ili se mora rano ustati.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Katkad su pod dojmom da jedino za što imaju vremena jest rad, dolazak kući da se nakratko odmore, a zatim ponovno vrate na posao. Generacija Z smatra da ne bismo trebali tako živjeti. I to je prednost te generacije – sposobnost da uvide kako svijet stvarno djeluje, ali i načine za unapređenjem sustava.

Ravnoteža između posla i privatnog života

Piper voli svoj posao, ali osjeća se kao da joj se život svodi samo na posao. Neki je dan pala u depresiju jer se suočila s nekim problemom na poslu i kolega ju je upitao: “Jesi spremna na slično sljedećih 45 godina svog života?”

Piper bi voljela da ima više mogućnosti organiziranja radnog vremena što bi joj omogućilo život izvan posla jer jednostavno ne želi da sljedećih 45 godina ide na posao, dolazi kući na večeru, malo se odmori i ujutro se ponovno vraća na posao. Piper, kao i većina pripadnika njezine generacije, ali i drugih, želi i živjeti.

Piper bi voljela fleksibilnije radno vrijeme koje bi joj omogućilo odlazak na posao ujutro na sastanke, povratak kući na ručak i malo slobodnog vremena poslijepodne za obavljanje sitnih zadataka. Usto, voljela bi i češće raditi izvan ureda.

No, dok si poput većine pripadnika generacije Z ne uspije posložiti radno vrijeme ili pronaći optimalnu ravnotežu između profesionalnog i slobodnog vremena, Piper će jednostavno ono malo vremena što ima nakon radnog dana morati pokušati rasporediti na prijatelje i hobije.