Ukupna potražnja Kine znatno je oslabila u posljednje tri godine. Osim trajnih učinaka kineske politike protiv COVID-a, zemlja je također opterećena smanjenjem globalne potražnje. Izvoz je u srpnju pao za 14,5% na godišnjoj razini, što je u oštroj opreci sa snažnim rastom izvoza od 17,2% zabilježenom u srpnju 2022.

S obzirom na ove pritiske prema smanjenju gospodarske aktivnosti, mnogi su strani i kineski promatrači duboko zbunjeni nevoljkošću vlade da najavi ogroman paket poticaja, kao što su mnogi očekivali.

Iako su kineski čelnici zasigurno svjesni tekućeg usporavanja gospodarstva, možda procjenjuju da je rizik od spašavanja gori od rizika nedjelovanja. Ili možda imaju više povjerenja u otpornost domaćeg gospodarstva na globalnu recesiju i vjeruju da će se gospodarstvo brzo oporaviti samo od sebe.

Izbjegnuta hiperinflacija
Bez obzira na to, čini se da je Kina odlučila ne poduzimati daljnje mjere. Zapravo, Kina se trenutačno suočava sa znatnim preprekama svakoj dodatnoj intervenciji u gospodarstvo. Uostalom, gomilanje ogromnih dugova, posebno među lokalnim vlastima, ostavilo je Kini ograničen manevarski prostor. Štoviše, vanjsko okruženje postaje sve nepovoljnije za Kinu barem od 2018., što predstavlja izazove s kakvima se nije suočila u posljednjih 40 godina.

Stoga je Kina usvojila sve oprezniji pristup makroekonomskom upravljanju. Monetarna politika zanimljiv je primjer toga. Primjerice, na početku pandemije bolesti COVID-19 u ožujku 2020. američke Federalne rezerve odmah su smanjile kamatne stope na gotovo nulu. S druge strane, Narodna banka Kine smanjila je kamatne stope za samo 0,2 postotna boda.

Slično tome, iako je Fed brzo podigao kamatne stope kao odgovor na porast inflacije, povećavši kamatne stope za pet postotnih bodova od ožujka 2022., Narodna banka Kine nastavila je s nizom skromnih smanjenja kamatnih stopa kako bi se prilagodile rastu BDP-a i smanjenoj potražnji.

Taj je pristup ujedno i glavni razlog zbog kojeg je Kina u posljednje dvije godine izbjegla hiperinflaciju. To je jasno izjavio u travanjskom govoru bivši guverner Narodne banke Kine Yi Gang tijekom posjeta Peterson institutu za međunarodnu ekonomiju u Washingtonu.

Tijekom govora, Yi je istaknuo da se Narodna banka Kine pridržava takozvanog “načela smanjenja”, koje upućuje na to da bi se središnji bankari trebali suzdržati od poduzimanja drastičnih mjera u neizvjesnim okolnostima. Iako je ovaj poznati pojam prvi put predstavio ekonomist s Yalea William Brainard 1967. godine, Yijev govor pružio je vrijedne uvide u zaokret u kineskom ekonomsko-političkom razmišljanju posljednjih godina.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Budući da Yijev govor odražava trenutne načine razmišljanja i promjenu stila politike među vodećim kineskim tvorcima politike, on pomaže objasniti zašto je kinesko gospodarstvo posljednjih godina postalo manje nestabilno.

Smanjenjem protucikličkih politika Kina je uspjela održati rast čak i bez porasta potražnje. To bi moglo biti u skladu s vladinim planom razvoja, čiji je cilj minimiziranje ogromnih troškova povezanih s postizanjem neuravnoteženog rasta, kao što je brzo gomilanje kratkoročnih financijskih rizika.

Prepoznata prijetnja
Doista, odmak Kine od agresivne makroekonomske politike mogao bi se pripisati činjenici da je vodstvo prepoznalo prijetnju koju predstavlja zemlja koja je prije nekoliko godina dosegla kritični prag sistemskog financijskog rizika.

S obzirom na prirodu kineskog političkog sustava, smatralo bi se da takvi rizici predstavljaju neprihvatljivu prijetnju društvenoj i političkoj stabilnosti. Kao posljedica toga, Kina je 2016. pokrenula sveobuhvatne napore za “smanjenje rizika”. Tvorci politika usvojili su smanjenje rizika kao vodeće načelo, prelazeći s agresivnih makroekonomskih politika na razboritiji pristup.

Rizici i nesigurnosti sve više proizlaze i iz vanjskih pritisaka. Prije dva desetljeća, kada je kinesko gospodarstvo bilo relativno malo i imalo fiksni tečaj, domaća je politika bila uglavnom izolirana od vanjskih utjecaja. Međutim, kinesko gospodarstvo postalo je preveliko i njegovi odnosi sa svjetskim gospodarstvima dramatično su se promijenili, što je potaknulo Kinu na usvajanje opreznijeg pristupa kao odgovor na neizvjesnost.

Primjerice, Narodna banka Kine sada mora pomno pratiti promjene razlike u kamatnim stopama između SAD-a i Kine i procijeniti potencijalni utjecaj na kineska tržišta kapitala i tečaj renminbija.

Unatoč tome, odmak Kine od agresivne makroekonomske politike ne bi trebao biti iznenađenje. Politike smanjenja rizika mogle su se pokazati učinkovitima u sprečavanju financijske ili dužničke krize, ali pandemija i naknadne politike povezane s bolešću COVID-19 otežale su sposobnost gospodarstva da uspostavi ravnotežu i oporavi se, što je dovelo do daljnjeg smanjenja potražnje.

Vraćanje ukupne potražnje na pretpandemijske razine ključno je za ubrzavanje gospodarskog oporavka Kine. U tu svrhu kineska fiskalna i monetarna politika mogu biti proaktivnije s obzirom na to da su politike smanjenja rizika toliko dugo ostale na snazi. Iako se tvorci politika suočavaju s osjetljivim činom uravnoteženja, sve veći rizik od dugotrajnog gospodarskog pada naglašava potrebu za pronalaženjem učinkovitijih rješenja za goruće izazove s kojima se suočava kinesko gospodarstvo.